Poslovni broj: 16. P-189/17-49

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji S. O., u pravnoj stvari tužitelja G. osiguranje d.d., U. grada V. …, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Đ., odvjetniku iz O. društva Đ. i partneri iz Z., protiv tuženika I. Z., Č. .., B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz Č., radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane  24. veljače 2020. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. travnja 2020. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

              Nalaže se tuženiku I. Z., Č. 15, B., OIB: …, da tužitelju G. osiguranje d.d., U. grada V. …, Z., OIB: …, isplati iznos od 62.235,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a kao sudioniku u ostalim odnosima, i to:

- na iznos od 33.938,84 kn od 4.9.2015. do isplate,

- na iznos od 28.296,92 kn od 25.11.2016. do isplate,

te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 14.881,50 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 3. travnja 2020. do isplate, sve u roku od petnaest dana na žiro račun HR7623400091400206762 s pozivom na broj: 1610200332.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je dana 4. kolovoza 2017. protiv tuženika podnio tužbu radi isplate, u tužbi navodeći da tuženik je 6. svibnja 2010., oko 21,30 sati, pod utjecajem alkohola s utvrđenom koncentracijom od 2,22 g/kg, upravljao osobnim automobilom reg. oznaka ČK432-EK, marke Honda Civic, u B., kolnikom P. ulice iz smjera zapada u smjeru istoka, te da zbog alkoholiziranosti propustio je uočiti pješakinju M. N. koja se kretala ispred njegova vozila u istom smjeru uz desni rub kolnika, gurajući ispred sebe dječja kolica u kojima se nalazila maloljetna L. N., te se istovremeno svojim vozilom kretalo preblizu desnom rubu kolnika, tako da je prednjim desnim dijelom automobila udario u pješakinju M. N., a potom je desnim dijelom automobila udario u dječja kolica, pri čemu je dijete uslijed udara i prevrtanja kolica palo na kolnik i zadobilo ozljede lica, glave i natkoljenice, a nakon prouzročenja prometne nezgode tuženik se nije zaustavio, već je produžio vožnju bez da je pružio pomoć ozlijeđenima, te da zbog navedenog događaja protiv tuženika je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu pod posl. br. K-362/10 te je dana 7. srpnja 2011. donesena presuda kojom se tuženik oglašava krivim. 

 

Tužitelj dalje u tužbi navodi da vozilo reg. oznaka ČK432-EK, kojim je upravljao tuženik u trenutku prometne nezgode, bilo je osigurano kod tužitelja policom automobilskog osiguranja br. 321020105042, te da tužitelj je temeljem odštetnog zahtjeva i pravomoćne presude suda, na ime imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti mlljt. L. N., isplatio ukupan iznos u visini od 77.235,76 kn; da u mirnom postupku oštećeniku je isplaćen iznos u visini od 15.000,00 kn, nakon donošenja prvostupanjske presude O. građanskog suda u Z. pod posl. br. Pn-1833/12 oštećeniku je isplaćen nesporni dio iznosa u visini od 33.938,84 kn, a nakon donošenja pravomoćne odluke isplaćen je preostali dio iznosa u visini od 28.296,92 kn. 

 

Tužitelj također navodi da temeljem čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te čl. 3. Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, tužitelj ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete od tuženika s obzirom da je tuženik prometnu nezgodu prouzročio upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola iznad dopuštene razine, te u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu iznosa u visini od 62.235,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a kao sudioniku u ostalim odnosima, i to: na iznos od 33.938,84 kn od 4.9.2015. do isplate i na iznos od 28.296,92 kn od 25.11.2016. do isplate, te da mu naknadi troškove postupka, sve u roku od petnaest dana na žiro račun HR7623400091400206762 s pozivom na broj: 1610200332.

