- 1 -

Broj: Jž-833/2018

 

                                    

Broj: Jž-833/2018

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17.), odlučujući o žalbama okr. D. B. i ošt. M.B. B., podnesenim protiv rješenja od 23. veljače 2018., broj 59. Pp J-749/18 i presude od 26. veljače 2018., broj 59. Pp J-749/18 Prekršajnog suda u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2019.,

 

r i j e š i o    j e:

       

              I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba okr. D. B. podnesena protiv rješenja od 23. veljače 2018., broj 59. Pp J-749/18. 

 

              II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ošt. M. B. B. podnesena protiv presude od 26. veljače 2018., broj 59. Pp J-749/18.

 

                                                         p r e s u d i o   j e:

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D. B. i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.            

 

              II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od  500,00 (petsto) kuna, u roku 30  dana od primitka ove presude.

 

                                                             Obrazloženje

 

U odnosu na rješenje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu  od 23. veljače 2018., broj 59. Pp J-749/18 na temelju čl. 130. st. 1. i st. 2. toč. 3. prema okr. D.B. određena je mjera opreza zabrane približavanja supruzi M. B. B. na udaljenosti manjoj o 100 metara, do pravomoćnosti odluke o prekršaju.

 

Protiv tog rješenja okr. D. B. po braniteljima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. K. O. i B. H. pravodobno je podnio žalbu. 

 

Podneskom od 1. ožujka 2018. okr. D. B. po braniteljima je odustao je od podnesene žalbe.

 

Žalba je nedopuštena.

          

Rješavajući o žalbi sukladno odredbi čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona, te uvidom u stanje predmeta, ovaj sud je utvrdio, da je okr. D. B. svojim podneskom od 1. ožujka 2018. odustao od podnesene žalbe, dakle, okrivljenik je postupio u skladu sa odredbom čl. 179. st. 7. Prekršajnog zakona kojom je, između ostalog, propisano, da svatko, tko sukladno ovom Zakonu ima pravo žalbe protiv presude, može odustati od već podnesene žalbe

 

              Stoga je ovaj sud, na temelju čl. 211. st. 2. toč. 1. Prekršajnog zakona, žalbu okr. D. B. podnesenu protiv rješenja o određivanju mjere opreza, kao nedopuštenu odbacio.

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 26. veljače 2018., broj 59. Pp J-749/18 proglašen je krivim okr. D. B. da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena kazna zatvora od 15 dana te primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene, a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu uračunat će se vrijeme uhićenja okrivljenika 22. veljače 2018. u 21,00 sat kao 2 dana zatvora, tako da mu preostaje 13 dana zatvora.

 

Protiv te presude ošt. M. B. B. podnijela je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba je nedopuštena.

 

Razmotrivši predmet, uz ocjenu navoda žalbe, odlučujući sukladno odredbi čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio, da je žalba oštećenice protiv prvostupanjske presude nedopušteni pravni lijek.

 

Čl. 192. st.1. Prekršajnog zakona propisano je da žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, s time da tužitelj, sukladno stavku 3. istog članka,  može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, a oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka (čl. 192. st. 4. Prekršajnog zakona).

 

U ovom prekršajnom postupku optužni prijedlog protiv okr. D. B. podnijelo je Ministarstvo unutarnjih poslova, PU zagrebačka, II. Policijska postaja Zagreb, dakle, u odnosu na prekršaj koji se stavlja na teret okrivljeniku ovlašteni tužitelj je tijelo državne uprave, dok podnositeljica žalbe, M. B. B. ima procesni položaj oštećenice.

 

Kako prema stanju spisa predmeta oštećenica, u ovom slučaju, nije ni tužitelj, odnosno podnositelj optužnog prijedloga, niti je pobijanom presudom eventualno odlučeno o trošku oštećenice, to slijedom citiranih zakonskih odredbi oštećenica nije ovlaštenica prava na podnošenje žalbe protiv pobijane presude, iz kojih razloga trebalo žalbu oštećenice M. B.B.odbaciti kao nedopuštenu.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 211. st. 2. toč. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u toč. II. u izreci ovog rješenja.

