Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

 

                                                   U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

          R J E Š E NJ E

 

Poslovni broj -2550/2019-2

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa predsjednika vijeća, Darka Lupi, člana vijeća i suca izvjestitelja te Larise Crnković, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača I. M. iz S., OIB: zastupanog po punomoćnici A. M., odlučujući o žalbi potrošača, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna Služba u Vrbovcu, poslovni broj: 19 Sp-1901/2019 od 23. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2020.,

r i j e š i o j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna Služba u Vrbovcu, poslovni
broj: 19 Sp-1901/2019 od 23. listopada 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni
postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog Financijske agencije za
provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača nad imovinom potrošača I. M. iz S., …   OIB:

Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je potrošač.

Žalbom osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog svih razloga propisanih čl. 353.
st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; ZPP).

Ističe da su razlozi pobijanog rješenja paušalni i nedostatni, slijedom čega se isto ne može ispitati, te da je sud prvog stupnja odbijajuću odluku utemeljio na utvrđenju da žalitelj-





2 Poslovni broj -2550/2019-3

potrošač ne ispunjava pretpostavke za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom
potrošača, a koje su pretpostavke propisane glavom IX. Zakona o stečaju potrošača (“Narodne
novine” broj 100/15 i 67/18 - dalje: ZSP).

Ističe da iz odredaba ZSP-a proizlazi da se jednostavni postupak stečaja nad imovinom
potrošača provodi radi namirenja dijela potrošačevih vjerovnika, te da je sasvim neutemeljen
zaključak suda prvog stupnja da predmetni postupak uopće nije moguće provesti u slučaju
ako je zbroj tražbina koje su evidentirane u Očevidniku i tražbina koje nisu evidentirane
prelazi iznos od 20.000,00 kn. Ističe da sukladno odredbama ZSP-a jednostavni postupak
stečaja nad imovinom potrošača primarno se provodi u odnosu na tražbine koje su
evidentirane u očevidniku na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja nad imovinom
potrošača pod uvjetom da iznos zbroja glavnica evidentiranih tražbina ne prelazi iznos od

20.000,00 kn.

Nastavno, ističe da je predmetnim postupkom moguće obuhvatiti tražbine koje nisu
evidentirane, jer ih je Fina prestala izvršiti prema čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na
novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/18), te da je konačno moguće obuhvatiti
tražbine za koje su sami vjerovnici povukli prijedlog za ovrhu nakon što je Fina poslala poziv
dužniku prema čl. 79.c. ZSP-a, a da u svakom slučaju, neovisno od toga koje su tražbine
obuhvaćene postupkom, zbroj glavnica istih ne smije prelaziti limit od 20.000,00 kn.

Nastavno, da je u razlozima pogrešno navedeno da se nije očitovao u zakonskom
roku po pozivu Fine, jer da je upravo suprotno nakon što je primio poziv 22. veljače 2019.
o istom se očitovao 27. veljače 2019., da je Fina njegovo očitovanje zaprimila 28. veljače

2019., a što je vidljivo i iz ispisa provjere statusa pošiljke sa stranica HP-a koji se dostavlja
kao prilog žalbi. Ističe da je u očitovanju naveo da je suglasan s provedbom postupka na način
da je predložio i da se predmetni postupak provede i u odnosu na tražbine koje su vjerovnici
povukli nakon što je poziv za očitovanje uručen potrošaču.

Nadalje, ističe da u svakom slučaju neovisno od toga koje su osnove obuhvaćene
predmetnim postupkom, sud prvog stupnja trebao je provesti postupak i donijeti odgovarajuću
odluku, u odnosu na tražbine koje su na dan pokretanja predmetnog postupka bile
evidentirane kao neizvršene osnove u smislu čl. 79.a. st. 1. ZSP-a, pri čemu ukazuje i na
zakonsko rješenje kojim je propisan način rješavanja u slučaju konkurencije više osnova za
plaćanje, tako da prednost ima vjerovnik čija je osnova za plaćanje bila ranije upisana u
Očevidnik.

Smatra da je u konkretnom slučaju i činjenično stanje pogrešno utvrđeno čime je bila
onemogućena i pravilna primjena materijalnog prava koja u kontekstu upućuje na
odgovarajuće odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Nastavno, da su u
konkretnoj pravnoj stvari relevantne ne samo odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim
sredstvima koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018., već i odredbe Zakona o otpisu dugova
fizičkim osobama koji je stupio na snagu 21. srpnja 2018.

Zaključno, predlaže da nadležni sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet
vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak pred drugim sucem, odnosno da preinači
pobijano rješenje.



3 Poslovni broj -2550/2019-3

Žalba je osnovana, iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku.

