- 1 -

Broj: Jž-561/2020

 

  

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Branke Mašić predsjednice vijeća, te Renate Popović i Siniše Senjanovića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnka Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A. D. zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), rješavajući o žalbi okrivljenog A. D. zastupanog po braniteljici J. S. odvjetnici iz Z., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 2. rujna 2019., broj: 1. Pp J-1404/2019-3, na sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2020.

 

  p r e s u d i o   j e

             

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A. D. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), okrivljeni A. D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 2. rujna 2019., broj: 1. Pp J-1404/2019-3, proglašen je krivim okrivljeni A. D. zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a na temelju članka 46. stavka 1. Prekršajnog zakona opozvana mu je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30 dana zatvora, te mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a u njezino trajanje je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja koje je trajalo od 30.8.2019. u 19,50 sati do 31.8.2019. u 10,20 sati kao dva dana zatvora tako da ima za izdržati još 58 dana zatvora.

 

Nadalje, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

 

Protiv prvostupanjske presude okrivljeni A. D. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji ističući da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje bitno za donošenje odluke i da je pogrešna primjena odredbe članka 46. stavka 1. Prekršajnog zakona.

 

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba  nije osnovana.

             

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je po službenoj dužnosti utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6.,7.,9.,i 10. tog Zakona, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

Žalitelj u prilogu žalbe dostavlja medicinsku dokumentaciju i izjavu L. S., prema kojoj je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, ovjerenu kod javnog bilježnika V. Z. od 28. veljače 2020. pod poslovnim brojem OV-2505/2020 iz koje proizlazi da je ista u 16-om tjednu trudnoće, da je okrivljenik otac djeteta te da žive u izvanbračnoj zajednici. Moli da se okrivljenika kazni blažom kaznom, kako bi se mogao brinuti o njoj i djetetu jer je ona na bolovanju i ne može raditi zbog komplikacija u trudnoći. U izjavi se navodi i da se okrivljenik promijenio nabolje, da je svjestan svojih pogrešaka i da kritični događaj nije bila potpuna krivica samo optuženika.

 

Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni  sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je opravdano okrivljeniku izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne za navedeni prekršaj (člankom 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisana novčana kazna 50 do 350 DEM ili kazna zatvora do 30 dana) koja je kazna po ocjeni ovog Suda primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.                          

 

Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice odlučne za odluku o kazni, naročito u odnosu na opoziv uvjetne osude, ukazujući na mogućnost, a ne obavezu primjene odredbe članka 46. stavka 1. Prekršajnog zakona.

 

Prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o opozivu uvjetne osude jer su za to bili ispunjeni svi zakonski uvjeti, okrivljenik je u vrijeme provjeravanja počinio prekršaj za koji mu je izrečena ista kazna kao ona izrečena uvjetnom osudom.

 

Naime, u konkretnom slučaju okrivljenik je proglašen krivim da je prekršaj počinio dana 30. kolovoza 2019., a presudom Općinskog prekršajnog suda  u Zagrebu od 6. svibnja 2019. broj Pp J-1552/2019 pravomoćna 6. svibnja 2019. mu je izrečena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana koja se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u navedenom roku kušnje ne počini novi prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teža kazna. Dakle, nedvojbeno je da je okrivljenik u vremenu provjeravanja počinio novi prekršaj za koji mu je izrečena ista kazna.

 

Suprotno žalbenim navodima žalitelja, iako opoziv uvjetne osude nije Prekršajnim zakonom propisan kao obligatoran, po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljeniku trebalo opozvati uvjetnu osudu pravilno mu cijeneći otegotnom okolnošću njegovu dosadašnju kažnjavanost. Naime, okrivljenik je višestruko prekršajno kažnjavana osoba, a iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 31. kolovoza 2019. proizlazi da je, osim opozvane uvjetne osude, još dva puta pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira i to jednom upravo zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Žalbeni navodi u cijelosti se oslanjaju na prijedlog izvanbračne supruge okrivljenika, na čiju je štetu okrivljenik počinio prekršaj za koji je pobijanom presudom proglašen krivim i koja zbog novih okolnosti u njihovim međusobnim odnosima umanjuje i bagatelizira težinu počinjenog prekršaja nastojeći da mu se smanji kazna. Taj njezin stav međutim ne umanjuje težinu počinjenog prekršaja u kojem je žrtva na zaista ružan i po ocjeni ovog suda brutalan način zadobila  višestruke tjelesne ozlijede u vidu prijeloma nosne kosti i dva šava na glavi. Način počinjenja prekršaja, odnosno ponašanje okrivljenika koji je žrtvu udarao nogom u glavu, čupajući za kosu  podizao ju sa tla, nabijao ju je rukama o ogradu i pri tom joj cijelo vrijeme vikao i galamio uvredljive i ponižavajuće riječi navedene u izreci, ne ostavljaju dvojbe ovom sudu je li okrivljeniku trebalo izreći kaznu zatvora kao težu vrstu kazne jer uvjetna osuda kao mjera upozorenja i novčane kazne evidentno na njega nisu imale nikakvog utjecaja. Uvjetna se osuda se primjenjuje kada sud ocijeni da se i bez izvršenja kazne može postići svrha kažnjavanja, a što ovdje nije slučaj.

 

Ocjena žrtve da se okrivljenik promijenio na bolje, aludirajući da je nešto kriva za kritični događaj, ovaj sud smatra nerealnom, neživotnom i neuvjerljivom i na žalost izražava bojazan da bi okrivljenik prekršaj mogao ponoviti i da će se samo kaznom zatvora moguće u dovoljnoj mjeri utjecati na njegovo daljnje ponašanje i shvaćanje u kojoj je mjeri njegovo ponašanje društveno i na svaki drugi način neprihvatljivo. Slijedom navedenog ukupna kazna zatvora je po ocjeni ovog suda primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i po ocjeni ovog suda njome će biti ostvarena svrha kažnjavanja, a to je uz specijalnu i generalna prevencija.

 

    Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 300,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

 

U Zagrebu, 31. ožujka 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.