1

Poslovni broj: Gž-1896/2019-2

Poslovni broj: Gž-1896/2019-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja A. I. i dr., kao suvlasnici S. z. u K. Š., P. R., zastupani po upravitelju S.-u. d.o.o. iz S., M. T., OIB:, kojeg zastupa direktor A. Z. iz S., G., OIB:, a njega punomoćnik A. B., odvjetnik iz S., protiv tuženice S. J., OIB:, iz K. Š., P. R., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. K., H. i V. j.t.d. iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-1288/19 od 8. studenog 2019. godine, 2. travnja 2020.,

presudio je

              Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-1288/19 od 8. studenog 2019. godine preinačuje tako da se sudi:

              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Z. iz S. broj Ovrv-26/2018. od 11. siječnja 2018. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 426,00 kn (slovima: četiristo dvadeset šest kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 154,00 kn (slovima: sto pedeset četiri kune) od 16. listopada 2015. godine, na iznos od 154,00 kn (slovima: sto pedeset četiri kune) od 16. studenog 2015. godine, te na iznos od 154,00 kn(slovima: sto pedeset četiri kune)  od 16. prosinca 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena na račun zajedničke pričuve, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od  815,00 kn (slovima: osamsto petnaest kuna) i trošak žalbe u iznosu od 390,62 kn (slovima: tristo devedeset kuna i šezdeset dvije lipe), u roku 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S. broj Ovrv-26/2018 od 11. siječnja 2018. godine kojim je naloženo tuženici kao ovršenici da plati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 462,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano u rješenju o ovrsi i da mu naknadi troškove ovršnog postupka. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.225,00 kn.

Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj dana 15. studenog 2019. godine zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije dan.

Žalba je osnovana.

Tužitelj od tuženice potražuje isplatu iznosa od 462,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća mjesečnog iznosa od 154,00 kn do isplate za mjesece listopad, studeni i prosinac 2015. godine, kako je to specificirano u prijedlogu za ovrhu kojeg je javni bilježnik A. Z. iz S. prihvatio i donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-26/2018 dana 11. siječnja 2018. godine, a koji postupak je nastavljen u parnici nakon što je tuženica kao ovršenica uložila prigovor. Navedeni iznos da predstavlja neplaćenu zajedničku pričuvu.

Tuženica osporava ovo potraživanje jer da u vremenu na koje se odnosi utuženi iznos pričuve nije bila vlasnica apartmana oznake A10.

Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koje je proveo u postupku utvrdio da je tuženica kao kupac sa T. K. kao prodavateljem dana 1. kolovoza 2013. godine zaključila kupoprodajni ugovor za suvlasnički dio, 37. Etaža, 4401/158725 dijela čest. zem. 1781 ZU 331, k.o. K. Š., koji dio je povezan s vlasništvom apartmana na drugom katu zgrade, oznake A10 te da je 6. kolovoza 2013. godine podnijela zahtjev za upis u zemljišnu knjigu, a koji upis nije proveden zbog zabilježbe ovrhe na toj nekretnini sve do 2. kolovoza 2016. godine kada je tuženica upisana kao vlasnica apartmana, odnosno suvlasnica zgrade u kojoj se apartman nalazi pod brojem Z-17407/2016.

Prvostupanjski sud je na temelju navedenog mišljenja da tuženica nije dužna platiti pričuvu za vrijeme od listopada do prosinca 2015. godine, jer još nije bila upisana kao vlasnica odnosno suvlasnica apartmana u zemljišnoj knjizi, jer se na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine stječe tek upisom u zemljišnu knjigu, pa kako je u obvezi platiti zajedničku pričuvu samo vlasnik, odnosno suvlasnik, a ne i posjednik, to da tužitelj za navedeni vremenski period može tražiti plaćanje pričuve samo od upisanog vlasnika, a sve sukladno čl. 89. st. 2 u svezi sa čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZV).

