Broj: Rev 2065/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. A. d.d. iz B. (Republika Srbija) zastupanog po T. S., odvjetniku u R., protiv tuženika G. G. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-4791/2008 od 6. travnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. broj P-468/07-14 od 27. veljače 2008., u sjednici održanoj 5. svibnja 2015.

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-4791/2008 od 6. travnja 2011., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik dijela nekretnine označene kao zč. 230/21, upisana u zk. ul. 1538 k.o. L. i to u naravi 6 (šest) apartmana:

I – Apartman tip B/a na prizemlju zgrade označen brojem 8 u površini od 43,91 m2

II – Apartman tip B/a na prizemlju zgrade označen brojem 9 u površini od 43,91 m2

III – Apartman tip B/a na prizemlju zgrade označen brojem 10 u površini od 43,88 m2

IV – Apartman tip B/a na I. katu zgrade označen brojem 30 u površini od 45,10 m2

IV – Apartman tip B/a na II. katu zgrade označen brojem 53 u površini od 47,20 m2

IV – Apartman tip B/a na II. katu zgrade označen brojem 54 u površini od 47,20 m2

koji se apartmani nalaze u objektu broj 3.

II. Tuženiku se nalaže da tužitelju izda tabularnu izjavu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama, odnosno za upis prava vlasništva u knjizi položenih ugovora, radi stjecanja prava vlasništva, kako predmetnih apartmana, tako i suvlasničkog dijela nekretnine uključujući i zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade, povezane temeljem čl. 68. i 370, st. 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, kao objedinjenu nekretninu u smislu čl. 357. navedenog Zakona."

II – Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 17.750,00 kn, u roku od 15 dana, dok se odbija sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška."

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st.  4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava. i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. toga zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih odluka.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj suvlasnik predmetnih nekretnina te je za izdavanje tabularne izjave podobne za upis tužiteljeva prava vlasništva tih nekretnina. Tužitelj navedene tužbene zahtjeve temelji na tvrdnji da je on pravni slijednik SOUR PKB RO P. A. B., koji je sa prednikom tuženika GRO V. G. Z. sklopio Ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

- da je predmetna nekretnina upisana u zemljišne knjige kao društveno vlasništvo s pravom korištenja GRO V. G. Z.,

- da su 1. kolovoza 1985. GRO V. G. Z. kao prodavatelj i SOUR PKB RO P. A. B. kao kupac sklopili kupoprodajni ugovor za predmetne nekretnine,

- da su iste stranke 22. kolovoza 1985. sklopile i Aneks netom navedenom Ugovoru o kupoprodaji, te

- da je iz potvrde Agencije za privredne registre Republike Srbije od 29. lipnja 2007. vidljivo pravno sljedništvo iza RO PKB A. s punom odgovornošću B., odnosno da iz te potvrde nije vidljivo pravno sljedništvo SOUR PKB RO P. A. B.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetne tužbene zahtjeve tužitelja.

Kako tužitelj nije dokazao da je pravni slijednik kupca iz prije navedenog Ugovora i Aneksa tome Ugovoru SOUR PKB RO P. A. B., to se već iz tog razloga predmetni tužbeni zahtjev ukazuju neosnovanim. Naime, kada tužitelj nije dokazao da je u obveznopravnom odnosu sa tuženikom povodom prije navedenog Ugovora i Aneksa tome Ugovoru, to on od tuženika ne može niti zahtijevati ispunjenje obveza iz toga Ugovora i Aneksa tome Ugovoru (čl. 17. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – koji zakon se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. i st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05).

Nadalje, prema odredbi čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12 – dalje: ZVDSP) pravno vlasništva odnosno pravo suvlasništva na nekretnine na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišne knjige. Na isti način je bilo određeno stjecanje prava vlasništva nekretnina na temelju pravnog posla i čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91).

Kada tužitelj na temelju prije navedenog Ugovora i Aneksa tome Ugovoru nije upisan u zemljišne knjige kao suvlasnik predmetnih nekretnina, to se tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da bi on bio suvlasnik predmetnih nekretnina ukazuje neosnovanim i iz tog razloga.

Kako je već iz netom navedenih razloga valjalo odbiti predmetne tužbene zahtjeve tužitelja (a što tužitelj u reviziji ispušta iz vida) to se ostali revizijski navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ukazuju neodlučnim za ishod spornog ishoda među strankama, a radi čega nisu niti razmatrani.

Konačno nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. Ovo stoga što su nižestupanjski sudovi pri donošenju te odluke imali u vidu imali samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te okolnost da je tuženik u cijelosti uspio u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP).

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, a niti razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, to je predmetnu reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 5. svibnja 2015.