- 1 -              II Kž 126/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 126/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavaka 1. i 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog R. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 16. ožujka 2020. broj Kv I-6/2020 (Kzd-1/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog R. B. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv R. B. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavaka 1. i 5. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog R. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Dalje je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. B. po branitelju, odvjetniku M. J., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i optuženika pusti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Žalitelj osporava osnovanu sumnju navodeći da u spisu nisu priloženi dokazi koji bi dali valjanu osnovu za donošenje pobijane odluke. Suprotno navedenom, i dalje postoji osnovana sumnja da bi optuženik počinio pet teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavaka 1. i 5. KZ/11. (točka 1. i točke 4. do 7. optužnice), teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 1. KZ/11. (točka 2. optužnice), kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. (točka 3. optužnice) i teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 163. stavka 2. KZ/11. (točka 8. optužnice) na štetu četiri djevojčice oštećenice u dobi od 6 do 14 godina. Ta osnovana sumnja proizlazi iz dokaza navedenih u četvrtom odlomku treće stranice pobijanog rješenja, a taj dio njegovog obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neutemeljeni navodi žalbe o izostanku osnovane sumnje koja je opći uvjet za produljenje istražnog zatvora u smislu članka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da bi istražni zatvor preuzeo funkciju kazne i da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, optuženik se u istražnom zatvoru nalazi od 6. srpnja 2019., dakle, gotovo devet mjeseci. Prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. opisano u točkama 1. i 4.-7. optužnice propisana je kazna zatvora u trajanju najmanje pet godina. Kada se sve navedeno poveže, očito je da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo niti se zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru pretvorilo u izdržavanje kazne, kako on navodi u žalbi.

 

Suprotno daljnjim žalbenim navodima, ranija osuđivanost zbog kaznenog djela dječje pornografije na računalnom sustavu ili mreži iz članka 197.a stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.) je, uz inkriminirano postupanje i nalaz vještaka, presudna okolnost za zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. S obzirom da je optuženik u ovom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kaznena djela na štetu djece u puno težim i opasnijim oblicima, ranija osuđivanost upućuje na zaključak da niti ranija zatvorska kazna od šest mjeseci nije utjecala na optuženika da se kloni počinjenja kaznenih djela.

 

Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, daljnjim zadržavanjem optuženika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno pravo na slobodu iz članka 22. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.) jer društveni interesi koji se ostvaruju primjenom istražnog zatvora i dalje imaju prevagu nad tim njegovim pravom.

 

Dakle, optuženik osporavanjem činjenica nije doveo u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. travnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Ratko Šćekić, v. r.