Poslovni broj 13 Gž Zk-335/2019-2

 

 

 

 

 

                  Poslovni broj 13 Gž Zk-335/2019-2                                                                    

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja K. T., OIB: … i I. T., OIB: …, oboje iz Z., …, radi promjene opisa i površine posebnog dijela nekretnine, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-7335/19-5 Ozn. Z-68243/18 Ozn. Z-51644/18 od 31. srpnja 2019., 3. travnja 2020.,

 

r i j e š i o  j e             

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja K. T. i I. T. te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-7335/19-5 Ozn. Z-68243/18 Ozn. Z-51644/18  od 31. srpnja 2019.

 

              II. Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu – Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga upisane pod poslovnim brojem Z-51644/2018 i brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-38882/2019 u zk. ul. 9058 (E-6) k. o. R..

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja K. T. i I. T. kao neosnovan i potvrđeno rješenje sudske savjetnice prvostupanjskog suda poslovni broj Z-51644/18 od 28. studenog 2018.

 

              Protiv tog rješenja žale se predlagatelji iz razloga bitnih povreda pravila postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Žalba je neosnovana.

             

              Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbama čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK).

 

              Suprotno žalbenim navodima predlagatelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Pobijano prvostupanjsko rješenje nema nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati. Izreka tog rješenja je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju, a osim toga razlozi navedeni u obrazloženju rješenja nisu protivni sadržaju isprava, kako to pogrešno u žalbi smatraju predlagatelji. Naime, okolnost da sud nije posebno cijenio potvrdu iz čl. 73. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06  141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZVDSP), a koja potvrda prileži u zbirci isprava na koju su se predlagatelji pozvali, ne znači da su razlozi navedeni u obrazloženju rješenja protivni sadržaju isprava. Ovo stoga jer se na potvrdu iz čl. 73. st. 3. ZVDSP koja se nalazi u zbirci isprava predlagatelji niti ne moraju pozivati s obzirom da je zbirka isprava sastavni dio zemljišne knjige. No, u konkretnom slučaju navedena potvrda koja se već nalazi u zbirci isprava nije niti bila relevantna za odlučivanje o predmetnom prigovoru predlagatelja u ovoj zemljišnoknjižnoj stvari gdje se traži upis promjene opisa i površine predmetnog posebnog dijela koji je već upisan na temelju navedene potvrde na koju se predlagatelji pozivaju. Stoga, prvostupanjski sud nije niti mogao počiniti naprijed navedenu bitnu povredu pravila postupka na koju u žalbi ukazuju predlagatelji.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio okolnosti koje su od odlučujućeg značaja za zahtijevani upis promjene opisa i površine predmetnog posebnog dijela nekretnine te je i pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o predmetnom prigovoru predlagatelja, odnosno donoseći pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

              Prema odredbi čl. 73. st. 1. ZVDSP vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine. Odredbom st. 3. istog zakonskog članka propisano je da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

 

              Kako u konkretnom slučaju predlagatelji uz prijedlog nisu priložili potvrdu nadležne vlasti da je predmetni rekonstruirani stan samostalna uporabna cjelina, a koja potvrda mora sadržavati opis predmetnog posebnog dijela nekretnine kakav je zatražen prijedlogom te da je izgrađen u skladu s dozvolom nadležnog tijela, odnosno, u konkretnom slučaju s rješenjem o izvedenom stanju od 24. ožujka 2014. koje je priloženo prijedlogu, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se predmetnom prijedlogu predlagatelja nije moglo udovoljiti.

 

              Pritom pravilno prvostupanjski sud ukazuje da su predlagatelji priložili etažni elaborat za predmetni stan, odnosno, plan posebnih dijelova zgrade na kojem je potvrđeno da je isti sastavni dio potvrde Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (Klasa: 361-08/2017-003/209, Ur. broj: 251-13-22-1/014-2018-6 od 2. veljače 2018.) (list 5 spisa), međutim, da ta potvrda nije dostavljena uz prijedlog. 

 

              S obzirom na žalbene navode predlagatelja gdje ističu da je u konkretnom slučaju etažno vlasništvo već uspostavljeno i to pod poslovnim brojem Z-25894/05 na temelju isprava koje prileže u zbirci isprava, a u kojima već postoji potvrda o tome da su svi posebni dijelovi samostalne uporabne cjeline, uključujući i predmetni posebni dio na kojem su predlagatelji upisani kao etažni vlasnici, ovdje valja reći da ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja. Ovo stoga jer je vlasništvo predmetnog posebnog dijela pod poslovnim brojem Z-25894/05 na temelju potvrde koja se nalazi u zbirci isprava uspostavljeno na određenom posebnom dijelu koji je opisan kao četverosobni stan u potkrovlju zgrade oznake "D-površine 134,79 čm sa pripadajućim spremištem oznake d u razizemlju površine 5,79 čm kao sporednim dijelovima, odnosno ukupne korisne površine 140,58 čm te pripadajućim mjestima za ostavljanje motornih vozila oznake "P4" i P5" u prizemlju zgrade površine 5,46 čm u planu posebnih dijelova zgrade označeno smeđom bojom. Predmetnim prijedlogom predlagatelji zahtijevaju promjenu opisa tog posebnog dijela uz povećanje njegove površine tako da bude opisan kao šesterosobni stan u potkrovlju zgrade oznake "F" korisne površine 143,56 čm s pripadajućom terasom korisne površine 5,75 čm, pripadajućim spremištem oznake "f" u razizemlju ukupne površine 5,79 čm te pripadajućim mjestima za ostavljanje motornih vozila oznake "P4" i "P5" u prizemlju zgrade korisne površine 2,88 čm svako, kao sporednim dijelovima.

 

Dakle, potvrda koja se već nalazi u zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-25894/05 ne sadrži opis predmetnog posebnog dijela sukladno prijedlogu i da je rekonstruirani dio zgrade izgrađen u skladu s dozvolom nadležnog tijela, odnosno, u konkretnom slučaju s rješenjem o izvedenom stanju od 24. ožujka 2014. priloženom prijedlogu (list 5 spisa).

 

Iako je vlasništvo posebnog dijela nekretnine već uspostavljeno, naknadna rekonstrukcija dijela zgrade i to predmetnog stana – zatvaranjem terase, a uslijed koje je promijenjen opis i površina već upisanog posebnog dijela, ne može sama po sebi dovesti i do promjene opisa tog posebnog dijela bez da je takav opis naveden u potvrdi nadležnog tijela koja ujedno mora sadržavati i da je taj posebni dio izgrađen u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

 

Iako nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, ovdje, s obzirom na žalbene navode predlagatelja, ipak još valja reći da nisu u pravu predlagatelji kada u žalbi tvrde da je navedeni prostor terase već ranije bio upisan u zemljišnoj knjizi jer upravo suprotno proizlazi iz stanja zemljišne knjige (list 6 spisa) gdje je vidljivo da terasa nije navedena u sastavu predmetnog posebnog dijela nekretnine upisanog u zemljišnoj knjizi.

 

              S obzirom na izneseno, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 128. st. 3. ZZK odbiti kao neosnovanu žalbu predlagatelja te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja.             

 

             

U Velikoj Gorici 3. travnja 2020.

 

                                                                                                                                  Sudac

 

                                                                                                                           Jasminka Pavković, v. r.