 

Budući je temeljem uvida u pribavljeno očitovanje H. pošte od 20. listopada 2017. s prilogom – preslikom Dostavne knjige (listovi br. 56-58 spisa) i iskaza svjedoka N. P., poštara koji je izvršio dostavu tužbe na adresi prijavljenog prebivališta tuženika, te svjedokinje S. Z., majke tuženika, utvrđeno da je tužbu i rješenje kojim je tuženik pozvan na podnošenje pisanog odgovora na tužbu navedeni poštar dana 10. kolovoza 2017. uručio bratu tuženika J. Z., te je isto majka tuženika tuženiku uručila nakon dva-tri tjedna, po povratku tuženika iz inozemstva, sud je utvrdio pravodobnim tuženikov odgovor na tužbu predan ovome sudu dana 14. rujna 2017.    

 

Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a opreza radi prigovora i zastari potraživanja iz razloga jer se štetni događaj dogodio dana 06.05.2010.

 

Stoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu troškova ovog postupka.

 

U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu, priloženu od strane tužitelja: Zapisnik o očevidu Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije od 09.05.2010. (listovi br. 3-6 spisa), presliku pravomoćne presude O. suda u Č. broj K-362/10-33 od 7. srpnja 2011. (listovi br. 7-19 spisa), presliku Odštetnog zahtjeva od 17.06.2010. (listovi br. 20-22 spisa), presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1833/12-40 od 25. kolovoza 2015. (listovi br. 23-26 spisa), presliku presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3109/15-2 od 28. listopada 2016. (listovi br. 27-29 spisa), Naloge za isplatu (listovi br. 30-34 spisa), Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (listovi br. 35-36 spisa), Potvrde o izvršenim nalozima (listovi br. 48-51 spisa), te u priključeni spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1833/12.

Sud nije bio u mogućnosti izvršiti po tužitelju predloženi uvid u spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu broj K-362/10, obzirom da je isti uništen, stoga je na prijedlog tužitelja, a čemu se tuženik nije protivio, izvršen uvid u ispis drugostupanjske presude iz navedenog kaznenog predmeta - presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu broj Kž-798/2011-7 od 25. listopada 2011. (listovi br. 78-80 spisa), te u pribavljeni vještački nalaz prometno-tehničkog vještaka A. M., dipl. inž. izrađen u navedenom kaznenom predmetu: Nalaz i mišljenje kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja od 20.02.2011. i Dopunu Nalaza i mišljenja kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja od 31.03.2011. (listovi br. 113-123 spisa).

 

Provedeno je saslušanje tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja.

 

Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. K., dr.med., spec. opće kirurgije i traumatologije, na okolnost postojanja, opsega i visine neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete nastale kod oštećenice L. mldb. N. u svezi sa predmetnim štetnim događajem.

 

  Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti osnovanim.

 

Nesporan je nastanak prometne nezgode od 6. svibnja 2010. opisane u tužbi, koju je prometnu nezgodu prouzročio tuženik upravljajući osobnim vozilom reg. oznake ČK432-EK, a u kojoj je prometnoj nezgodi ozlijeđena mldb. L. N..

 

Nesporno je da je tužitelj, kao osiguravatelj prednje navedenog vozila tuženika, oštećenici L. mldb. N. naknadio štetu iz predmetnog štetnog događaja, i to neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinsku štetu s osnova troškova tuđe pomoći i njege.

 

Tuženik se u kaznenom postupku vođenom u predmetu ovog O. suda u Č. broj K-362/10 očitovao da je kriv za predmetnu prometnu nezgodu, a na isti se način očitovao i u svom iskazu danom u ovom postupku.

 

