- 1 -

                                  Broj: Jž-1296/2019

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.S., kojeg brani M.I., odvjetnik u P., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 79/07, 26/09, 130/11, 74/13 i 69/17), odlučujući o žalbi okrivljenog A.S., podnesenoj putem branitelja, protiv presude Prekršajnog suda u Puli-Pola, broj: 3. Pp G-4/2019-94 od 20. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A.S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

                II                Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okrivljeni A.S., obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljeni A.S., proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku temeljem istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljeni A.S., je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku postupka, navodeći da je prvostupanjski sud neosnovano i paušalno odbio prihvatiti iskaze ispitanih svjedoka obrane kao uvjerljive dok je jednostrano i bez valjanog obrazloženja prihvatio iskaze svjedoka optužbe, inspektorica te donio pogrešan zaključak o krivnji na strani okrivljenika. U žalbi navodi da su strani državljani kod okrivljenika pripremali voćne kupove, ali ne gostima lokala već članovima obitelji i prijateljima po zamolbi okrivljenika koji su bili prisutni u lokalu na sastanku albanske zajednice prije lokalnih izbora, bez naplaćivanja i izdavanja računa, što je bitan element rada konobara, a što su vidjele i same inspektorice pa nisu mogle okarakterizirati radnje stranaca kao rad. Slijedom iznesenog predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe.

 

Žalba je neosnovana.

 

 

Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a te utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene povrede na koje žalitelj ukazuje.

 

U odnosu na žalbene navode koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11., PZ-a, odnosno na nerazumljivost izreke te nedostatak razloga o odlučnim činjenicama i proturječnost iznesenih razloga, ukazuje se žalitelju da se ne radi i o kakvim nedostacima koje bi imali karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni. Iz izreke presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. toč. 1. PZ-a, jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenika i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet prekršaja, koji u konkretnom slučaju predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima.

 

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

Naime, ovaj sud drži da je prvostupanjski sud opravdano na temelju iskaza svjedoka S.B. i M.Č., inspektorica rada koje su neposrednim opažanjem utvrdili prekršaj kojom prilikom su strani državljani počeli bježati, a čije iskaze je sud prihvatio kao neposredno uvjerljive i u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti niti razloga zašto bi neistinito teretili okrivljenika te zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru kao zakonitog dokaza, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode koristio rad stranaca B.S. i B.S. koji nisu imali dozvolu za boravak i rad. Sve provedene dokaze, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, prvostupanjski sud je slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, kao i razloge ne prihvaćanja kao vjerodostojnih iskaza navedenih stranaca i drugih svjedoka obrane, a na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

 

Žalbeni navodi da navedeni strani državljani, kao nećaci okrivljenika, nisu s njim bili u radnom odnosu već su predmetne zgode posluživali samo članove obitelji i prijatelje, bez naplaćivanja računa, irelevantni su, s obzirom da nije od odlučne važnosti koga su posluživali i jesu li za to izdavali račune, već je odlučna činjenica da su radili bez dozvole za boravak i rad te da je okrivljenik koristio njihov rad, što predstavlja konstitutivni element bića predmetnog prekršaja. Osim navedenoga, upravo činjenica da je okrivljenik naknadno (2018. godine) ishodio dozvole za rad za iste strane državljane te da su oni regulirali svoj status, ukazuje na dovoljnu izvjesnost da je već i kritične zgode koristio njihov rad.

 

Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Iako okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu ispod posebno propisanog minimuma najniže novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 226. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima, za koji prekršaj je propisana novčana kazna u najnižem iznosu od 10.000,00 kuna do 15.000,00 kuna pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud imao u vidu sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku od 30 dana po pravomoćnosti, odnosno, računajući od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. travnja 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                           Predsjednica vijeća:

 

Martina Bastić, v.r.                                                                             Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.