O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

Tužitelj u uvodu žalbe navode kako istu podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog tog razloga ne može se podnositi žalba u sporu male vrijednosti sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa taj žalbeni razlog ovaj sud nije razmatrao.

U sporovima male vrijednosti drugostupanjski sud je vezan činjeničnim stanjem kako ga utvrdi prvostupanjski sud.

Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 454. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ali ne navodi u čemu se ta bitna povreda očituje.

Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, po službenoj dužnosti, pazi i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. ZPP-a. Ispitujući pobijanu odluku u odnosu na navedene bitne povrede, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

Osporava se i pravilna primjena materijalnog prava jer da je nesporno da je tuženica zaključila ugovor o kupoprodaji 2013. godine, da joj je prodavatelj izdao tabularnu ispravu, te da je samim činom zaključenja ugovora i isplatom kupoprodajne cijene za tuženicu nastala obveza plaćanja zajedničke pričuve bez obzira na to što se nije upisala u zemljišnu knjigu.

I po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud nije na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Tuženica je sa bivšim vlasnikom apartmana A10 zaključila 2013. godine kupoprodajni ugovor, isti ju je ovlastio da ishodi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime, ista je to i pokušala u kolovozu 2013. godine kada je njezin zahtjev za provedbu ugovora o kupoprodaji u zemljišnoj knjizi odbijen jer je u to vrijeme bila upisana zabilježba ovrhe.

Tuženica je ustrajala na svom zahtjevu za upis vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi te se uspjela i upisati u kolovozu 2016. godine.

Tuženica tijekom postupka nije sporila da je u posjedu nekretnine, niti da bi ugovor o kupoprodaji iz nekog razloga izgubio na pravnoj snazi, već se njezino osporavanje plaćanja pričuve temelji samo na tvrdnji da se ona s obzirom na odredbu čl. 120. st.1. ZV-a ne može smatrati vlasnikom sve dok se ne upiše u zemljišnu knjigu jer se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu.

Točno je da se pravo vlasništva na nekretnini formalno stječe upisom u zemljišnu knjigu jer je tako propisano zakonom, kao što je točno i da je vlasnik posebnog dijela zgrade koje je povezano sa suvlasništvom nekretnine u obvezi plaćati zajedničku pričuvu koja prema odredbi čl. 90. st. 1. ZV-a predstavlja namjenski vezanu zajedničku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

U konkretnom slučaju, bez obzira što se tuženica 2013. godine zbog upisa zabilježbe ovrhe na nekretnini koju je kupila nije upisala u zemljišnoj knjizi, kraj činjenice da ona nije osporila posjed nekretnine, valjanost kupoprodajnog ugovora te se u konačnici i upisala kao vlasnica, odnosno suvlasnica, ocjena je ovog suda da je ista od 2013. godine bila izvanknjižna vlasnica apartmana A10, a time i suvlasnica cijele nekretnine na kojoj se nalazi zgrada u kojoj se nalazi navedeni apartman, pa da je stoga u obvezi platiti pričuvu za mjesece listopad do studeni 2015. godine.

Zbog toga je ovaj sud temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio pobijanu odluku na način da je održao na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. Z. iz S. broj Ovrv-26/2018 od 11. siječnja 2018. godine u dijelu platnog naloga u kojem je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 462,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) koja teče od dospijeća pojedinog utuženog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano u izreci ove odluke.

Kako je pobijana odluka preinačena u odnosu na glavnu stvar, preinačena je i odluka o naknadi troškova postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

Tužitelju pripada trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn i javnobilježničke dostave u iznosu od 30,00 kn, jednokratna nagrada za rad punomoćnika tužitelja prema Tbr. 7.8. Tarife u iznosu od 500,00 kn, uvećan za iznos PDV-a od 125,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn ili ukupno iznos od 815,00 kn, te trošak žalbe u iznosu od 390,62 kn sa PDV-om za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife.

Tužitelju se ne priznaje trošak sudske pristojbe na žalbu jer taj trošak nije određeno zatražen navođenjem iznosa koji potražuje.

Koprivnica, 2. travnja 2020.