Presudom O. suda u Č. broj K-362/10-33 od 7. srpnja 2011. tuženik je proglašen krivim što je dana 06. svibnja 2010., oko 21,30 sati u B., upravljao osobnim automobilom marke "Honda Civic", registarske oznake ČK 432-EK, kolnikom Prvomajske ulice iz smjera zapada u smjeru istoka, protivno čl. 199. st. 2., čl. 38. st. 1. i čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pod utjecajem alkohola s udjelom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 2,22 g/kg, zbog čega je bio nesposoban za ovu vožnju, pristajući da vožnjom u takvom stanju dovede u opasnost druge sudionike u prometu, te upravo zbog alkoholiziranosti na ravnom dijelu ceste nije obratio pažnju na pješakinju M. N., koja se kretala ispred njega u istom smjeru uz desni rub kolnika, gurajući ispred sebe dječja kolica u kojima se nalazila djevojčica L. N., te ujedno kretao se preblizu desnom rubu kolnika, tako da je najprije desnim bočnim dijelom automobila udario u pješakinju M. N., a potom prednjim desnim dijelom automobila udario u dječja kolica, pri čemu je dijete L. N. uslijed udata i prevrtanja kolica pala na kolnik i pritom zadobila osim lacerokontuzne rane donje usne i lijeve strane lica te natučenja i krvnog podljeva desne natkoljenice, koje ozljede su bile lake naravi, još i prijelom donje čeljusti na dva mjesta, potres mozga i prijelom zubiju, koje ozljede su bile teške naravi, dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, te istoga dana, na istome mjestu, nakon što je svojim osobnim automobilom marke "Honda Civic", registarske oznake ČK 432-EK, udario u dječja kolica, pri čemu je dijete L. N. prilikom prevrtanja kolica pala na kolnik i zadobila teške tjelesne ozljede, produžio vožnju bez da je pružio pomoć imenovanom djetetu, dakle, kao vozač motornog vozila ostavio bez pomoći osobu koja je teško tjelesno ozlijeđena tim motornim vozilom, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo – nepružanjem pomoći osobi koja je teško ozlijeđena u prometnoj nesreći iz čl. 273 st. 1. Kaznenog zakona, za koja je kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Navedena prvostupanjska kaznena presuda preinačena je presudom Ž. suda u V., S. služba u Č. broj Kž-798/2011-7 od 25. listopada 2011. samo glede visine kazne te tuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

 

Prema odredbi članka 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.

 

Obzirom da je odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, a time  i posljedica iz istog, pravomoćno utvrđena u kaznenom postupku vođenom u navedenom predmetu ovog O. suda u Č. broj K-362/10, u ovoj parnici nije bilo potrebno provoditi dokaze na tu okolnost.

 

Nadalje, u odnosu na po tuženiku istaknuti prigovor suodgovornosti odnosno doprinosa sudionika predmetnog štetnog događaja, sud ističe kako je iz pravomoćne kaznene  presude, donesene osnovom u tom kaznenom postupku provedenog prometno-tehničkog vještačenja po vještaku A. M., jasno razvidno kako postupanje pješakinje M. N., koja je predmetne zgode gurala kolica u kojima se nalazila mldb. oštećenica L. N., nije bilo u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja, a niti od utjecaja na nastanak ili povećanje štete iz tog događaja. Naime, pri utvrđenom kretanju pješakinje M. N., na način da je u trenutku naleta ista bila na kolniku na oko 0,6 metara od desnog ruba kolnika, dok je kolica gurala ispred sebe i to držeći ih ulijevo od tijela, tako da su ista zauzimala prostor do 1 metra zajedno sa njenim tijelom od desnog ruba kolnika, i ukoliko ona nije imala reflektirajući prsluk tuženik ju je mogao uočiti na udaljenosti od 30 metara od mjesta naleta, te je obzirom na brzinu kojom se tuženik vozio, a koja nije bila veća od 35-40 km/h, u opisanoj prometnoj situaciji predmetna nesreća za tuženika bila izbježiva uz reakciju zaobilaženja dovoljnim bočnim razmakom ili zaustavljanjem do meta nezgode uz lagano kočenje, no da međutim, tuženik do mjesta nezgode nije poduzeo nikakav manevar u cilju izbjegavanja nezgode. Iz navedene pravomoćne kaznene presude nedvojbeno proizlazi da je tuženik u trenutku nezgode imao u krvi najmanje 2,22 g/kg alkohola u krvi radi čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, odnosno da je primarni uzrok nastanka konkretne nezgode u alkoholiziranosti ovdje tuženika radi čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, a radi čega nije obratio pozornost na pješakinju koja je ispred sebe gurala kolica sa mldb. L. N., te se ujedno radi toga kretao preblizu desnog ruba kolnika a uslijed čega je desnim bočnim dijelom automobila udario u tu pješakinju a potom i desnim rubom automobila u dječja kolica, uslijed čega je došlo do prevrtanja kolica te pada mldb. L. iz istih, a posljedica čega je bila nastup teških tjelesnih ozljeda kod mldb. L., opisanih u izreci te presude, koje ozljede nedvojbeno potječu iz mehanizma nastanka konkretne prometne nezgode.

