Poslovni broj: 5 Gž-590/2019-2

                                                                                                                                                 5 Gž-591/2019-2

 

               

       Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

             Dubrovnik

                                                                                                                    Poslovni broj: 5 Gž-590/2019-2

                                                                                                                                                 5 Gž-591/2019-2

                                                                 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                           

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta više sudske savjetnice - specijalista Renate Matković, u pravnoj stvari tužiteljice P. A. iz T. K., OIB:…, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. S. & K. –K. iz S. B., protiv tuženika: 1. C. o. d.d. Z., kojega kao punomoćnik zastupa N. R., dipl iur. i 2. K. M. iz B., OIB:…, koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u S. B., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj Pn-2/19 od 5. travnja 2019. i žalbi tuženika C. o. d.d. Z. izjavljenoj protiv dopunske presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-2/19 od 17. svibnja 2019., 1. travnja 2020.

 

     p r e s u d i o     j e             

 

              Žalbe se djelomično uvažuju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, te se u pobijanom dijelu (toč. I. i III. izreke) presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj Pn-2/19 od 5. travnja 2019. i dopunska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-2/19 od 17. svibnja 2019.:

 

a)      potvrđuje

 

-                      u dijelu toč. I. izreke presude kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici iznos neimovinske štete od 9.300,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena koje teku od 27. listopada 2010. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženicima platiti tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege iznos od 900,00 kn  i na ime troškova odlaska na liječenje iznos od 230,00 kn  sa zateznim kamatama od 5. travnja 2019 do isplate;

b)     preinačuje

- u  dijelu toč. I. izreke presude kojim je naloženo tuženicima solidarno platiti tužiteljici iznos neimovinske štete od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2010., na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

- u toč. III. izreke presude  i toč. III. izreke dopunske presude, tako da toč. III. glasi:

"III. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 14.633,56 kn sa zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2019. do isplate po stopi koja se  određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

              Obrazloženje                                         

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

 

"I. Nalaže se tuženicima C. o. dd Z. i K. M. da isplate solidarno tužiteljici P. A. na ime naknade štete iznos od 12.430,00 kn i to:

 

-          na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 11.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena od 27. listopada 2010.g. do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena,

 

-          na ime tuđe pomoći i njege iznos od 900,00 kn po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 05. travnja 2019.g. do isplate,

 

-          na ime troškova odlaska na liječničke kontrole iznos od 230,00 kn, T. K.– S.. B., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 05. travnja 2019.g. do isplate,

 

sve to u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 600,00 kn i kamatnim zahtjevom na ime troškova odlaska na liječničke kontrole od 27. listopada 2010.g. do 04. travnja 2019.g.

 

III. Nalaže se tuženicima C. o. dd Z. i K. M. da tužiteljici P. A. naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 23.446,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, počevši od 05. travnja 2019.g. do isplate."

 

              Prvostupanjski je sud 17. svibnja 2019. donio dopunsku presudu broj  kojom je  odlučeno:

 

              "III. Nalaže se tuženicima C. o. dd Z. i K. M. da tužiteljici P. A. solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 23.446,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, počevši od 05. travnja 2019.g. do isplate."

 

Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu izjavili su tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11,  148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili  presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Iako tuženici pobijanu prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbi proizlazi da se ne žale protiv toč. II. izreke u kojoj su uspjeli u sporu.

 

Protiv dopunske presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik C. o. d.d. Z., zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom preinačiti pobijanu dopunsku presudu.

 

              Na žalbe nije odgovoreno

 

Žalbe su djelomično osnovane.                            