 

U odnosu na presudu

 

Protiv prvostupanjske presude okr. D. B. po braniteljima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. K. O. i B. H. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnoprekršajnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku. 

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama  proturječni, jer nije jasno u čemu se ogleda bitno obilježje prekršaja za koji je okrivljenik osuđen, čime je, po mišljenju podnositelja žalbe ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona.

 

Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja, koji nisu proturječni, kao što je naveo i razloge za primjenu materijalnog prava, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da se presuda temelji isključivo na iskazu oštećenice, supruge okrivljenika i njezinu ponašanju prilikom suočenja s okrivljenikom, dok je sud tijekom dokaznog postupka propustio izvršiti uvid u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, iz kojeg proizlazi da je intervencija policije uslijedila samo trinaest minuta nakon dojave, pa nije „životno“ da policija na mjesto događaja nije vidjela na licu oštećenice crvenilo ili otisak ruke /dlana kojim joj je zadan udarac po obrazu, a kako to proizlazi iz istog izvješća. Osim istaknute proturječnosti i nelogičnosti iskaza oštećenice i objektivnih činjenica utvrđenih po uređujućim policajcima, ističe se nelogičnost iskaza oštećenice u dijelu kojim iskazuje da ju je okrivljenik udario tek nakon što je zatražila policijsku intervenciju, a na što ukazuju i činjenični navodi optužnog prijedloga u kojem policija, kao ovlašteni tužitelj, navodi da je njihova intervencija zatražena tek po zaprimanju udarca otvorenim dlanom po desnom obrazu. U odnosu na sudsku ocjenu (ne)uvjerljivosti okrivljenika i oštećenice prilikom suočenja ističe se da je sud propustio uzeti u obzir činjenicu da je okrivljenik pred sud doveden iz jedinice za zadržavanje u kojoj je proveo, zasigurno vrlo nemirnu i besanu noć, kao i da je okrivljenik svoju konverzaciju pred sudom nemušto formulirao kroz loše postavljena pitanja oštećenici. 

 

Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj.

 

Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje ošt. M.B.B. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz navedene svjedokinje, jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza, a svjedokinja je, sukladno odredbi čl. 288. st. 3. ZKP/08, između ostalog, upozorena da je dužna govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedokinja je bila decidirana u svom iskazu da ju je okrivljenik ošamario po desnom obrazu, a upravo kvaliteta njenih odgovora na postavljena pitanja branitelja, po ocjeni ovog suda, ukazuju na njenu vjerodostojnost,  pri čemu je i priznala da je suprugu rekla da je glup, ostala je suzdržana kod odgovora u koje nije bila sigurna, niti je pokušala postupanju okrivljenika dati veći intenzitet od onog koji se stvarno zbio. Nasuprot paušalnog poricanja tjelesnog nasilja od strane okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje cijenio vjerodostojnim, a otklonio obranu okrivljenika kao neosnovanu. Nadalje, u odnosu na intenzitet udarca o kojem je svjedočila oštećenica, činjenica da nakon trinaest minuta službenici policije nisu zamijetili crvenilo na njezinom obrazu, ne upućuje na nevjerodostojnost njezinog iskaza. Nadalje, okolnost da li je okrivljenik udario oštećenicu prije ili nakon što je zatražila intervenciju policije, nije od značaja za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice. Činjenica je da se u optužnom prijedlogu navodi da je M. B. B. zatražila intervenciju policije nakon što ju je okrivljenik lupio otvorenim dlanom po desnom obrazu, a ista je svjedočila o tome da ju je udario nakon što je pozvala policiju i to nakon što mu je zbog upućenih uvreda „jebem ti mater, kurvo, glupačo“, zaprijetila da će pozvati policiju, a okrivljenik je rekao da nema muda za to i da samo baljezga. Trenutak pozivanja policije nije od značaja i ne čini zakonsko obilježje prekršaja nasilja u obitelji, pa je i nepotrebno naveden u optužnom prijedlogu tužitelja. Nenavođenjem te okolnosti u izreci presude prvostupanjski sud nije izmijenio činjenični opis djela prekršaja, niti je okrivljenika proglasio krivim za nešto više od onog što mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, niti za neko drugo djelo prekršaja.

