- 1 -              II Kž 130/2020-4

Broj: II Kž 130/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 5. ožujka 2020. broj K-6/2020-6 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog D. G. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv D. G. i drugih zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. G. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. G. po braniteljici, odvjetnici S. V., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, podredno odrede mjere opreza zabrane napuštanja boravišta izvan područja Z. te obveze redovitog javljanja dva puta tjedno određenoj službenoj osobi u Policijskoj postaji S., odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge u odlučnim činjenicama, a da su razlozi nepotpuni i nejasni u odnosu na stav da se mjerama opreza ne bi mogla ostvariti svrha istražnog zatvora.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao valjane razloge za svoju odluku u svim njezinim dijelovima, uključujući i aktualnu neprikladnost mjera opreza kao zamjene za istražni zatvor. Navedena okolnost je dostatno obrazložena u zadnjem odjeljku pobijanog rješenja, a o njoj će još biti riječi u dijelu ovog rješenja koji se odnosi na činjenice.

Stoga nije u pravu optuženi D. G. kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, pri čemu očito podrazumijeva bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

Žalitelj na više mjesta u žalbi osporava osnovanu sumnju da bi počinio kazneno djelo opisano u optužnici, dajući svoju ocjenu prikupljenih dokaza i nudeći svoju interpretaciju događaja koji je predmet kaznenog postupka. Međutim, iz do sada prikupljenih dokaza, na temelju kojih je i potvrđena optužnica, proizlazi dostatan stupanj vjerojatnosti odnosno osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, a konačnu ocjenu proturječnih dokaza i zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti može donijeti samo raspravno vijeće nakon provedenog kontradiktornog postupka.

Protivno daljnjim navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Kao činjenice koje mu idu u prilog i koje dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke, optuženik u žalbi ističe da je posljednji puta osuđivan 2008., no, to je u suprotnosti s izvatkom iz kaznene evidencije (list 463. spisa) prema kojem je posljednja osuda postala pravomoćna 26. lipnja 2012. Okolnost što se nakon toga on nije pojavljivao kao počinitelj novih kaznenih djela, koja je također istaknuta u žalbi, zacijelo je povezana s time što je objedinjujućom presudom broj Kv-10/13 Županijskog suda u Puli-Pola koja je postala pravomoćna 17. siječnja 2013. on osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina koju je valjalo izdržati.

Zdravstveni problemi optuženika sa srcem, krvožilnim sustavom i crijevima ne dovode u pitanje nužnost njegovog daljnjeg lišenja slobode jer on i tijekom izvršavanja istražnog zatvora prima potrebnu zdravstvenu skrb. To je vidljivo iz činjenice da optuženik, prema navodima iz njegove žalbe, sada uzima terapiju od 17 vrsta lijekova. Za iste lijekove je u svojoj obrani rekao da ih prije uhićenja nije redovno uzimao, iako je trebao. Prema tome, uzimanje lijekova koje je osigurano u zatvorskim uvjetima ide u korist njegovog zdravstvenog stanja.

Niti zdravstveni problemi njegovog djeteta i ostvarivanje prava na mirovinu nisu takve okolnosti koje bi u ovom trenutku nadmašile ili dovele u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na nužnost primjene mjere istražnog zatvora. Naime, optuženik je, prema optužnici, osnovano sumnjiv da je s još troje optuženika počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva u kvalificiranom obliku iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. uz namjeravanu uporabu preklopnog noža, pištolja i raspršivača s nadražujućim sredstvom prema obitelji oštećenika. Nadalje, optuženik je osuđivan u tri navrata (bez objedinjujuće presude) zbog kaznenih djela razbojništva, otmice, zlouporabe opojnih droga u kvalificiranom obliku i izazivanja prometne nesreće, sve na kazne zatvora. Kod takvog stanja stvari za zaključiti je da te kazne zatvora nisu utjecale na optuženika jer se ovdje pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo s visoko propisanom kaznom zatvora. Prema tome, ranija osuđivanost optuženika je takva da bez sumnje upućuje na zaključak o njegovoj sklonosti činjenju kaznenih djela i neusklađenosti njegovog života s pravnim poretkom te nije dovedena u pitanje žalbenim navodima.

Sve navedene okolnosti u svojoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela, a ta opasnost je i dalje realna i predvidiva. Zbog visoke razine te opasnosti, u žalbi predložene mjere opreza za sada se ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. travnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.