             

              Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nesreći 9. kolovoza 2010. Tužiteljica u tužbi navodi da je za štetu djelomično kriv osiguranik tuženice C. o. d.d. I. J., koji je upravljao osobnim automobilom, a djelomično malodobna I. L., odnosno njena majka jer je dijete imalo 7 godina. Tužiteljica potražuje na ime  neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 13.050,00 kn

 

Prvostupanjski je sud utvrdio:

             

-                      da se prometna nesreća dogodila 9. kolovoza 2010. na raskrižju, gdje se tužiteljica zaustavila na crveno svjetlo, kada je iz suprotnog smjera naišlo vozilo I. J., te je, da izbjegne udarac u dijete koje je pretrčavalo kolnik, udario u vozilo tužiteljice, koje je od udarca odbačeno unatrag i udarilo u vozilo koje se nalazilo iza njenog vozila;

-                      da je tužiteljica u nesreći zadobila istegnuće vratne kralješnice, natučenje leđa i glave, što predstavlja laku tjelesnu ozljedu;

-                      da se  na navedenom raskrižju prometom vozila i pješaka upravlja uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima – semaforima, koji su u vrijeme prometne nesreće bili uključeni;

-                      da iz službene zabilješke Policijske uprave B. –p. proizlazi da je na uređaju za davanje znakova prometnim svjetlima za kretanje pješaka bilo upaljeno crveno svjetlo;

-                      da se vozač I. J. kretao kroz zeleno svjetlo brzinom od 25 km/h, te da je u ovoj situaciji postupao u krajnjoj nuždi da bi izbjegao udarac u dijete.

 

Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu koja se sastoji u povredi prava osobnosti i imovinsku štetu, te da su tuženici solidarno odgovorni za pretrpljenu štetu.

 

Tuženici su povrijedili tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice, te njen ugled i čast i dostojanstvo, a težina tih povreda je takva da opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, kao i naknade imovinske štete. 

 

No, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ugleda,  časti i dostojanstva, dosudio svotu od 11.300,00 kn.

 

Kao prvo valja navesti da pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnost nisu osnove za dosuđenje neimovinske štete, već je to povreda prava osobnosti (članak 1046. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZOO), a navedene okolnosti su mjerilo težine povrede prava osobnosti i predstavljaju kriterije za određivanje pravične novčane naknade.

 

Po stajalištu ovog suda okolnosti konkretnog slučaja, kao što su fizički bolovi koje je trpjela tužiteljica, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, duševni bolovi za smanjenje životne aktivnosti i duševni bolovi zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva, a poštujući orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 29. studenog 2002., opravdavaju dosuđenje naknade štete u iznosu od 9.300,00 kn, pa je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi do navedenog iznosa, a preko tog iznosa valjalo je presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice za svotu od 2.000,00 kn. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava, i to odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a valjalo je presuditi kao u izreci.

 

Tuženici u žalbi osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da su za štetu odgovorni solidarno.

 

Prema članku 1107. stavku 1. ZOO-a, za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, a stavkom 2. je propisano da solidarno odgovaraju za štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti.

 

Odgovornost tuženika C. o. se temelji na utvrđenju suda da je vozač (osiguranik tuženika) bez obzira na svjetlo na semaforu trebao obratiti pozornost na djecu koja su stajala pored pješačkog prijelaza s namjerom stupanja na kolnik i voziti s osobitom oprezom, te brzinu kretanja prilagoditi tako da može pravodobno zaustaviti svoje vozilo u slučaju potrebe.

 

Odgovornost majke djeteta s obzirom da je dijete bilo maloljetno, sud utvrđuje na temelju toga što je dijete pretrčavalo cestu dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, te je svojim nesmotrenim ponašanjem pridonijelo nastanku prometne nesreće. Odgovornost majke djeteta, tuženice K. M., temelji se na odredbi članka 1056. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), kojoj je dijete bilo povjereno u vrijeme štetnog događaja, a dijete je imalo 7 godina.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici odgovorni za štetu solidarno jer su štetu uzrokovali nezavisno jedno od drugoga, a ne mogu se utvrditi udjeli sudionika u štetnom događaju.

