Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679
- 1 - I Kž 153/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog trgovačkog društva O. s. d.o.o., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2020. broj Kv I-156/19. (K-94/16.), u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog trgovačkog društva O. s. d.o.o.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi određena pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2019. broj Kv I-4/19 i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. svibnja 2019. broj I Kž 216/2019-4, i to:
a) zabranom optuženom V. M. (OIB: …) iz Z. da otuđi i optereti 1/3 suvlasničkog dijela stana u zgradi izgrađenoj na kč.br. 1492/1 zk.ul. 2264 k.o. G. Z., IX etaža 847/10000 i to 4-sobnog stana u potkrovlju, oznake S9, sadržaja: ulaz, WC, kuhinja, kupaonica, dnevni boravak, blagovaonica, radna soba i dvije sobe u površini 86 m2, sporedni dio oznake-terasa 1, u površini 17 m2 i sporedni dio oznake-terasa 2, u površini 18,50 m2 ukupne površine 121,50 m2, spremište, sporedni dio oznake SP2 u podrumu površine 6,27 m2 i parkirno mjesto (sporedni dio oznake PM1) u podrumu u površini 23,60 m2, kod Općinskog suda u Zagrebu,
b) zabranom M. M. (OIB: …) iz Z. da otuđi i optereti 1/7 od 1/3 suvlasničkog dijela stana u zgradi izgrađenoj na kč.br. 1492/1 zk.ul. 2264 k.o. G. Z., IX etaža 847/10000 i to 4-sobnog stana u potkrovlju, oznake S9, sadržaja: ulaz, WC, kuhinja, kupaonica, dnevni boravak, blagovaonica, radna soba i dvije sobe u površini 86 m2, sporedni dio oznake-terasa 1, u površini 17 m2 i sporedni dio oznake-terasa 2, u površini 18,50 m2 ukupne površine 121,50 m2, spremište, sporedni dio oznake SP2 u podrumu površine 6,27 m2 i parkirno mjesto (sporedni dio oznake PM1) u podrumu u površini 23,60 m2, kod Općinskog suda u Zagrebu te
c) zabranom trgovačkom društvu O. s. d.o.o. (OIB: …) iz Z., i osobama ovlaštenima za zastupanje, odnosno članici uprave i direktorici J. S. (OIB: …) te prokuristu M. Z. M. (OIB: …), da otuđe i opterete:
- stan u zgradi izgrađenoj na kč.br. 4783/6 zk.ul. 12643 k.o. Z., poduložak 255 i to 3-sobni stan u zgradi 2, ulaz A, 4. kat-lijevo, s pripadajućim spremištem u podrumu, etažne oznake 2A-07, ukupne korisne površine 74,68 m2, kod Općinskog suda u Zadru;
- stan u zgradi izgrađenoj na kč.br. 4783/6 zk.ul. 12643 k.o. Z., poduložak 268 i to 2,5-sobni stan u zgradi 2, ulaz A, potkrovlje-desno, s pripadajućim krovnim vrtom i krovnom terasom te spremištem u podrumu, etažne oznake 2A-10, ukupne korisne površine 95,64 m2, kod Općinskog suda u Zadru;
- stan u zgradi u Z., izgrađenoj na kč.br. 10139 zk.ul. 12946 k.o. Z., poduložak 1455 i to dvosoban stan na četvrtom katu zgrade, ukupne površine 64,1 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kod Općinskog suda u Zadru;
- stan u zgradi izgrađenoj na kč.br. 4783/6 zk.ul. 12643 k.o. Zadar, poduložak 269 i to 2-sobni stan u zgradi 2, ulaz A, potkrovlje-desno, s pripadajućim krovnim vrtom i krovnom terasom te spremištem u podrumu, etažne oznake 2A-09, ukupne korisne površine 76,44 m2, kod Općinskog suda u Zadru;
- skladište, dvorište na kč.br. 3623/5 zk.ul.1076, k.o. C., ukupne površine 8838 m2, kod Općinskog suda u Zadru i
- pašnjak na kč.br. 1248/338 zk.ul. 985, k.o. Š., ukupne površine 22982 m2, kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu.
Protiv tog rješenja žalbu je podnijelo optuženo trgovačko društvo O. s. d.o.o., putem predstavnika, odvjetnika D. U. Žalba je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a predloženo je da se pobijano rješenje ukine i žalitelju odredi neka druga blaža mjera koja će mu omogućiti normalno poslovanje i ispunjenje obveza.
Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Žalitelj ističe da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uzeto u obzir da mu je sva imovina blokirana još tijekom 2011., tako da on od tada ne može normalno poslovati. Kako sada ima 55 stalno zaposlenih radnika, zbog privremene mjere i nemogućnosti raspolaganja svojim nekretninama uskraćena su mu znatna financijska sredstva, što dovodi do vrlo otežanog, ako ne i nemogućeg normalnog poslovanja. Pri tome ističe da on nikako nije odgovoran za dugotrajnost ovog kaznenog postupka, koji sada traje preko 8 godina, a još nije ni na polovini jer je potrebno ispitati još više od 50 svjedoka. Smatra da mu je produljenjem privremenih mjera onemogućeno daljnje poslovanje, zbog čega uprava društva ozbiljno razmišlja o pokretanju stečajnog postupka.
U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da je optuženom trgovačkom društvu O. s. d.o.o. privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina precizno opisanih u izreci pobijanog rješenja (četiri stana, skladište, dvorište i pašnjak) u ovom kaznenom postupku određena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2019. broj Kv I-4/19., koje je postalo pravomoćno 22. svibnja 2019., kada je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 216/2019. Prema tome, nije osnovana žalbena tvrdnja da je imovina žalitelja u odnosu na ovaj kazneni predmet blokirana od 2011. Treba napomenuti da možebitno postojanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi u odnosu na iste nekretnine u nekom drugom, potpuno odvojenom i neovisnom kaznenom postupku ne predstavlja zakonsku zapreku za produljenje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi na istim nekretninama u ovom kaznenom postupku kako bi tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom u konačnici mogla biti ostvarena.
Točno je da ovakva mjera doista predstavlja ograničenje vlasničkih prava druge osobe. Međutim, takvo ograničenje dopušteno je radi ostvarivanja svrhe privremene mjere, odnosno osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene počinjenjem kaznenog djela. U ovom se predmetu optuženo trgovačko društvo O. s. d.o.o. prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice tereti za to da je kaznenim djelima koja su počinili optuženi V. M. i optuženi M. Z. M. pribavilo protupravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 36.981.602,00 kuna. Imajući na umu visinu protupravne imovinske koristi za koju je osnovano sumnjivo trgovačko društvo, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su ostvareni zakonski uvjeti za produljenje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi u odnosu na tu optuženu pravnu osobu. Riječ je, naime, o zakonitoj mjeri koja je donesena u općem interesu, odnosno u interesu Republike Hrvatske za osiguranjem oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim dijelom. Navedeni cilj nije u nesrazmjeru sa stupnjem ograničenja vlasničkih prava optuženog trgovačkog društva O. s. d.o.o.
Ova privremena mjera se, bez obzira na duljinu trajanja ovog kaznenog postupka i ograničenja kojima je žalitelj izložen, ne može smatrati pretjeranom i nepotrebnom jer je ograničenje njegovog prava na raspolaganje prethodno opisanim nekretninama opravdano te odgovara i potrebi sprječavanja onemogućavanja, odnosno osujećenja eventualnog budućeg oduzimanja imovinske koristi.
Prema tome, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti produljenja privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi u odnosu na optuženo trgovačko društvo O. s. d.o.o. i nekretnine u njegovom vlasništvu precizirane u izreci pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje prethodno izloženim žalbenim tvrdnjama.
Žalitelj nije u pravu ni kada ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i zato što nije utvrđeno ni to da je društvo 2011. godine imalo respektabilan ugled, kako u tuzemnim, tako i u inozemnim prostorima, dok sada jedva preživljava na hrvatskom tržištu.
Navedeno, naime, nije ni od kakvog pravno odlučujućeg značaja za odlučivanje o opravdanosti primjene privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi.
Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenom tvrdnjom da tijek kaznenog postupka dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje u počinjenje žalitelju terećenih kaznenih djela jer je, između ostaloga, završnim kombiniranim vještačenjem utvrđeno "da je činjenica da je većina radova kroz situacije uglavnom i izvedena", koje utvrđenje potvrđuju i brojni ispitani svjedoci.
Naime, zaključak prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama u pogledu postojanja osnovane sumnje da bi optuženo trgovačko društvo O. s. d.o.o. bilo odgovorno za kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1. i 4. KZ/97. u svezi članka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12. – dalje u tekstu: ZOPOKD) proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-203/12 od 10. rujna 2014., potvrđene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-64/15. od 29. studenog 2016., što prvostupanjski sud i navodi u obrazloženju pobijanog rješenja. U ovoj fazi postupka prvostupanjski sud niti nije ovlašten procjenjivati vjerodostojnost i relevantnost dokaza na kojima se temelji optužnica, osim u onom opsegu koji je potreban za ocjenu postojanja osnovane sumnje, a kroz to i opravdanosti daljnjeg produljenja privremenih mjera kako bi se iznos protupravne imovinske koristi nakon dovršetka kaznenog postupka mogao eventualno naplatiti.
Budući da žalba optuženog trgovačkog društva O. s. d.o.o. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno ni postojanje povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Ratko Šćekić, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.