- 1 -              II Kž 132/2020-4

Broj: II Kž 132/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 5. ožujka 2020. broj K-6/2020-7 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog D. J. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv D. G. i drugih zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. J. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. J. po braniteljici, odvjetnici T. Š., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, podredno isti zamijeni mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08. – zabrane napuštanja boravišta i redovitog javljanja u nadležnu policijsku postaju.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalitelj osporava opasnost od ponavljanja kaznenih djela navodeći da se optuženik promijenio i da živi na društveno prihvatljiv što je argumentirano time da optuženik nakon izdržavanja posljednje zatvorske kazne od 2017. nije osuđivan, da je zasnovao obitelj i da se prije uhićenja uzdržavao radom u svom obrtu za koji je uredno podmirivao obveze.

Međutim, presudna okolnost zbog koje je sud pravilno zaključio o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela je kontinuirana osuđivanost optuženika (izvadak iz kaznene evidencije na listovima 465.-466. spisa) od 2001. i to u šest navrata bez objedinjujućih presuda. Iz podataka o osuđivanosti vidljivo je da je on osuđivan zbog kaznenih djela protupravne naplate, krivotvorenja isprava, ubojstva, zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, nasilničkog ponašanja u obitelji i prijetnje. Nadalje, optuženik je u ovom postupku osnovano sumnjiv da je s još troje optuženika počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. uz namjeravanu uporabu preklopnog noža, pištolja i raspršivača s nadražujućim sredstvom prema obitelji oštećenika.

Kad se navedene okolnosti uzmu u obzir u međusobnoj povezanosti, tada razdoblje optuženikove neosuđivanosti tijekom dvije godine prije uhićenja u ovom predmetu nije dovoljno za zaključak da se on promijenio u takvoj mjeri da bi opasnost od ponovnog počinjenja djela bila otklonjena. Isto tako, optuženikova verbalizirana namjera uzdržavanja svoje obitelji i djece svoje supruge, ugrožena egzistencija njegove obitelji, zdravstveni problemi s astmom, prometna nesreća njegove supruge zbog koje ona ima zdravstvenih posljedica i njezin rodiljni dopust nisu takve okolnosti koje bi dovele u pitanje nužnost mjere optuženikovog lišenja slobode s ciljem onemogućavanja da počini novo djelo.

Pored toga, žalbene tvrdnje i isprave o zaposlenju i dobrim materijalnim prilikama su upitne s obzirom da su u suprotnosti s osobnim podacima koje je optuženik dao prilikom prvog ispitivanja kada je naveo (list 431. spisa) da je nezaposlen, a da od vrjednije imovine posjeduje jedino dva vozila starije godine proizvodnje. Ti podaci ukazuju da on ima motiva za činjenje kaznenih djela s ciljem stjecanja koristi.

Imajući na umu značaj istaknutih okolnosti, ocjena je i ovog suda da one upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, a društveni interesi koji se ostvaruju primjenom istražnog zatvora i dalje nadmašuju osobne okolnosti koje žalitelj ističe kao argumente za ukidanje istražnog zatvora. Kod takvog stanja stvari, niti blaže mjere predložene u žalbi za sada ne predstavljaju adekvatnu mjeru s ciljem realizacije specijalne prevencije kod optuženika.

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. travnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.