- 1 -              II Kž 127/2020-4

Broj: II Kž 127/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 4. rujna 2019., broj Kzd-1/19-35, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog M. M.

Obrazloženje

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku, optuženi M. M. proglašen je krivim zbog četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11., upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11. i iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11. Nakon utvrđenja pojedinačnih kazni zatvora za svako od navedenih kaznenih djela, optuženik je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina. Prvostupanjskim rješenjem donesenim nakon izrečene citirane presude optuženiku je, na temelju članka 131. stavka 3. u svezi s člankom 123. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen istražni zatvor. Istim rješenjem određeno je da isti može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. M. po branitelju, odvjetniku M. B., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u svojoj žalbi navodi da su 4. rujna 2019., kada je doneseno pobijano rješenje kojim mu je istražni zatvor produljen iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08., prestali postojati razlozi produljenja istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., po kojoj se do tada nalazio u istražnom zatvoru, zbog čega da je nakon 4. rujna 2019. trebao biti pušten na slobodu.

Žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Naime, zakonska je obveza izricanje istražnog zatvora uvijek kada je pri izricanju presude optuženiku izrečena kazna zatvora pet godina ili dulje (članak 123. stavak 2. ZKP/08.). Optuženi M. M. je nepravomoćnom prvostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 9 (devet) godina. Prema tome, prvostupanjski sud je po zakonu prilikom izricanja presude bio dužan optuženiku produljiti istražni zatvor.

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. Pri tome nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. travnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.