 

U odnosu na suočenje napominje se da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika. Zbog toga se ne dovodi u pitanje suočenje provedeno između okrivljenika i oštećenice, jer način na koji je provedeno, uz analizu istog, u konkretnom slučaju, dovelo je do pravilnog zaključka o vjerodostojnosti ispitanika, a u konačnici i o krivnji podnositelja žalbe.

 

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U odnosu na povredu materijalnog prekršajnog prava žalbom se ističe da se okrivljeniku stavlja na teret da je počinio i psihičko nasilje iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iako iz obrane okrivljenika i iskaza oštećenice proizlazi da je pokušaj rješavanja nesuglasica eskalirao u svađu u kojoj su oboje objektivno sudjelovali, a vrlo je pretenciozno i protivno zakonu, svađu bračnih drugova, u kojoj oboje sudjeluju i jedno drugom upućuju ružne riječi podvesti pod psihičko nasilje jedne strane prema drugoj i da se u konkretnoj situaciji radi o nezakonitom miješanju sudske vlasti u intimu bračnih drugova. 

 

Nije u pravu okrivljenik kada žalbom ističe povredu materijalnog prekršajnog prava, budući je u konkretnom slučaju oštećenica, zbog postupanja okrivljenika zatražila intervenciju policije, a što je rezultiralo podnošenjem optužnog prijedloga protiv okrivljenika. Dakle, svakako se ne radi o nezakonitom miješanju sudske vlasti u intimu bračnih drugova, budući je prvostupanjski sud sudio na temelju optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja u kojem je opisano psihičko i tjelesno nasilje okrivljenika. Činjenica je da je oštećenica u svom iskazu iskreno navela kako misli da je okrivljeniku rekla da je glup dok su se svađali, međutim, protiv oštećenice u svojstvu okrivljenika nije podnijet optužni prijedlog niti od strane tijela uprave kao ovlaštenog tužitelja, niti od strane okrivljenika kao tužitelja, pa prvostupanjski sud o tome niti nije mogao odlučivati. Dakle, oštećenica je zatražila intervenciju državnih organa, budući očito sama nije mogla riješiti nasilničko postupanje svog supruga prema njoj i to u nazočnosti dvogodišnjeg djeteta,

 

Iz navedenih razloga nije osnovana ni žalba zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

 

Žaleći se zbog primijenjene prekršajnopravne sankcije žalbom se ističe da je sud pri izboru vrste i mjere sankcije cijenio okolnosti koje predstavljaju okolnosti presuđenog prekršaja, a propustio je cijeniti aktivnu ulogu oštećenice u bračnoj svađi koja je doprinijela navodnom počinjenju prekršaja, pa je sud, imajući to u vidu, okrivljeniku izreči puno blažu sankciju. 

 

Međutim, djelo okrivljenika pravno je označeno kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle, nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta, a sud je cijenio otegotnim činjenicu da je okrivljenik počinio psihičko, a potom i tjelesno nasilje prema supruzi. Težu vrstu kazne propisanu za počinjeni prekršaj prvostupanjski je znatno ublažio ispod propisanog posebnog minimuma kazne zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, te primijenio uvjetnu osudu, kao mjeru upozorenja. I po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju,  a cijeneći da okrivljenik do sada nije kažnjavan, postići će se svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se okrivljeniku uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. 

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                            Zagreb, 2. travnja 2020.

 

Zapisničarka :                                                                                         Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Martina Bastić, v. r.                                                          Gordana Korotaj, v.r.             

                                              

              Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.