22 Gž-1400/2019-2

1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž-1400/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja „R. P.“ d.o.o. iz R., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. društva V., J., Š., S., J. & J. iz R.,  protiv tuženika L. L. iz K., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku D. L. iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-1236/2018-14 od 17. lipnja 2019., dana 30. ožujka 2020.,  

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se žalba tužitelja „R. P.“ d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-1236/2018-14 od 17. lipnja 2019. u dijelu pod toč. 2. izreke, koji se po odredbi čl. 129. st. 3. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem.

 

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

              „1. Održava se na snazi  platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika M. B. iz R. posl.br. Ovrv-4961/18 od 26. rujna 2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn (sedamdesetpetkuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,  sve u roku od 8 dana.

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi  posl.br.  Ovrv-4961/18 od 26. rujna 2018. u dijelu  kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 200,38 kn (preko 75,00 kn do 275,38 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka u od 75,00 kn od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do presuđenja, te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu u tom dijelu.

3. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi  trošak postupka u iznosu od 725,00 kn (sedamstodvadesetpetkuna), a počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

Protiv citirane presude u dijelu pod toč. 2. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako su razlozi koji stoje u obrazloženju pobijanog dijela presude nejasni i proturječni stanju u spisu. Smatra da je parnični trošak valjalo uvećati za ovršni trošak odmjeren rješenjem o ovrsi, koji uključuje i naknadu za sastav prijedloga za ovrhu koje je ovlašten potraživati temeljem čl. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ističe kako se ovršni i parnični postupak imaju smatrati zasebnim postupcima, pa se Tbr. 7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika primjenjuje samo na one radnje u postuku nakon što se ovršni postupak nastavi kao parnični. Nadalje, navodi kako je nejasno obrazloženje dijela pobijane odluke koje se odnosi na zakonske zatezne kamate koje teku na troškove postupka određene rješenjem o ovrsi. Predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima.

              Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je o zahtjevu tužitelja za naknadom troška odlučio presudom, s tim da se prema čl. 129. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) odluka o troškovima postupka smatra rješenjem.

              Prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je obrazloženje pobijane presude jasno, nije proturječno stanju u spisu te se može ispitati.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih povreda pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja radi naknade troška ovršnog postupka koji se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu, paušalnog troška javnog bilježnika i materijalnog troška u ukupnom iznosu od 200,38 kuna.

Tužitelj prigovara da je trošak sastava prijedloga za ovrhu sastavni dio troškova ovršnog postupka koji postupak je prethodio i bio povod parničnom postupku te je taj trošak nastao.

Pravilno je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju ne pripada naknada koja se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu, budući da tužitelj ima pravo na trošak cjelokupnog postupka po Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje Tarifa), dok u odnosu na paušalni trošak javnog bilježnika i materijalni trošak valja istaknuti kako su navedeni troškovi neodređeni, nisu dokumentirani, odnosno tužitelj nije dostavio dokaze o tome da je podmirio iste pa je osnovano prvostupanjski sud smatrao da mu ti troškovi nisu ni nastali, slijedom čega ih pravilnom primjenom odredbe čl. 151. st. 1. ZPP nije ni priznao.

Također je za istaknuti da je navedeno sukladno pravnom stajalištu Građanskog odjela ovog suda broj: 1. Su:86/2013-3 prema kojem u postupcima "Povrv" u kojima je VPS manji od 1.000,00 kuna tužitelju u skladu s Tbr. 7. toč. 8. Tarife pripada jednostruka nagrada od 500,00 kuna te plaćena javnobilježnička nagrada, plaćena pristojba i ostali plaćeni potrebni materijalni troškovi.

Što se tiče zakonske zatezne kamate na trošak javnobilježničke naknade od 75,00 kuna za istaknuti je da je pravilno sud prvog stupnja ukinuo predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka od 75,00 kuna od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do presuđenja. Naime, budući da je u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, rješenjem suda prvog stupnja od 20. studenoga 2018. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovaj sud smatra da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim - parničnim postupkom. Budući da o zahtjevu za naknadu troškova postupka, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP, sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom, to ni zatezna kamata ne može početi teći na troškove ovršnog postupka prije donošenja odluke o tim troškovima u parničnom postupku. Navedeno je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (građanski odjel) od 2. lipnja 2017. (broj Su-IV-204/17). Sukladno navedenom stajalištu zateznu kamatu na dosuđeni trošak ovršnog postupka potrebno je odrediti od donošenja prvostupanjske presude.

              Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

              U nepobijanom dijelu pod toč. 1. i 3. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 30. ožujka 2020.