- 1 -              II Kž 135/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 135/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. L., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 13. ožujka 2020. broj Kv I-2/2020-5 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog R. L.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. L., zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog R. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. L. po branitelju, odvjetniku T. B., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, optuženi R. L. u žalbi navodi da, izuzev iskaza žrtve, nema drugih dokaza koji bi išli u prilog optužnici. Što se tiče iskaza žrtve, isti smatra nevjerodostojnim, pri čemu daje svoju ocjenu njegove vjerodostojnosti, kao i ocjenu ponašanja žrtve inače i njezine osobnosti.

 

Istaknuti žalbeni navodi, međutim, nisu osnovani. Naime, osnovana sumnja da je optuženi R. L. počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a koji dokazi su izloženi i u obrazloženju pobijanog rješenja (stranica 2., pasus 7.). Prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje koji, kao što je navedeno, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. U toj situaciji sudovi nisu ovlašteni upuštati se u ocjenu dokaza te s tim u vezi preispitivanje činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti optuženika. Tu će ocjenu dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da nije ispunjena ni posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije (list 62. spisa predmeta), optuženik je osuđivan i zbog kaznenih djela istovrsnih ovome u dva navrata, i to zbog kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom iz članka 194. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97.) i zbog dva kaznena djela bludnih radnji iz članka 193. stavka 2. u vezi članka 192. stavaka 1. i 2. KZ/97. Navedena kaznena djela također su počinjena na štetu djece, odnosno maloljetnika. Budući da je ovdje osnovano sumnjiv za počinjenje novog, težeg kaznenog djela na štetu djeteta, očito je da ranije osude na njega nisu djelovale na način da ga odvrate od daljnjeg kriminalnog postupanja.

 

Stoga je, i prema ocjeni ovoga suda, mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje jedina učinkovita mjera otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, dok u žalbi predložene mjere opreza u vidu zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane napuštanja boravišta za sada nisu prikladne za uspješno ostvarivanje iste svrhe.

 

Nisu prihvatljivi ni žalbeni navodi optuženika da je svrha istražnog zatvora u cijelosti ispunjena time što se on nalazi u istražnom zatvoru više od sedam mjeseci, zbog čega da se svako daljnje produljenje istražnog zatvora pretvara u izdržavanje kazne.

 

Naime, lišenje slobode optuženika nužno je radi realizacije specijalne prevencije, a ta svrha nije dovedena u pitanje duljinom dosadašnjeg boravka optuženika u istražnom zatvoru (optuženik se nalazi u istražnom zatvoru od 21. srpnja 2019.). Dosadašnje trajanje istražnog zatvora nije se pretvorilo ni u izdržavanje kazne zatvora, imajući u vidu da se optuženik ovdje tereti za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina. Uzevši u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na izložene okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, za sada nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., na čiju povredu upire optuženik u svojoj žalbi tvrdnjom da se svako daljnje produljenje istražnog zatvora pretvara u izdržavanje kazne.

 

Budući da žalba optuženog R. L. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. travnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Ratko Šćekić, v. r.