1              Poslovni broj: Gž R-588/2019-2

 

Poslovni broj: Gž R-588/2019-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: …, iz V., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženog H. H. I., OIB: …, S., kojeg zastupaju punomoćnice E. K. B. & M. B. P., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1177/2016 od 8. travnja 2019., 1. travnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1177/2016 od 8. travnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke i sudi:

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“1. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju, B. M. OIB: …, na ime dodatka na plaću, temeljem posebnih uvjeta rada, u periodu od 1. siječnja 2012. do 31.12.2015. ukupan iznos od 3.267,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

 

- na iznos od 653,42 kn počev od 16.6.2014.

- na iznos od 653,42 kn počev od 16.7.2014.

- na iznos od 653,42 kn počev od 16.9.2015.

- na iznos od 653,42 kn počev od 16.10.2015.

- na iznos od 653,42 kn počev od 16.12.2015. do 31. srpnja 2015. u visini od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

2. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.”

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.256,25 kn.

 

 

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.267,10 kn na ime dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to navedeno u izreci (točka I. izreke), dok je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.625,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), predlažući ovom sudu da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

Tužitelj u svom odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, predlažući ovom sudu da prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrdi kao i da naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 kn.

Žalba tuženika je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelju kao radnika, odnosno kao prvog časnika palube na istraživačkom brodu u vlasništvu tuženika za isplatu iznosa od 3.267,10 kn na ime dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. i to na temelju članka 17. Kolektivnog ugovora za Hrvatski hidrografski institut potpisanog 9. studenog 2010. (dalje u tekstu: KU-a).

U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora (3.267,10 kn), radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika i to na radnom mjestu prvog časnika palube na istraživačkom brodu kao ni to da je odredbom članka 17. KU-a propisano da posada istraživačkih brodova ima pravo na dodatak na osnovnu plaću za boravak na istraživačkom brodu u visini od 10% bruto plaće.

Među strankama je ostalo sporno primjenjuje li se navedena odredba, odnosno KU uopće, na utuženo razdoblje, a sve s obzirom na činjenicu da je isti sklopljen 9. studenog 2010. s rokom važenja od 3 godine (članak 2. stavak 1. KU), ali uz pretpostavku da se obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovorenih strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu (članak 2. stavak 2. KU).

U odnosu na navedeno, a imajući u vidu izostanak obavijesti neke od ugovorenih strana drugoj o tome da ne želi obnovu KU-a, sud prvog stupnja je zauzeo shvaćanje da je KU bio na snazi do studenog 2015., dakle i u utuženom razdoblju, pri čemu je smatrao neosnovanim pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje (“Narodne novine”, broj 82/12 i 88/12, dalje u tekstu: Zakona).

Takav stav prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća iz razloga kako slijedi.

Sukladno odredbi članka 27. stavka 2. Zakona pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, sadržana u kolektivnim ugovorima koji nisu istekli, mogu se produženo primjenjivati kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor.

Također, sukladno odredbi članka 199. stavka 1. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 93/14, dalje u tekstu: ZR-a), nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor.

Kako iz stanja spisa proizlazi da je predmetni KU stupio na snagu 9. studenog 2010. s rokom važenja do 10. studenog 2013., sukladno naprijed citiranim odredbama članka 27. Zakona i članka 199. ZR-a, pravna pravila sadržana u KU mogla su se primjenjivati najduže do 10. veljače 2014.

Naglašava se da pri tom, a suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, nije od značaja odredba članka 2. stavka 2. KU-a koja predviđa obnavljanje KU na daljnje dvije godine u slučaju da do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana, pisano, ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu i to iz razloga što pored naprijed citiranih kogentnih odredaba Zakona i ZR-a, stranke nisu u mogućnosti urediti međusobne odnose na drugačiji način.

Dakle, budući da tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu dodataka na plaću na temelju predmetnog KU-a za svibanj i lipanj 2014. te kolovoz, rujan i studeni 2015., a u kojem razdoblju, sukladno svemu naprijed navedenom, predmetni KU više nije bio na snazi, njegov tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan zbog čega je, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, trebalo odlučiti kao u dijelu pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

Posljedično, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. trebalo je odlučiti i o troškovima postupka.

Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, dužan mu je tužitelj, u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a naknaditi troškove.

Naglašava se da je odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koji za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

Dakle, tuženiku pripada naknada troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to 50 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: OT), ukupno 100 bodova za sastav podnesaka od 4. travnja 2017. i 22. ožujka 2018. (Tbr. 8/1 OT), ukupno 400 bodova za zastupanje na ročištima od 13. veljače 2017., 5. travnja 2017., 22. svibnja 2017., 29. studenog 2017., 15. veljače 2018., 11. travnja 2018., 18. lipnja 2018. i 13. veljače 2019. (Tbr. 9/1 OT), te 62,5 bodova za sastav žalbe, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50 OT) i uvećano za PDV (Tbr. 22 OT) iznosi 7.656,25 kn. Navedenom iznosu treba pridodati i iznos od 200,00 kn na ime sudske pristojbe za presudu (Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, “Narodne novine”, broj 53/2019, dalje u tekstu: TSP) i iznos od 400,00 kuna na ime sudske pristojbe za žalbu (Tbr. 3/1 TSP), iz čega proizlazi da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 8.256,25 kn, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u dijelu pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Split, 1. travnja 2020.