- 1 -              II Kž 129/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 129/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Č., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15-ispravak., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 2. ožujka 2020., broj Kv I-42/2020-5 (K-2/2020-193) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog N. Č.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. Č., zbog tri kaznena djela protiv života i tijela, i to kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. Č. po branitelju, odvjetniku R. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači i optuženiku ukine istražni zatvor ili da se istražni zatvor zamijeni nekom od predloženih mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik ističe da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima te da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, kao što nisu dani ni valjani i argumentirani razlozi zašto se u konkretnom slučaju ne bi mogla primijeniti neka od strane obrane predloženih mjera opreza.

 

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, svoju odluku i valjano obrazložio. Dao je određene, dostatne i valjane razloge, kako za postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je valjano obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla postići nekom od blažih mjera.

 

Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvaren nijedan vid bitne postupovne povrede na koju upire žalitelj. Osim toga, niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u njemu bila počinjena neka od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Osnovana sumnja da je optuženi N. Č. počinio tri kaznena djela protiv života i tijela, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Zato na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika kojima se osporava postojanje te opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo, koji, kao što je već navedeno, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. U toj situaciji sudovi nisu ovlašteni upuštati se u ocjenu dokaza te analizu činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti optuženika. Tu će, naime, ocjenu dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Potvrđenom optužnicom optuženik se tereti za počinjenje čak tri kaznena djela protiv života i tijela, pri čemu je osnovano sumnjiv da je iskazao osobitu agresivnost. To upućuje na postojanje veće kriminalne količine u njegovom protupravnom postupanju za koje se tereti. Nadalje, provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno je da optuženik boluje od dugogodišnje i razvijene ovisnosti o alkoholu, pri čemu je struktura njegove osobnosti označena elementima emocionalne nezrelosti, depresivnosti i sklonosti bijega od problema. Kada se, uz sve izloženo, uzme u obzir da je optuženik u vrijeme počinjenja terećenih mu kaznenih djela bio u stanju alkoholne intoksikacije, pri razini pijanosti od 1,56 g/kg alkohola u krvi, kao i to da su odnosi između njega i oštećenika D. Č. (na čiju je štetu počinjeno kazneno djelo iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11.) bili narušeni već i prije inkriminiranog događaja, i prema ocjeni ovoga suda, sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela u slučaju puštanja optuženika na slobodu.

 

Stoga je, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud pravilno odlučio produljivši mu primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, ta je mjera i nadalje nužna i jedina prikladna mjera za otklanjanje navedene opasnosti. Ista se svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, za sada ne bi mogla s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera od istražnog zatvora, što je prvostupanjski sud također valjano obrazložio, a takvo obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da mu je povrijeđeno načelo razmjernosti pozivajući se pritom na okolnost pogoršanja svog zdravstvenog stanja tijekom boravka u istražnom zatvoru.

 

Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud će voditi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima sud raspolaže, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Uzevši u obzir sve izneseno, a pri tome imajući na umu i zakonske odredbe o najduljem trajanju mjere istražnog zatvora (članak 133. ZKP/08.), načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno. Liječnička je skrb optuženiku osigurana u okviru sustava istražnog zatvora.

 

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. travnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Ratko Šćekić, v. r.