 

Medicinskim vještačenjem provedenim u ovoj parnici, odnosno pisanim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka M. K., dr.med., spec. opće kirurgije i traumatologije, utvrđeno je da je mldb. oštećenica L. N. u svezi sa predmetnim štetnim događajem trpjela fizičku bol: 7 dana jakog, 14 srednjeg i 30 slabog intenziteta, pri čemu je uzeta u obzir dob, težina ozljede (dvostruki lom donje vilice s pomakom ulomaka) operativni zahvat na donjoj vilici tek 4 dana poslije ozljede, te ukupno 4 operativna zahvata; da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta, vezan uz trenutak samog, za dijete traumatičnog događaja, sekundarni strah tijekom narednih godinu do dvije; kako su ozljedom donje vilice izbijena najmanje 4 mliječna zuba, te utvrđeni gubitak zametka dvaju trajnih zubiju, s obzirom na nasilni gubitak 4 mliječna zuba došlo je do smanjenja životnih aktivnosti tijekom narednih 4-5 godina tj. do nicanja trajnih zubiju, od 5%, te prema dosadašnjoj procjeni trajnog gubitka dva zuba smanjenje životne aktivnosti od 3% trajno; kod iste je zaostalo naruženje u vidu ožiljaka na licu, srednjeg stupanja naruženja, svakodnevno vidljivo drugim osoboma; a mldb. oštećenica je trebala i tuđu i pomoć i njegu 7 dana 4 sata, 7 dana 2 sata, 20 dana 1 sat dnevno i 3 dana 6 sati dnevno, ukupno 80 sati, a na koji dani nalaz i mišljenje vještaka parnične stranke nisu imale primjedbi.

 

Osnovom navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka K. mldb. oštećenici L. N. pripadalo bi pravo na naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u ukupnom iznosu od 52.300,00 kuna, i to: 7.800,00 kn po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, uzimajući u obzir i nelagodnosti liječenja; 15.000,00 kn po kriteriju pretrpljenog primarnog i sekundarnog straha, obzirom na utvrđeno trajanje i intenzitet; 7.500,00 kn po kriteriju duševnih boli radi utvrđenog obima i trajanja privremenog smanjenja životnih aktivnosti te utvrđenog obima trajnog smanjenja životnih aktivnosti; 22.000,00 kn po kriteriju duševnih boli radi utvrđenog naruženja srednjeg stupnja, koje graniči sa težim stupnjem, jer nalazi se na licu mldb. oštećenice u vidu više ožiljaka svakodnevno vidljivih trećim osobama, te pravo na naknadu imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 800,00 kuna (80 sati x 10,00 kn).   

 

Pravomoćnom presudom O. građanskog suda u Z. posl. br. Pn-1833/12-40 od 25. kolovoza 2015. mldb. oštećenici L. N. utvrđeno je pravo na isplatu naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 43.100,00 kuna, te obzirom da je tužitelj istoj u mirnom postupku već isplatio iznos od 15.000,00 kuna, tom presudom tužitelju je naloženo mldb. oštećenici s osnova neimovinske štete isplatiti iznos u visini od 28.100,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2010. do isplate, zatim isplatiti joj s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 630,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. kolovoza 2015. do isplate, te  zakonsku zateznu kamatu na (već plaćeni) iznos od 15.000,00 kuna od 23. lipnja 2010. do 30. lipnja 2010., kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 11.356,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. kolovoza 2015. do isplate, a odbijen je tužbeni zahtjev mldb. oštećenice za iznos od 7.500,00 kuna s osnova naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom od 23. lipnja 2010. do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom.

 

Iz po tužitelju priloženih N. za isplatu i Potvrda o izvršenim nalozima razvidno je da je tužitelj mldb. oštećenici L. N., a u skladu s obvezom utvrđenom prednje navedenom presudom O. građanskog suda u Z., isplatio:

- u mirnom postupku, a po zaprimljenom Odštetnom zahtjevu, naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kuna dana 30.11.2010.

