Poslovni broj Gž R-153/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž R-153/2020-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja P. L. OIB: … iz Z., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. & p. iz Z., protiv tuženika Zavoda OIB: .. iz Z., uz sudjelovanje G. Z. OIB.: 61817894937 kao umješača na strani tuženika, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6143/2018 od 27. studenog 2019., dana 3. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6143/2018 od 27. studenog 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike plaće iznos od 6.578,08 kn bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u izreci presude, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

 

U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.328,12 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

 

Protiv presude žalbu podnosi tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te tuženiku dosude troškovi postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za odrađene prekovremene sate za razdoblje od mjeseca prosinca 2013. do mjeseca veljače 2019. i to na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

 

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u relevantnom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, da mu je rad bio organiziran u raznim oblicima (smjene, turnusi i ostalo), osnovnom čega je tužitelj ostvario veliki broj prekovremenih sati, da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima te da mu nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao medicinski tehničar i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, da mu je rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana koji su padali u dane od ponedjeljka do petka evidentirao kao redovan rad odnosno tužitelju nije plaćao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradi dan "padao" na "standardni" radni dan te da je u svezi s time prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene navedene dodatke.

 

Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u relevantnom razdoblju ukupno iznosi 6.578,08 kn pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u toj visini sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom odredbi članka 57. i članka 59.a Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15. - dalje KU/13), te nastavno članka 55. i članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/18. - dalje KU/18), relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17. i 47/18. - dalje TKU/17), te relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. - dalje ZR/09), Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

 

Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Tuženik se sadržajem žalbe bez uporišta poziva na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 186.b ZPP-a navodeći da je tužitelj neopravdano postavio stupnjevitu tužbu unatoč činjenici da je raspolagao svim potrebnim dokazima. Naime, sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a navedeni žalbeni razlog relativno bitne povrede parničnog postupka nije dopušteno isticati u žalbi protiv odluke kojom završava postupak u sporu male vrijednosti.

 

Protivno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo je pravilno primijenjeno na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, pa je u tom pravcu istaknuti žalbeni razlog tuženika nedozvoljen.

 

U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužitelja u dijelu kojim se potražuje isplata neplaćenog dijela bruto plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za vrijeme prekovremenog rada odnosno način obračuna dodataka, naknada plaće za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana te u svezi s tim i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

 

Odredbom članka 86. ZR/09 te članka 94. ZR/14, propisano je da se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

Odredbom članka 51. KU/13 i članka 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Člankom 52. KU/13 odnosno člankom 50. KU/18 propisano je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

 

Odredbom članka 58. stavka 9. KU/13 i članka 49. stavaka 9. i 10. KU/18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

Prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 14 % od osnovne plaće.

 

U članku 59.a KU/13 propisano je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Istovjetnu odredbu sadrži i članak 57. KU/18.

 

Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na pogrešan obračun dodataka za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, budući da je iz metodologije obračuna dodataka opisane u nalazu sudskog vještaka financijske struke, razvidno da je vještak obračunavao naprijed navedene dodatke u odnosu na osnovnu plaću tužitelja.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi članka 51. KU/13 odnosno članka 49. KU/18. U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59. KU/13 odnosno iz članka 55. i članka 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu navedenih dodataka.

 

Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

 

Navedeni zaključak sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

              Prema odredbi članka 47. KU/13 i članka 45. KU/18 definirana je plaća na način da istu čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću iz kojih odredbi ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan tim odredbama. Osim toga, člankom 83. stavak 3. ZR/09 i člankom 91. stavak 3. ZR/14 je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću.

 

Nadalje, prema članku 60. ZR/09 i članku 81. ZR/14 je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema članku 36. stavak 1. KU/13 odnosno članku 34. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

Prema članku 59. stavak 1.TKU/12 odnosno članku 58. stavak 2. TKU/17 ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (stavak 1.), te naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (stavak 2.).

 

S obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću iz razloga jer nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, stoga tuženik tužitelju nije ispravno obračunao niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću pa je pravilno prvostupanjski sud udovoljio i tom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

              Radi svega iznesenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je dosuđen predmetni iznos po osnovi razlike plaće utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, čija visina tijekom postupka nije bila sporna.

             

Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 3. travnja 2020.

                

 

Sutkinja

 

Branka Ježek Mjedenjak

 

 

 

Općinskom radnom sudu u Zagrebu

 

Vraćamo vam spis s pet ( 5 ) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.