- 1 -              I Kž 120/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 120/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. F., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11. – I.), odlučujući o žalbi zatvorenika I. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. siječnja 2020. broj Ik I-1046/2019-8., u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba zatvorenika I. F. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika s izdržavanja kazne, podnesen po službenoj dužnosti.

 

Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju pet godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 29. rujna 2016. broj K-55/16., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. – I.

 

Kazna mu teče od 2. travnja 2016., a predviđeni istek je 2. travnja 2021.

 

Protiv tog rješenja žalbu je, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, podnio zatvorenik I. F. osobno, u kojoj moli za pomoć i predlaže dati mu novu priliku.

 

Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio okolnost njegove dosadašnje višestruke osuđivanosti.

 

Suprotno stavu zatvorenika, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje upravitelja Kaznionice u L. Pritom je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu, osim zatvorenikovog recidivizma, ostale odlučne okolnosti koje upućuju na zaključak kako je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Naime, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi kako se zatvorenik nalazi na zatvorenom odjelu Kaznionice, a u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen je na razini "zadovoljava". Rizik od kriminalnog povrata je procijenjen vrlo vjerojatnim, dok je procjena rizika od ozbiljne štete prema drugima visoka. Prema dijagnostičkim podacima, zatvorenik je egocentrično usmjeren, sniženog praga tolerancije na frustraciju, impulzivan i bazično neodgovorna osoba, sklon je ulasku u rizične situacije i nema razvijene radne navike. Vještačenjem je kod zatvorenika utvrđena ovisnost o opijatima. Prema počinjenom kaznenom djelu zatvorenik je tek djelomično kritičan, ne izražava kajanje niti grižnju savjesti. Većinu slobodnog vremena zatvorenik provodi neorganizirano i ne koristi izvankaznioničke pogodnosti. Tijek izdržavanja kazne obilježen je neprilagođenim ponašanjem. Protiv zatvorenika je podneseno devet stegovnih prijava, a posljednji stegovni prijestup je počinio u siječnju 2019. Zatvorenik je višestruki povratnik, koji se od 2005. učestalo javlja kao počinitelj raznih kaznenih djela, pri čemu je protiv zatvorenika u tijeku novi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu, koji se aktualno nalazi u drugostupanjskom odlučivanju.

 

Pored toga, iz izvješća Probacijskog ureda Zagreb I. je razvidno da je tijekom 2013. zatvoreniku bio odobren uvjetni otpust, tijekom kojeg je zaprimljena policijska obavijest o sumnji na počinjenje novog kaznenog djela. Isto tako, zatvoreniku je tijekom siječnja 2016. bio odobren prekid izdržavanja kazne zatvora, s kojeg se nije vratio u dogovoreno vrijeme, a pritom je, za vrijeme prekida, počinio kazneno djelo zbog kojeg se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

 

Prema članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19 . – dalje: KZ/11. – II.) sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz članka 59. stavka 2. KZ/11. – II., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Uzevši u obzir citiranu odredbu, kraj utvrđenog stanja stvari, zatvorenikovo aktualno poštivanje odredbi kućnog reda te pridržavanje liječničkih uputa, nije od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Protivno stavu zatvorenika, njegovo ukidanje supstitucijske terapije metadonima nije odlučna okolnost koja bi dovela u pitanje osnovanost zaključka suda prvog stupnja. To tim više kada se ima na umu da je upitno verbalizira li zatvorenik želju za održavanjem apstinencije zbog stvarne motivacije za promjenom životnog stila ili se radi tek o deklarativnoj izjavi zbog lakšeg stjecanja pogodnosti.

 

Sve izložene okolnosti, neovisno o osiguranom poslijepenalnom prihvatu zatvorenika i zadržanoj podršci obitelji, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, jasno upućuju na zaključak da se još ne može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.

 

Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je imao u vidu da je protiv zatvorenika u tijeku novi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu, koji se aktualno nalazi u drugostupanjskom odlučivanju, što je okolnost koja, sukladno članku 159.a točki 4. ZIKZ-a, predstavlja obligatorni razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti.

 

Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v. r.