1                            Poslovni broj: 22 Gž R-790/18-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-790/18-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja R. K., iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Zagreb, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 11 Pr-681/17-16 od 25. svibnja 2018., dana 30. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženice i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 11 Pr-681/17-16 od 25. svibnja 2018.:

 

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je tuženica obvezana isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću ukupan bruto iznos od 1.946,20 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok se u dijelu zahtjeva za isplatom tog iznosa na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P. odvjetnika u Z., IBAN: HR ... presuda preinačuje i taj zahtjev odbija kao neosnovan;

 

b) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je tuženica obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.506,25 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: HR ...

 

II. Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću ukupan iznos od 1.946,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 5.506,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama, sve isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja.

 

Protiv ove presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) a koji se propis primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) s prijedlogom da se presuda preinači podredno, ukine.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iste u cijelosti i predlaže žalbu odbiti.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu naknada za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 28. prosinca 2012. do 1. lipnja 2014.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju uvećani dio plaće za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, pozivom na odredbe članka 153. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 73/13, dalje: ZSOS), te Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09; dalje: Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 118/09; dalje: Pravilnik).

 

Imajući na umu da vrijednost predmeta spora, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je tužitelj bio do 1. srpnja 2016. zaposlenik MORH-a - Pristožerna postrojba - Pukovnija vojne policije;

 

- da je financijskim vještačenjem po vještaku T. d.o.o. utvrđena visina neisplaćenih dodataka na plaću a temeljem evidencije radnog vremena prema podacima u spisu.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju utužene iznose.

Naime, odredbom članka 153. ZSOS propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe te da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane; dok je člankom 155. ZSOS propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona a u skladu s pravilnikom kojega donosi ministar obrane.

Budući je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14) stupio na snagu 1. travnja 2014. ali Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14; dalje: Odluka) dana 1. lipnja 2014. a kojom je izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego da ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba; to prvostupanjski sud pravilno smatra da do tog razdoblja tužitelju pripadaju traženi dodaci upravo temeljem odredaba Odluke i Pravilnika koji definiraju i prekovremeni i rad subotom, nedjeljom i blagdanom, dežurstvo i dr., te pravo na uvećanje plaće s navedene osnove.

Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti zahtjev za isplatom glavnice s pripadajućim kamatama na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z. Ovo stoga jer je odredbom članka 433.a stavak 1. ZPP određeno da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, te stavak 2. da će primjerak pravomoćne presude kojom je odlučio o zahtjevu radnika iz stavka 1. ovoga članka sud dostaviti i poreznoj upravi.

 

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu za isplatu plaće s naslova prekovremenog, rada subotom, nedjeljom i blagdanom, to se radi o dohotku po osnovu nesamostalnog rada u bruto iznosu.

 

Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16 i 106/18; dalje: ZPD), porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi članka 86. istog zakona tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiro račun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način, s tim da ministar financija pravilnikom propisuje isplate primitaka koje se mogu izvršiti na tekući račun, odnosno u gotovom novcu.

 

Pravilnik o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 10/17, 128/17, 106/18, 1/19 i 80/19; dalje: Pravilnik o porezu) u odredbi članka 92. razrađuje citiranu odredbu članka 86. ZPD te određuje da u skladu s člankom 86. ZPD tijela državne uprave i sudbene vlasti te druga državna tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe obavljaju isplate primitaka fizičkim osobama, na njihov žiro račun kod banke odnosno nerezidentima na njihov račun; iznimno od stavka 1. ovoga članka navedena tijela, organizacije odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatiti na njihov tekući račun kod banke primitke, među ostalim, po osnovi nesamostalnog rada iz članka 21. Zakona.

 

Ugovor koji je protivan prisilnim propisima ništetan je (članak 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), pa iako opseg punomoći određuje stranka (tužitelj je ovlastio punomoćnika da primi novac i da o tome izda potvrdu), isti ne može biti protivan imperativnom propisu.

 

Imajući u vidu kogentnu narav odredbe članka 86. ZPD, a kada se ima u vidu i odredba članka 433.a ZPP, to proizlazi da nije moguće isplatu razlike plaće izvršiti na žiro račun punomoćnika tužitelja, već isključivo na račun tužitelja osobno.

 

S druge strane, u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ograničenje ne postoji u nekoj kogentnoj normi a kako iz priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik ovlašten primati novac, to proizlazi da je isti ovlašten primiti parnični trošak.

 

Slijedom navedenoga, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena u neznatnom dijelu, to je u smislu odredbe članka 380. točka 2. valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka.

 

Tuženici nije priznat troška sastava žalbe jer je uspjela u razmjerno neznatnom dijelu, kao ni tužitelju sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za razrješenje prijepora.

 

 

U Splitu, 30. ožujka 2020.