 

U konkretnom slučaju propust je tuženice K. M. u  nadzoru na njenim djetetom, te je ona stoga odgovorna za počinjenu štetu.  Međutim, u ovom slučaju nije moguće utvrditi koliki je njen udio u štetnom događaju zbog toga što je propustila nadzor na djetetom, te je stoga pravilno prvostupanjski sud zaključio da su tuženici solidarno odgovorni za štetu.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 900,00 kn i troškove odlaska tuženice na liječničke kontrole u iznosu od 230,00 kn, odnosno ukupno 1.130,00 kn.

 

Ukupno dosuđena štete tužiteljici iznosi 10.430,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe članka 166. stavka 2. i članka 154. stavka 2. ZPP-a.

 

Tužiteljica je potraživala iznos od 13.050,00 kn, a dosuđeno joj je 10.430,00 kn, što znači da je uspjela u sporu sa 80%, dok su tuženici uspjeli 20%.

 

Tužiteljici pripadaju troškovi prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14. i 118/14, dalje: Tarifa) i to: trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7 toč. 1. Tarife), zastupanja tužiteljice po punomoćniku na 10 ročišta u iznosu od 8.500,00 kn (ročišta od 23. veljače 2012., 11. listopada 2012., 26. rujna 2014., 21. listopada 2014., 18. studenog 2014., 12. travnja 2016. i 01. ožujka 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svako obračunata po Tbr. 9. toč. 1 Tarife, ročište od 15. ožujka 2012. u iznosu od 500,00 kn obračunato je po Tbr. 9. toč. 2. Tarife, ročišta za objavu presude od 27. travnja 2016. i 5. travnja 2019.  u iznosu od po 500,00 kn obračunato je po Tbr. 9. toč. 3. Tarife).

 

Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište od 10. rujna 2012. koje je odgođeno zbog spriječenosti vještaka, pa tuženici ne mogu snositi trošak ovog ročišta.

 

Prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife tužiteljici je priznat  trošak sastava dva podneska i to podneska od  14. veljače 2012. i  11. rujan 2012.g.od 1.000,00 kn za svaki, dok podnesci od 7. travnja 2011. i 14. studenoga 2014. nisu bili potrebni za vođenje postupka

 

Tužiteljici je također priznat i trošak sastava žalbe od 12. svibnja 2016. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), te trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 28. Tarife).

 

Parnični troškovi tužiteljice iznose 13.750,00 kn, što sa pripadajućim PDV-om od 3.437,50 kn iznosi 17.187,50 kn. Prema tužiteljičinom uspjehu u sporu (80%) pripadaju joj troškovi parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 kn. Kad se tome dodaju troškovi predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 1.200,00 kn, plaćene provizije za medicinsko vještačenje od 21,96 kn, troška predujma za prometno vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn, plaćene provizije za prometno vještačenje u iznosu od 36,60 kn, sveukupni troškovi tužiteljice iznose 17.008,56 kn.

 

Tuženici K. M. pripadaju parnični troškovi koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife),te zastupanja tuženice po punomoćniku na 10 ročišta u iznosu od 8.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.,2. i 3.). Zatraženi trošak sastava dva podneska joj ne pripada jer  nije specificirano na koje se podneske navedeni trošak odnosi, a spisu i ne prileže podnesci tuženice K. M.. Parnični trošak tuženice zajedno sa PDV-om iznosi 11.875,00 kn. Prema uspjehu tuženice K. M. u sporu (20%), pripadaju joj parnični troškovi u iznosu od 2.375,00 kn. Nakon izvršenog prebijanja troškova, tuženici trebaju solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 14.633,56 kn   

 

Tuženica C. o. je zatražila parnični trošak sudske pristojbe, međutim, pregledom spisa nije utvrđeno da je sud naložio plaćanje sudske pristojbe, niti da je ona plaćena.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke, temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a i članka 368. stavka 1. ZPP-a.

             

Dubrovnik, 1. travnja 2020.              

 

                                                                                                                                    Sudac:

 

                                                                                                                              Srđan Kuzmanić