1

Poslovni broj: 8 UsI-189/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 8 UsI-189/2020-4

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja P. K., O., kojega zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, kojega zastupa službena osoba A. O. T., dipl. iur., radi ovrhe poreznoga duga, 2. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-02/14-01/986, URBROJ: 513-04-19-2 od 25. listopada 2019. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda O., Ispostave O. KLASA: UP/I-415-02/2013-001/01820, URBROJ: 513-007-14-05/2013-01 od 4. prosinca 2013.

 

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-02/14-01/986, URBROJ: 513-04-19-2 od 25. listopada 2019. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda O., Ispostave O. KLASA: UP/I-415-02/2013-001/01820, URBROJ: 513-007-14-05/2013-01 od 4. prosinca 2013., kojim je određeno da tužitelj kao ovršenik na dan 4. prosinca 2013. temeljem ovršnih isprava duguje iznos od 35.990,28 kn (glavnica 33.252,70 kn, kamata 2.737,58 kn) i kojim je određeno da će se naplata provesti pljenidbom novčanih sredstava (plaće) tužitelja koju ima kod poslodavca E. d.o.o. iz O. te je poslodavcu tužitelja naloženo da po primitku rješenja o ovrsi dio plaće tužitelja koji je veći od iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj utvrđene prema propisima o minimalnoj plaći, uplati u korist računa navedenih u rješenju o ovrsi, dok su troškovi ovrhe određeni u iznosu od 200,00 kn.

Tužitelj u tužbi navodi kako mu je prvostupanjsko porezno tijelo rješenjem od 16. prosinca 2009. utvrdilo obvezu poreza na promet nekretnina u iznosu od 22.875,00 kn, za stjecanje ½ nekretnine upisane u zk. ul. br…., k. o. O. na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 22. svibnja 2006. s prodavateljima Š. i F. S. Ističe kako je protiv rješenja od 16. prosinca 2009. izjavio žalbu, koja je odbijena rješenjem tuženika od 13. lipnja 2012. te je rješenje od 16. prosinca 2009. steklo svojstvo pravomoćnosti 13. lipnja 2012.

Ukazuje kako je prvostupanjsko porezno tijelo donijelo rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave – rješenja od 16. prosinca 2009., a da tužitelj dana 23. prosinca 2013. izjavljuje žalbu protiv rješenja o ovrsi tvrdeći da je nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu predmetne porezne obveze, koju je žalbu tuženik odbio pobijanim rješenjem od 25. listopada 2019., navodeći kako je zastara počela teći 1. siječnja 2010. pa danom donošenja rješenja o ovrsi 4. prosinca 2013. nije nastupila zastara prava na naplatu. Napominje kako je tuženik u pobijanom rješenju od 25. listopada 2019. pogrešno utvrdio da zastara prava na naplatu tražbine nije nastupila, uzimajući u obzir njegovo utvrđenje da je zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2010. pa tužitelj smatra da se ovrha mogla provesti najkasnije do 31. prosinca 2012. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-02/14-01/986, URBROJ: 513-04-19-2 od 25. listopada 2019. i rješenje o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda O., Ispostave O. KLASA: UP/I-415-02/2013-001/01820, URBROJ: 513-007-14-05/2013-01 od 4. prosinca 2013., uz naknadu troška upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Budući da je sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi članka 94. Općega poreznoga zakona (Narodne novine, broj: 147/08.) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (stavak 4.).

Sukladno odredbi članka 95. Općega poreznoga zakona tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku (stavak 1.). Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći (stavak 3.).

Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava O. donijela porezno rješenje KLASA: UP/I-410-20/2006-001/2526, URBROJ:513-07-14/05-2009-03 od 16. prosinca 2009., kojim je tužitelju, na poreznu osnovicu u iznosu od 457.500,00 kn, utvrđena obveza poreza na promet nekretnina po stopi od 5 % u iznosu od 22.875,00 kn, s obzirom da je tužitelj kao kupac ugovorom zaključenim 22. svibnja 2006. stekao od prodavatelja Š. i F. S. pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k. o. O., za ugovorenu cijenu od 457.500,00 kn (1/2 kuće i dvor u O.,  na k. č. br. …, ukupne površine 443 m2).

Tužitelj se na označeno porezno rješenje od 16. prosinca 2009. žalio, koju žalbu je tuženik odbio rješenjem KLASA: UP/II-410-20/11-01/1989, URBROJ: 513-04/12-3 od 13.  lipnja 2012.

Nakon toga, prvostupanjsko porezno tijelo je donijelo označeno rješenje o ovrsi od 4. prosinca 2013., na temelju ovršnih isprava – rješenja Porezne uprave, Ispostave O. KLASA: UP/I-410-23/2013-12/739, URBROJ: 513-07-14-05/2013-02 od 8. svibnja 2013. (o utvrđivanju predujma poreza i prireza porezu na dohodak od najamnine i zakupnine po rješenju  Porezne uprave u iznosu od 971,00 kn s pripadajućom kamatom) te na temelju označenog poreznog rješenja od 16. prosinca 2009.

Tužitelj se na označeno rješenje o ovrsi od 4. prosinca 2013. žalio, ističući kako je zastara prava poreznog tijela na naplatu predmetne obveze poreza na promet nekretnina počela teći 1. siječnja 2010. te da je nastupila 1. siječnja 2013. pa da stoga porezno tijelo nije moglo nakon toga nastupa zastare donijeti označeno rješenje o ovrsi od 4. prosinca 2013.

Tuženik je  pobijanim rješenjem od 25. listopada 2019. navedenu žalbu odbio, utvrdivši da je zastara prava poreznog tijela na naplatu predmetne obveze poreza na promet nekretnina počela teći 1. siječnja 2010., no da danom donošenja rješenja o ovrsi ista nije nastupila.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika od 25. listopada 2019. i rješenje o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda O., Ispostave O. KLASA: UP/I-415-02/2013-001/01820, URBROJ: 513-007-14-05/2013-01 od 4. prosinca 2013. zakonita.

Naime, među strankama nije sporno kako je zastara prava poreznog tijela na naplatu predmetne obveze poreza na promet nekretnina, koja je utvrđena označenim poreznim rješenjem od 16. prosinca 2009., počela teći 1. siječnja 2010., u smislu odredbe članka 94. stavka 4. Općeg poreznog zakona.

Sporno je da li je trogodišnji zastarni rok prava poreznog tijela na naplatu predmetne obveze poreza na promet nekretnina iz članka 94. stavka 1. Općeg  poreznog zakona nastupio prije donošenja označenog rješenja o ovrsi od 4. prosinca 2013.

Sud smatra kako je tuženik pravilno utvrdio da zastara prava poreznog tijela na naplatu predmetne obveze poreza na promet nekretnina nije nastupila u trenutku donošenja označenog rješenja o ovrsi od 4. prosinca 2013., jer je tijek iste prekinut donošenjem označenog rješenja tuženika od 13. lipnja 2012., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv spomenutog poreznog rješenja od 16. prosinca 2009. i koje, po mišljenju ovoga suda, predstavlja radnju poreznog tijela iz članka 95. stavka 1. Općeg poreznog zakona kojom je prekinut tijek zastare prava na naplatu poreza i nakon čijega donošenja zastarni rok počinje ponovo teći, uzimajući u obzir odredbu članka 95. stavka 3. Općeg poreznog zakona.

Slijedom navedenoga, sud je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenicima odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 2. travnja 2020.

 

 

                                                                                                                         Sutkinja

                                                                                                                    Valentina Grgić Smoljo, v. r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).