- 1 -

 

Broj:Jž-470/2019

 

 

  

 

 

 

 

 

 

                           R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Branke Mašić predsjednice vijeća, te Renate Popović i Siniše Senjanovića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I.K. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17), rješavajući o žalbi okrivljenog I.K., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 15. siječnja 2020., broj: 24. Pp J-627/2019-35, na sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2020.

 

 

  p r e s u d i o    j  e

             

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.K. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17,118/18), okrivljeni I.K. je oslobođen obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.

 

 

O b  r  a  z  l  o  ž  e  n  j  e

 

              Presudom Općinskog suda u Sisku od 15. siječnja 2020., broj: 24. Pp J-627/2019-35, proglašen je krivim okrivljeni I.K. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 dana u koju kaznu mu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja od 11. siječnja 2019. u 13,40 sati do 14. siječnja 2019. 10,05 sati kao 4 dana zatvora, tako da se kazna ima smatrati izvršenom.

             

Nadalje, istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv prvostupanjske presude okrivljeni I.K. je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba  nije osnovana.

             

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti one bitne povrede postupka na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalitelj svojim žalbenim navodima poriče prekršaj i opširno iznosi  okolnosti događaja kao i obiteljske prilike. Ističe da je majka zapravo žrtva njegova brata, da je on taj koji ju tuče i nagovara da zove policiju da njega prijavljuje. Smatra da nije u redu da ga se proglasi krivim i time opravda njegovo uhićenje jer ništa nije učinio.

 

Okrivljenik je svoju obranu iznio i usmeno pred sudom i u pisanoj obrani u kojoj je porekao prekršaj te je kao i u žalbi optužio brata Stjepana za nasilničko ponašanje i za podnošenje lažnih optužbi protiv njega.  U dokaznom postupku kao svjedoci su ispitani M.D. policijski službenik koji je postupao po dojavi, žrtvu kao svjedokinju M.K. majku okrivljenika i S.K. brata okrivljenika.

 

Cijeneći svaki dokaz posebno pravilno je prvostupanjski sud vjeru poklonio žrtvi nasilja majci okrivljenika koja je iskazivala jasno i uvjerljivo kako ju je navedene zgode sin vrijeđao riječima navedenim u izreci te kako ne želi da njezin sin Ivica ode iz kuće jer ima svoju sobu ali da ju ponekad psihički uznemirava raznim riječima i jer je bezobrazan prema njoj kao i taj put.  Brat okrivljenika ispitan kao svjedok taj put nije bio prisutan ali je opisao ponašanje okrivljenika u nekim drugim zgodama te iskazao kako konstantno vrijeđa majku i optužuje da s njim ima seksualne odnose.

 

Opravdano je prvostupanjski sud obranu okrivljenik ocijenio neosnovanom.

 

Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da se okrivljenik ponašao prema žrtvi na opisani način, čime je počinio prekršaj iz članka 22. stavka 6. ZZNO.

 

Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odluče za odluku o kazni  sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku opravdano izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne ali ipak ublaženu ispod zakonom propisanog minimalnog propisanog trajanja te i ovaj sud smatra da je tako izrečena kazna zatvora primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika te da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, u vidu specijalne i generalne prevencije.

 

Pravilno je okrivljeniku na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u uhićenju i zadržavanju.

 

Nepotrebno prvostupanjski sud naglašava kako nije na okrivljenika primijenio zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine „ 118/18) jer se s obzirom na datum počinjenja djela taj zakon na okrivljenika niti ne primjenjuje, nego bi se primijenio samo u slučaju da je blaži za okrivljenika.

 

Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i  138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija okrivljenika.

 

 

                                    U Zagrebu, 31. ožujka 2020.

 

 

ZAPISNIČAR :                                                                                    PREDSJEDNICA VIJEĆA:

                                                                                                            

Robert Završki , v. r.                                                                                 Branka Mašić, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i i tužitelja.