- nakon donesene nepravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1833/12-40 od 25. kolovoza 2015., naknadu neimovinske štete u nespornom iznosu od 15.000,00 kuna, imovinske štete u iznosu od 630,00 kuna, zateznu kamatu u iznosu od 11.936,08 kuna  /ukupno 27.566,08 kuna/, te troškove zastupanja u iznosu od 6.356,87 kuna, uz zateznu kamatu u iznosu od 15,89 kuna  /ukupno 6.372,76 kuna/, sveukupno 33.938,84 kuna dana 03.09.2015.

- po pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Z. posl. br. Pn-1833/12-40 od 25. kolovoza 2015. /potvrđene presudom Ž. suda u Varaždinu broj Gž-3109/15-2 od 28. listopada 2016./, preostali presuđeni iznos naknade neimovinske štete u visini od 13.100,00 kuna, uz zateznu kamatu u iznosu od 9.661,95 kuna /ukupno 22.761,95 kuna/, te troškove zastupanja u preostalom presuđenom iznosu od 5.000,00 kuna, uz zateznu kamatu u iznosu od 534,97 kuna /ukupno 5.534,97 kuna/, sveukupno 28.296,92 kuna dana 24.11.2016.

Prema odredbama članka 24. st. 3. u svezi sa st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), te članka 3. st. 1. toč. 2. a) tužiteljevih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, tužitelj ima pravo od tuženika tražiti naknadu isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova, najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

Nesporno je da je kritične zgode tuženik vozilom upravljao pod utjecajem alkohola, i to u koncentraciji od 2,22 g/kg alkohola u krvi, a iz provedenog kaznenog postupka nedvojbeno je da je alkoholiziranost tuženika u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom ovog štetnog događaja.

 

Prema Priopćenju Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske od 28. veljače 2017. prosječna neto plaća za prosinac 2016. iznosila je 5.838,00 kuna, odnosno 12 prosječnih neto plaća 70.056,00 kuna. 

 

Regresne tražbine zastarijevaju o općem zastarnom roku od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO), računajući početak tijeka zastarnog roka od dana isplate novčane naknade oštećenoj osobi.

 

Osnovom ranije izloženog tužitelj je mldb. oštećenici L. N. na ime naknade štete isplatio ukupno 77.235,76 kuna, i to:

- iznos od 15.000,00 kuna dana 30.11.2010., potraživanje kojeg je iznosa zastarjelo prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, no povrat tog iznosa tužitelj tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom postupku niti ne traži;

- te iznos od 33.938,84 kuna dana 03.09.2015. i iznos od 28.296,92 kuna dana 24.11.2016., koja su potraživanja, u ukupnom iznosu od 62.235,76 kuna, ovdje podnesenom tužbom utužena prije proteka propisanog petogodišnjeg zastarnog roka.

 

Slijedom svega navedenoga, tužitelj osnovano zahtijeva od tuženika isplatu regresa u utuženom iznosu od 62.235,76 kuna, sa traženim zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, te je stoga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen. 

O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa odredbama članka 164. i 155. ZPP-a, te uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

 

Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 1.8.2017. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. t.1. Tarife), sastava podneska od 2.10.2017. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t.1. Tarife), zastupanja na ročištu 3.10.2017. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. t.1. Tarife), zastupanja na ročištu 15.11.2017. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. t.1. Tarife), sastava podneska od 12.1.2018. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 8. t.3. Tarife), zastupanja na ročištu 17.1.2018. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. t.2. Tarife), zastupanja na ročištu 15.3.2018. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. t.1. Tarife), sastava podneska od 15.11.2018. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t.1. Tarife), zastupanja na ročištu 20.2.2019. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. t.2. Tarife), zastupanja na ročištu 18.10.2019. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. t.2. Tarife), zastupanja na ročištu 24.2.2020. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. t.1. Tarife), poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25%, na iznos od ukupno 8.750,00 kuna, u iznosu od 2.187,50 kuna (Tbr. 42. Tarife), trošak utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 972,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 972,00 kuna, odnosno ukupno 14.881,50 kuna, sa traženom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

Čakovec, 3. travnja 2020.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Upraviteljica sudske pisarnice

B. Š.