- 1 -              II Kž 131/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 131/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 5. ožujka 2020. broj K-6/2020-8 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog D. G. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv D. G. i drugih zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. G. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. G. po branitelju, odvjetniku S. G., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, odnosno istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je s još tri osobe počinio kazneno djelo razbojništva u poticanju iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11., a osnovana sumnja proizlazi iz priloženih dokaza u vidu rezultata tajnih mjera, isprava o privremeno oduzetim predmetima, iskaza svjedoka i drugih dokaza te je potkrijepljena potvrđivanjem optužnice. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. koja za sada nije opovrgnuta novim dokazima niti žalbenim navodima. Naime, navedeni dokazi ukazuju na dovoljan stupanj vjerojatnosti da je optuženik počinio inkriminirano djelo, dok prvostupanjski sud prilikom produljenja istražnog zatvora, a niti ovaj sud prilikom ispitivanja pobijanog rješenja u povodu podnesene žalbe, nisu ovlašteni ocjenjivati vrijednosni značaj niti uvjerljivost proturječnih dokaza, već je to zadatak raspravnog vijeća nakon provedenog kontradiktornog postupka. Kod takvog stanja stvari, neutemeljeni su žalbeni navodi koji osporavaju osnovanu sumnju.

 

I ovaj sud smatra da i dalje postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela jer je optuženi D. G. osuđivan (listovi 468.-470. spisa) u šesnaest navrata zbog kaznenih djela teške krađe, teške tjelesne ozljede, krađe, krivotvorenja isprave, nasilničkog ponašanja, prijetnje, krivotvorenja novca, zlouporabe opojnih droga, prijevare i povrede dužnosti uzdržavanja. Da se radi o osobi koja ne poštuje pravni poredak i koja je sklona primjeni sile, ukazuje i njegova prekršajna kažnjavanost (list 395. spisa) zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) te Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17.).

 

Nadalje, okrivljenik je nepovoljnih materijalnih prilika jer nema stalno zaposlenje niti vrjednije imovine (vidljivo iz njegovih osobnih podataka na listu 458. spisa), a to znači da ima motiva za činjenje kaznenih djela s ciljem stjecanja imovinske koristi. Povrh svega, iz podataka u spisu proizlazi osnovana sumnja da je isti počinio kazneno djelo razbojništva u poticanju na način da je njegova namjera bila usmjerena na oduzimanje velikog iznosa novca na štetu obitelji s kojom je u rodbinskim i prijateljskim odnosima. Sve ove okolnosti upućuju na zaključak da se radi o iznimnoj upornosti optuženika u činjenju kaznenih djela, a da ga niti zatvorske kazne niti bliski odnos sa žrtvama nisu odvraćali od ponovnog protupravnog ponašanja.

 

Zbog toga je osnovano protiv optuženika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a optuženikovim žalbenim navodima o nepovoljnim prilikama u obitelji čiji su članovi, prema žalbi, opterećeni ozbiljnim zdravstvenim problemima, nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, okolnosti istaknute u žalbi nisu takve da nadmašuju značaj onih okolnosti koje govore u prilog nužnosti mjere istražnog zatvora. Ograničenje slobode koje je optuženik dužan podnijeti u konkretnoj situaciji je u razmjeru s naravi potrebe za takvom mjerom, budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih optuženik počiniti, i dalje nadmašuje one osobne i obiteljske interese koje optuženi D. G. ističe u žalbi.

 

Ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.