- 1 -              II Kž 133/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 133/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog B. M. i optuženog N. Č. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. veljače 2020., broj Kv I-Us-6/2020., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog B. M. i optuženog N. Č.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. M. i optuženog N. Č., zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optuženog B. M. i optuženog N. Č. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., određen rješenjem suca istrage istoga suda broj Kir-Us-48/19 od 19. rujna 2019., koji im teče od 22. kolovoza 2019. te isti ima trajati i nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. M. po branitelju, odvjetniku V. L.j, bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se istražni zatvor ukine.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i optuženi N. Č. po branitelju, odvjetniku H. K., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., optuženi B. M. tvrdi da on nije pripadnik organizacije. Slično tome, optuženi N. Č. ističe da udruživanje radi počinjenja kaznenog djela ne proizlazi ni iz čega. Nadalje, da je njegova poveznica s terećenim mu kaznenim djelom samo i jedino to što je autobus u kojemu je pronađena droga u vlasništvu pravne osobe čiji je on suvlasnik, a kako vlasnici i članovi uprave pravnih osoba koje se kao registriranom djelatnošću bave uslugama prijevoza nisu u neposrednom posjedu predmeta i vozila kojima se te usluge vrše, ne može „kazneno odgovarati za čine ili propuste djelatnika“.

 

Istaknuti žalbeni navodi optuženika, međutim, nisu osnovani. Naime, osnovana sumnja da su optuženi B. M. i optuženi N. Č. počinili kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta i sada već potvrđena optužnica. Prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili terećena im kaznena djela koji, kao što je navedeno, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, što sve je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio, dok sudovi u toj situaciji nisu ovlašteni upuštati se u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti optuženika. Tu će, naime, ocjenu dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Potvrđenom optužnicom optuženici se terete da su od travnja do 22. kolovoza 2019., po prethodnom planu i dogovoru s više za sada nepoznatih osoba iz Crne Gore, nabavili radi daljnje prodaje 312,70 kg droge marihuane. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je riječ o iznimno velikoj količini droge marihuane. Pritom je u osnovano sumnjivom inkriminiranom postupanju sudjelovao veći broj osoba, kako iz Republike Hrvatske, tako i iz Crne Gore, što sve upućuje na visok stupanj međusobne povezanosti i organiziranosti navedene kriminalne skupine. Izložene okolnosti, i prema ocjeni ovoga suda, upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti od ponavljanja djela u slučaju puštanja optuženika na slobodu, a time i na opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njih iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

              Navedenu opasnost, protivno žalbenim navodima optuženog B. M., ne umanjuje ni činjenica njegove dosadašnje neosuđivanosti.

 

              Budući da loše imovinske prilike optuženih B. M. i N. Č. nisu bile ni jedini ni odlučujući razlog iz kojeg, prema stanovištu prvostupanjskog suda, proizlazi opasnost od ponavljanja djela, ne mogu se prihvatiti ni žalbene tvrdnje optuženog B. M. da je netočno da je on slabog imovnog stanja i optuženog N. Č. da njegove imovinske prilike „nisu loše do te mjere da bi isti trebao činiti bilo kakva kaznena djela“.

 

S obzirom na to da žalbama optuženih M. i Č. nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao  u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 3. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.