1                             Poslovni broj Gž-1005/2020-3

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1005/2020-3

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Barbare Bosner predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača Ž. M. iz S. Đ., OIB: …, odlučujući o žalbi vjerovnika zavoda iz Z., Regionalni ured O., OIB: …, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj 6. Sp-1798/2019-8 od 3. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba vjerovnika zavoda kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj 6. Sp-1798/2019-8 od 3. veljače 2020. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača Ž. M. iz S. Đ. (točka I izreke), zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom imenovanog potrošača (točka II izreke) te je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i osnove za plaćanje pobliže navedene točkom III izreke citiranog rješenja.

 

Protiv tog rješenja žali se vjerovnik zavod zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se rješenje preinači.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji propis se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17 – dalje: SZ) te čl. 23. i čl. 79.o Zakona o stečaju potrošača (“Narodne novine” broj 100/15 i 67/18 – dalje: ZSP) na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se upire žalbenim navodima, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je isto moguće ispitati.

 

Isto tako, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

Naime, pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi utvrđenjem da je Financijska agencija (dalje: Fina) 16. travnja 2019. podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača Ž. M., da se potrošač u zakonskom roku nije očitovao je li suglasan s provedbom jednostavnog postupka stečaja, pa da se sukladno odredbi čl. 79.c st. 2. ZSP-a smatra da je s istim suglasan.

 

Uvidom u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (dalje: Očevidnik) koji vodi Fina od 3. veljače 2020. sud utvrđuje da je potrošač neprekidno u blokadi 2987 dana, da na dan donošenja pobijanog rješenja ima evidentirane 4 neizvršene osnove za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu od 1.634,95 kn na ime glavnice (točka III podstavak 1-4 izreke), dok ukupan iznos osnova za plaćanje koje je Fina prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima radi prisilnog ostvarenja tražbine na ime glavnice iznosi 30.591,31 kn. Stoga, kako zbroj osnova za plaćanje koje su neizvršene i koje se nalaze u redoslijedu zajedno s osnovama koje su se prestale izvršavati prelaze 20.000,00 kn, utvrđuje da potrošač nije oslobođen od osnova koje su se prestale izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

 

Nadalje, sud utvrđuje da vjerovnici potrošača nisu u povodu poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča suda 17. srpnja 2019., obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, s time da se trgovačko društvo E. M. d.o.o. očitovalo povodom narečenog oglasa, međutim navodi istoga toga nisu uzeti u obzir, budući da potrošač nije oslobođen obveza prema tom trgovačkom društvu.

 

Vanjskom provjerom od 3. veljače 2012. kod Ministarstva, agencije, Visokog trgovačkog društva, društva i Ministarstva, utvrđuje da potrošač u svom vlasništvu nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u ovom postupku. Isto tako, provjerom u evidenciji dohodaka i primitaka utvrđuje da je potrošač u 2019. ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 54,84 kn i neoporezivi primitak u ukupnom iznosu od 18.183,24 kn, da je u 2018. potrošač ostvario dohodak od nesamostalnog rada-plaće u iznosu od 21.554,04 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 89,55 kn i neoporezivi primitak u ukupnom iznosu od 32.357,11 kn, dok je u 2017. potrošač ostvario dohodak od nesamostalnog rada-plaće u iznosu od 16.519,59 kn i neoporezivi primitak u ukupnom iznosu od 11.470,00 kn. Također, provjerom u Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga od 31. siječnja 2020. utvrđuje da potrošač nije vlasnik nekretnina.

 

Slijedom izloženoga, cijeneći da potrošač prima neoporezivi primitak u 2019., a da imovinu potrošača u smislu Zakona o stečaju potrošača ne čini neoporezivi primitak, koji se sukladno čl. 172. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) izuzima iz ovrhe, da dohodak od imovine i imovinskih prava koji je potrošač ostvario u 2019. nije ovršiva imovina, budući da Fina plijeni sva novčana sredstva sa računa potrošača, sud prvog stupnja utvrđuje da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, kao i pretpostavke iz odredbe čl. 79.g st. 4. ZSP-a da se potrošača oslobodi od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike iz čl. 79.a ZSP-a.

 

Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Naime, suprotno žalbenim navodima kojima se ističe da u navedenom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za otvaranje i zaključenje jednostavnog stečaja potrošača, te da su vjerovnici u odnosu na koje je potrošač oslobođen preostalih obveza stavljeni u nepovoljniji položaj od vjerovnika i osnova koje je Fina prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, osobito jer se radi o novim osnovama za plaćanje iz 2019., za odgovoriti je da se prema odredbi čl. 79.a st. 2. ZSP-a jednostavni postupak stečaja potrošača može provesti nad imovinom potrošača ako u Očevidniku na dan otvaranje jednostavnog postupak stečaja potrošač ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od 3 godine.

 

Isto tako, prema odredbi čl. 79. a st. 3. ZSP-a jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ako ih je Fina brisala iz tog Očevidnika istekom roka prema posebnom zakonu i ako nakon brisanja osnova za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Fina brisala s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kn ili ako tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Fina brisala iz Očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kn.

 

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 79.a st. 2. ZSP-a, a ne i one iz odredbe čl. 79.a st. 3. ZSP-a, budući da ukupan iznos osnova za plaćanje koje je Fina prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima radi prisilnog ostvarenja tražbine na ime glavnice prelaze iznos od 20.000,00 kn, odnosno iznosi konkretno 30.591,31 kn.

 

Pri tome, a u odnosu na žalbene navode vjerovnika za istaknuti i da je cilj ZSP-a propisan odredbom čl. 2. st. 1. ZSP-a da se poštenog potrošača oslobodi obveza, da se poštenje potrošača prema čl. 2. st. 2. citiranog Zakona utvrđuje uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, te nastavno cijeneći odredbu čl. 79.b st. 4. ZSP-a o odgovornosti potrošača za davanje neistinitog i nepotpunog popisa imovine, u kojem pravcu je sud prvog stupnja pravilno utvrdio ispunjenost pretpostavki za donošenje pobijanog rješenja.

 

Pri tome je uvjet za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača ispunjen u smislu odredbe čl. 79.a st. 2. alineja 2. ZSP-a ako potrošač ima evidentiranu bilo koju, jednu ili više neizvršenih osnova za plaćanje u neprekidnom trajanju od 3 godine i nije bitan broj dana blokade po pojedinoj osnovi jer se ukupan broj dana blokade potrošača računa po svim osnovama za plaćanje.

 

Dakle, pravilno je sud prvog stupnja u okolnostima konkretnog slučaja zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79.a ZSP-a za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, te uz daljnju pravilnu primjenu čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP-a donio pobijano rješenje.

 

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 10. SZ-a i čl. 23. i čl. 79.o ZSP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci 2. travnja 2020.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Barbara Bosner