- 1 -              I Kž 60/2020-4

Broj: I Kž 60/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. B., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11. – I.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 13. siječnja 2020. broj Ik I-779/2019-10. (Ik I-794/2019.), u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba zatvorenika M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim su rješenjem, na temelju članka 159.a točaka 2. i 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11. – II.), odbijeni osobni prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust i prijedlog Zatvora u Zagrebu podnesen po službenoj dužnosti.

Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju jedne godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 30. studenog 2018. broj K-355/2018-25., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. – I.

Kazna mu teče od 24. srpnja 2019. s uračunatim vremenom provedenim u istražnom zatvoru u ukupnom trajanju tri mjeseca i 15 dana, a predviđeni istek je 9. travnja 2020.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. B., po opunomoćeniku, odvjetniku D. N., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom prihvatiti prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika, a "podredno" predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema članku 44. stavku 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu zatvorenik M. B. kada u žalbi tvrdi da novi kazneni postupak koji je protiv njega u tijeku ne može predstavljati negativnu pretpostavku prilikom ocjene opravdanosti uvjetnog otpuštanja zatvorenika.

Žalitelj ispušta iz vida da, osim što je činjenica da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak sukladno članku 159.a točki 4. ZIKZ-a obligatorni razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti, prema članku 59. stavku 1. KZ/11. – II., sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje uvjeta iz članka 59. stavka 2. KZ/11. – II., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Jedan od uvjeta koje je sud dužan ocjenjivati prema članku 59. stavku 2. KZ/11. – II. je i okolnost je li protiv zatvorenika u tijeku drugi kazneni postupak.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje upravitelja Zatvora u Z. Iz izvješća, naime, proizlazi kako zatvorenik kaznu izdržava u zatvorenim uvjetima i ne koristi izvankaznioničke pogodnosti. U provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zatvorenik je ocijenjen na razini "zadovoljava". Kriminalni povrat procijenjen je visokim, kao i rizik od ozbiljne štete prema drugima. Prema dijagnostičkim podacima, zatvorenik je osoba emocionalno nestabilne strukture ličnosti i sklon zlouporabi alkohola, kod koje u alkoholiziranom stanju dolazi do dezinhibiranog ponašanja označenog agresivnim ispadima, a što zatvorenik minorizira i u potpunosti je nekritičan. Zatvorenik je emocionalno nezreo, izrazito manipulativan i niske tolerancije na frustraciju, naročito pod utjecajem alkohola.

Istaknute okolnosti, imajući u vidu da zatvorenik kazneno djelo negira, a kaznu prihvaća tek kao neizbježnost, protivno stavu žalitelja, ne ukazuju na zaključak da je zatvorenik osvijestio svoje pogreške niti da je dosadašnji boravak na izdržavanju kazne zatvora dovoljno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela.

Uzevši u obzir citirane stavke 1. i 2. članka 59. KZ/11. – II., kraj utvrđenog stanja stvari, činjenica da zatvorenik nije stegovno kažnjavan te okolnost da redovito pohađa program tretmana zatvorenika počinitelja nasilnih kaznenih djela, nisu od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. To tim više kada se ima na umu da je pred Općinskim sudom u Karlovcu protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje, dakle istovrsnog kaznenog djela zbog kojeg se nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

Sve izložene okolnosti, neovisno o osiguranom poslijepenalnom prihvatu zatvorenika i zadržanoj podršci obitelji, te unatoč njihovoj teškoj financijskoj situaciji i izglednom zapošljavanju zatvorenika, jasno upućuju na zaključak da se još ne može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.

Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. travnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.