- 1 -              I Kž 45/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 45/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Lj. R., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi zatvorenika Lj. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 20. prosinca 2019. broj Ik I-862/2019-8., u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba zatvorenika Lj. R. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika s izdržavanja kazne, podnesen po službenoj dužnosti.

 

Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju deset godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2015. broj K-Rz-1/2015., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH.

 

Početak izdržavanja kazne je 28. svibnja 2012., a očekivani istek kazne je 28. svibnja 2022.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik Lj. R., po opunomoćeniku odvjetniku B. K., bez izričito navedene žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i zatvoreniku odobriti uvjetni otpust.

 

Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu zatvorenik Lj. R. kada u žalbi tvrdi da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za njegov uvjetni otpust.

 

Suprotno stavu zatvorenika, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje upravitelja Kaznionice u L. Pritom je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu prevelik ostatak neizdržane kazne. Naime, razvidno je da je zatvorenik Lj. R. na izdržavanje kazne zatvora stupio 28. svibnja 2012. (uračunavanjem vremena provedenog u istražnom zatvoru), a istek kazne je 28. svibnja 2022. Prema tome, preostali dio neizdržane kazne u trajanju više od dvije godine, neovisno o tome što je u studenom 2019. nastupila zadnja četvrtina kazne zatvora koju zatvorenik izdržava, je prevelik.

 

Žalitelj ispušta iz vida i članak 41. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19 . – dalje: KZ/11.) koji kao svrhu kažnjavanja propisuje izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Protivno žalbenoj tvrdnji, unatoč urednom tijeku izdržavanja kazne i uspješnoj provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, treba imati u vidu da je zatvorenik Lj. R. osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH. Vidljivo je da se radilo o kaznenom djelu koje se zbog svoje prirode i vrijednosti zaštićenog dobra svrstava među najteža kaznena djela, osobito imajući na umu iznimnu upornost, bešćutnost i okrutnost počinjenog kaznenog djela, kao i trajni poremećaj duševnog zdravlja oštećenice.

 

Pored toga, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da se mogućnost kriminalnog povrata, iako je umanjena, ne može u potpunosti isključiti. Prema dijagnostičkim podacima, zatvorenik je socijalno neprilagođen, pasivno agresivan, s izrazitom sklonošću antisocijalnim ponašanjima, uključujući i protuzakonita. Impulzivan je i sklon reagirati prije promišljanja o potencijalnim posljedicama, emocionalno je nestabilan i rigidan.

 

Prema članku 59. stavku 1. KZ/11. sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz članka 59. stavka 2. KZ/11., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Uzevši u obzir citiranu odredbu, kraj utvrđenog stanja stvari, zatvorenikovo uredno korištenje odobrenih mu pogodnosti i pozitivno izvješće Probacijskog ureda O., nisu od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. To tim više kada se ima na umu da zatvorenik, prema izvješću Kaznionice u L., počinjeno kazneno djelo poriče i kaznu doživljava nezasluženom. Stoga je upitno predstavlja li zatvorenikov stav prema počinjenom djelu, izmijenjen na sjednici vijeća za uvjetne otpuste u pozitivnom smjeru, stvarno kajanje ili se radi tek o deklarativnoj izjavi zbog lakšeg stjecanja pogodnosti.

 

Sve izložene okolnosti, neovisno o osiguranom poslijepenalnom prihvatu zatvorenika i umanjenoj mogućnosti recidivizma, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, jasno upućuju na zaključak da se još ne može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.

 

Žalbenim upiranjem na dob zatvorenika i njegovo narušeno zdravstveno stanje, također nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda. Iz izvješća Kaznionice u L. vidljivo je da je, za sada, zatvoreniku osigurana adekvatna liječnička pomoć u okviru zatvorskih uvjeta, a zatvorenik se nalazi u daljnjoj dijagnostičkoj obradi. Jednako tako, zatvoreniku je otvorena mogućnost korištenja prekida izdržavanja kazne zatvora, u slučaju ostvarenja uvjeta iz članka 155. stavka 2. točke 1. ZIKZ-a.

 

Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer, za sada, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

 

Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.