- 1 -              II Kž 134/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 134/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ž. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 3. ožujka 2020., broj Kv I-13/2020-7 (K-22/2019.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog Ž. V.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. V. i optužene M. H., zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. V. putem braniteljice, odvjetnice A. Š., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine mu se istražni zatvor, odnosno da se isti zamijeni blažim mjerama iz članka 98. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

U pravu je žalitelj kada ističe da su u obrazloženju pobijanog rješenja u dijelu u kojemu se iznose argumenti obrane protiv produljenja istražnog zatvora (stranica 2., odlomak 2.) izneseni navodi njegove braniteljice s jedne od ranijih sjednica izvanraspravnog vijeća, a ne one održane 3. ožujka 2020., na kojoj je doneseno ovdje pobijano rješenje. Usprkos tome, pobijano se rješenje može ispitati, odnosno time nije ostvaren nijedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kako to tvrdi optuženik u svojoj žalbi (pri čemu ne navodi o kojoj bi se postupovnoj povredi radilo).

 

Naime, razmatranjem spisa predmeta ovaj je sud utvrdio da su u dijelu obrazloženja pobijanog rješenja na koji se poziva optuženi Ž. V. u svojoj žalbi reproducirani navodi njegove braniteljice, odvjetnice A. Š. izneseni na sjednici izvanraspravnog vijeća prvostupanjskog suda održanoj 17. listopada 2019., na kojoj se također odlučivalo o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora (list 398. spisa predmeta). Uspoređujući, međutim, te navode s onima koje je ista braniteljica tog optuženika iznijela na sjednici izvanraspravnog vijeća prvostupanjskog suda održanoj 3. ožujka 2020., dakle, onoj na kojoj je doneseno ovdje pobijano rješenje (list 503. spisa predmeta), proizlazi da je u suštini riječ o tome da se braniteljica optuženog Ž. V. na obje te sjednice protivila produljenju mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. V. kroz osporavanje, kako opće, tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu te mjere.

 

Optuženi Ž. V. nije u pravu ni kada tvrdi da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka (bez jasnog navođenja i pozivanja na određene zakonske odredbe) počinjena i time što prvostupanjski sud nije dovoljno pojasnio zašto smatra da u odnosu na njega nema osnova za određivanje mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

 

Prvostupanjski je sud, naime, pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to, kako osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih razloga koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama. Za sva svoja utvrđenja dao je valjane, potpune i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere, optuženik u žalbi tvrdi da, unatoč potvrđenoj optužnici, u spisu ne postoji nijedan dokaz koji bi ga izravno teretio, dok materijalni i personalni dokazi predstavljaju međusobno nepovezane indicije nedostatne težine da bi se govorilo o postojanju osnovane sumnje da je on počinio terećeno mu kazneno djelo, pri čemu obranu suoptuženice treba cijeniti „sa skepsom“.

 

Međutim, ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, osnovana sumnja da je optuženi Ž. V. počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a koji dokazi su izloženi i u obrazloženju pobijanog rješenja. Prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje koji, kao što je navedeno, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, dok sudovi u toj situaciji nisu ovlašteni upuštati se u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti optuženika. Tu će ocjenu dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., optuženik u žalbi navodi da činjenica njegove ranije osuđivanosti ne može biti dovoljna za takav zaključak. Tvrdi još i da on ne spada u kategoriju opasnih osoba.

 

Niti ovi izloženi žalbeni navodi nisu osnovani. Prije svega, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da na strani optuženog Ž. V. i nadalje postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Ta opasnost ponajprije proizlazi iz činjenice da je optuženik višestruko osuđivana osoba koja, počevši od 1980. pa nadalje, u kontinuitetu čini kaznena djela pretežito imovinskog karaktera, među kojima prevladavaju krađe i teške krađe, a za koja je osuđivan na kazne zatvora (uz izuzetak jedne osude novčanom kaznom). Ovdje je osnovano sumnjiv za počinjenje novog, i to težeg imovinskog kaznenog djela. Osim toga, okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se taj optuženik ovdje tereti upućuju na upornost, organiziranost i visok stupanj njegove kriminalne volje. K tome, optuženik je, prema vlastitim navodima, nezaposlen, ne posjeduje nikakvu imovinu te je bez primanja. Stoga je, i prema ocjeni ovoga suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje opravdana i nužna, dok se ista svrha za sada ne bi mogla uspješno ostvariti drugim mjerama blažim od istražnog zatvora.

 

Promašena je i žalbena tvrdnja optuženog V. da je nepravično da optužena M. H., protiv koje je također potvrđena optužnica, uživa blaže mjere opreza. Ovo stoga što se procjena postojanja i težine razloga za primjenu mjere istražnog zatvora, a onda i blažih mjera od istražnog zatvora, razmatra u odnosu na svakog optuženika ponaosob.

 

Budući da žalba optuženog Ž. V. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.