Iz stanja u predmetnom spisu i razloga pobijanog rješenja proizlazi da je Fina sudu
prvog stupnja 28. ožujka 2019. podnijela sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka
stečaja nad imovinom potrošača, te da se potrošač u roku od 15 dana od dana dostave nije
očitovao je li suglasan s provedbom predmetnog postupka.

Nastavno, sud prvog stupnja, uvidom u ispravu-Očevidnik redoslijeda osnova za
plaćanje koji je elektronskim putem 23. listopada sudu dostavila Fina, utvrđuje da potrošač
ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje čiji zbroj glavnica iznosi 1.100,00 kn, a da su
u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje navedene i osnove koje je Fina prestala
izvršavati (brisala) temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a koje
osnove po nenaplaćenoj glavnici iznose ukupno 41.380,00 kn.

Pravni je zaključak suda prvog stupnja da kako zbroj tražbina vjerovnika iz osnova za
plaćanje koje je Fina brisala iz Očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije su osnove za
plaćanje evidentirane u Očevidniku, prelazi propisanu granicu u iznosu od 20.000,00 kuna,
da nisu ispunjene pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača, u smislu
odredbi čl. 79. a. ZSP-a.

Na temelju naprijed iznesenih činjeničnih i pravnih utvrđenja, sud prvog stupnja
pozivom na odredbu iz čl. 79.e. st. 1. ZSP-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja na način
da odbija prijedlog za otvaranja jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača.

Valja istaknuti da zaključak suda o neostvarenosti pretpostavki za otvaranje
jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača nije osnovan, a što će obrazložiti u
nastavku.

Iz stanja u predmetu proizlazi da se potrošač I. M. u roku od 15 dana od dana
dostave poziva, nije očitovao je li suglasan sa provedbom postupka stečaja, a da iz
zaprimljenih podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje dostavljenog 23.
listopada 2019. proizlazi da potrošač ima evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje
(osnove iz čl. 79.a. st. 2. ZSP-a) čiji zbroj glavnice iznosi 1.100,00 kn, te da potrošač u
Očevidniku ima evidentiranih i osnova koje je Fina prestala izvršavati (brisala) na temelju
odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a koji po osnovi
nenaplaćene glavnice iznose ukupno 41.380,00 kn.

Valja istaknuti da naprijed navedeni pravni zaključak suda prvog stupnja o
neostvarenosti pretpostavki za provedbu postupka nije osnovan, obzirom da je sud prvog
stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 79. a. st. 1., st. 2. i st. 3. ZSP-a.

Osnovano žalitelj ističe da se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača
može provesti u slučaju ako zbroj glavnica evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje je
manji od 20.000,00 kn, a što je u konkretnom slučaju ostvareno, pa okolnost da su u ispravi-
Očevidniku navedene i tražbine koje je Fina brisala iz Očevidnika na temelju čl. 12. Zakona o
provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a kojih zbroj glavnica ukupno iznosi 41.380,00 kn,
nije odlučujuća.



4 Poslovni broj -2550/2019-3

Naime, kada se radi o brisanim osnovama na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe
na novčanim sredstvima, kao i osnovama koje su vjerovnici povukli nakon upućivanja poziva
potrošaču, valja istaknuti da je temeljna pretpostavka za otvaranje jednostavnog postupka
stečaja nad imovinom potrošača da zbroj glavnica po osnovama koje u smislu čl. 79.a. st. 2.,
st. 3., st. 4. i st. 5. ZSP-a mogu biti predmetom postupka je manji od 20.000,00 kn, s time
da se postupak primarno provodi u odnosu na evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u
razdoblju duljem od tri godine.

Dakle, u konkretnom slučaju, ako iz stanja u predmetu proizlazi da postoje
evidentirane neizvršene osnove za plaćanje čiji zbroj glavnica iznosi 1.100,00 kn, ostvarene
su pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača u
odnosu na te osnove. Okolnost da su u Očevidniku evidentirane i neizvršene osnove za
plaćanje koje je Fina brisala iz Očevidnika na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na
novčanim sredstvima, kojih zbroj glavnica u konkretnom slučaju iznosi 41.370,00 kn, nije
relevantna, jer u takvom slučaju sukladno odredbama čl. 79. a. st. 2. ZSP-a postupak se
provodi samo u odnosu na evidentirane neizvršene osnove za plaćanje.

Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja pogrešno je odlučio o obustavi predmetnog postupka, posebno odredbe čl. 79.e. st. 1. ZSP-a.

Pritom ovaj sud smatra potrebnim istaknuti da je žalbenim navodima dovedeno u pitanje i utvrđenje suda prvog stupnja da se potrošač nije očitovao u predmetnom postupku.

Slijedom naprijed izloženog, valjalo je postupajući po žalbi potrošača rješenje suda
prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak u kojem će na temelju
stanja u spisu, donijeti novu, zakonitu odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 1. travnja 2020.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Vlado Skorup





 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu