Broj: Rev 491/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Z., vlasnika uslužnog obrta A. B., kojeg zastupa punomoćnica R. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. Z. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i Š. d.o.o., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4879/14-2 od 18. rujna 2014., kojim je preinačeno i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-196/13-10 od 27. svibnja 2014., u sjednici održanoj 28. travnja 2015.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4879/14-2 od 18. rujna 2014. u toč. I., II., III., V. i VI. izreke te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima nastalim u povodu sastava revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj Pp-196/13-10 od 27. svibnja 2014. riješio je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik E. Z. d.o.o. Z., smetao tužitelja B. M., Z., vlasnik uslužnog obrta A. B. Z., u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu zakupljenog prostora u Z., na adresi …, koji se sastoji od 5 parkirnih mjesta u podzemnoj garaži, nivo -1, oznake -1P145, oznake -1P169, oznake -1P170, na način daje dana 1. listopada 2013. ušavši u predmetni prostor isključio struju, blokirao ulazne kartice, te na taj način onemogućio ulazak tužitelju u navedeni prostor kao i obavljanje djelatnosti autopraonice u istom, pa se nalaže tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da omogući tužitelju nesmetani ulazak u prostor u Z., koji se sastoji od 5 parkirnih mjesta u podzemnoj garaži nivo -1, oznake -1P145, oznake -1P169, oznake -1P170, do znake -1P172, radi obavljanja djelatnosti autopraonice u istom.

II.              Nalaže se tuženiku da se kani svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 3.125,00 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Usvaja se prijedlog tužitelja da sud u ovom predmetu izda privremenu mjeru te se određuje slijedeća:

PRIVREMENA MJERA

Nalaže se tuženiku E. Z. d.o.o. Z., da tužitelju B. M., Z., vlasnik uslužnog obrta A. B., Z., omogući nesmetani ulazak u prostor u Z., na adresi … koji se sastoji od 5 parkirnih mjesta u podzemnoj garaži, nivo -1, oznake -1P145, oznake -1P169, oznake -1P170, oznake -1P172, radi obavljanja djelatnosti autopraonice u istom, u roku od 8 dana.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presuda odnosno do drugačije odluke suda po privremenoj mjeri.

Dopušta se tužitelju preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska od 20. veljače 2014.“

Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž-4879/14-2 od 18. rujna 2014. riješio je:

“ I.              Uvažava se žalba tuženika E. Z. d.o.o. Z., preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-196/13-10 od 27. svibnja 2014., osim u dijelu kojim je odlučeno o uspostavi posjedovnog stanja te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja B. M. iz Z., za pružanje posjedovne zaštite kao neosnovan.

II.              Uvažava se žalba tuženika E. Z. d.o.o. Z., i preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-196/13-10 od 27. svibnja 2014., u dijelu kojim je određena uspostava ranijeg posjedovnog stanja te se u tom dijelu tužba odbacuje kao nepravovremena.

III.              Uvažava se žalba tuženika E. Z. d.o.o. Z., i preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-196/13-10 od 27. svibnja 2014., u dijelu kojim je određena privremena mjera i odbija se zahtjev tužitelja B. M. iz Z., za izdavanje privremene mjere kao neosnovan.

IV.              Odbija se žalba tuženika E. Z. d.o.o. Z., i preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-196/13-10 od 27. svibnja 2014., u dijelu kojim je dozvoljena preinaka tužbenog zahtjeva.

V.              Nalaže se tužitelju B. M. iz Z. vlasniku uslužnog obrta A. B. Z., naknaditi tuženiku E. Z. d.o.o. Z., troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna i trošak žalbe u iznosu od 750,00 kuna u roku 8 dana.

VI.              Odbija se zahtjev tužitelja B. M. iz Z., za naknadu troška žalbe.“

Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) smatrajući da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni koje pitanje se u suštini svodi na primjenu čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZVDSP).

U reviziji je naznačeno pitanje koje glasi:

“Može li se odlukom suda pružiti posjedovna zaštita koja se sastoji samo u utvrđenju čina smetanja posjeda i zabrane svakog takvog ili budućeg smetanja ili pružanju posjedovne zaštite nema mjesta ako se pored ova dva elementa ne može naložiti i uspostava ranijeg posjedovnog stanja?“

Revident je kao razlog važnosti naznačenog pitanja naveo da je o istom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo pravno shvaćanje u svojoj odluci Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011., a da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predložio je da revizijski sud ukine drugostupanjsko rješenje i potvrdi u cijelosti prvostupanjsko rješenje uz naknadu tužitelju troškova revizije.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode tužitelja te predložio odbiti reviziju a tužitelju naložiti da tuženiku naknadi troškove odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da je podnesena izvanredna revizija dopuštena. Naime, prije ostalog valja napomenuti da s obzirom na to da se radi o parnici zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400 ZPP.

Tužitelj je podnio izvanrednu reviziju koja prema svom sadržaju ispunjava propisane kriterije iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, pa je ovaj sud ispitao osnovanost revizije.

Sporna je u revizijskom stupnju postupka, a s obzirom na naznačeno materijalnopravno pitanje, pravila primjena odredaba čl. čl. 22. st. 1. ZVDSP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

-                      da su stranke sklopile ugovor o zakupu prostora 7. siječnja 2013.

-                      da je tužitelj ustao tužbom protiv tuženika radi smetanja posjeda, a kojom je tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da je tuženik počinio u tužbenom zahtjevu opisani čin smetanja te da se naloži tuženiku da se kani svakog takvog opisanog smetanja posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne.

Sud drugog stupnja je odbio tužbeni zahtjev za sudsku zaštitu posjeda pozivom na odredbu čl. 22. st. 1. ZVDSP, uz obrazloženje da je zahtjev usmjeren na zaštitu posjeda kondemnatorni zahtjev, a da je svrha takvog zahtjeva uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrana počinitelju smetanja počinjenja istog ili sličnog čina smetanja. Upravo zbog toga po shvaćanju drugostupanjskog suda tužbeni zahtjev podnesen radi zaštite posjeda mora sadržavati kondemnatorni dio kojim se traži uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrana smetanja posjeda ubuduće. Izuzetak od ovoga pravila je situacija kada su posjednici već uspostavili posjedovno stanje zbog čega samo zahtijevaju zabranu istog ili sličnog smetanja ubuduće. Tužitelj nije tvrdio da je uspostavljeno ranije posjedovno stanje pa je sud zauzeo shvaćanje da prihvaćanjem (nepotpunog) tužbenog zahtjeva ne bi bila ispunjena svrha posjedovne zaštite u smislu odredbe čl. 21. i 22. ZVDSP.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je o naznačenom pravnom pitanju već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je:

„Posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda.“

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Rev 672/09-2 od 1. lipnja 2011. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

"Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjena i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP-a. "

Imajući na umu da je o naznačenom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, te da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja radi kojeg sud nije ulazio u osnovanost žalbenih navoda, valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke, u smislu odredbe čl. 400. a u vezi s čl. 399. ZPP-a.

Odluka o troškovima sastava revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. travnja 2015.