Poslovni broj: 26 Gž Zk-228/2020-2

Poslovni broj: 26 Gž Zk-228/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice A. OIB: ..., Z., odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Z-33823/18 od 14. siječnja 2020., dana 28. ožujka 2020.

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se žalba predlagateljice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Z-33823/18 od 14. siječnja 2020. kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagateljice i potvrđeno rješenje o pristojbi broj Z-33823/18 od 20. rujna 2018. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je navedenim rješenjem T. M. kao pristojbeni obveznik obvezana platiti sudsku pristojbu u peterostrukom iznosu za upis prava vlasništva posebnog dijela nekretnine označene kao E-189 na čest.zem. 2664/13 u zk.ul. 21292 k.o. S. Prigovor u kojemu predlagateljica navodi da je prijedlog podnijela A. (u daljnjem tekstu: APN) koja je pravna osoba s javnim ovlastima i da je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama, u vezi s Popisom tijela javnih ovlasti, oslobođena plaćanja sudskih pristojbi po sili zakona, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim pozivajući se na čl. 3. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br.: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., u daljnjem tekstu: ZSP) koji propisuje da je pristojbu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom. Kako je prijedlog za upis podnijela APN kojim je zatražila upis prava vlasništva u korist kupca nekretnine T. M. s kojom je kao prodavateljica sklopila Ugovor o kupoprodaji od 8. ožujka 2016., te da je APN po sili zakona oslobođena plaćanja sudske pristoje kao tijelo koje obavlja javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, sud zaključuje da je pristojbeni obveznik T. M. u čijem interesu je radnja (upis prava vlasništva) poduzeta u smislu čl. 3. st. 1. ZSP-a. Nadalje utvrđuje da je predlagateljica prijedlog podnijela 17. rujna 2018. temeljem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji od 8. ožujka 2016, a da su uvjeti za upis prava vlasništva ostvareni kada je u zemljišnoj knjizi provedeno etažiranje zgrade, odnosno kada su upisani svi posebni dijelovi pa tako i predmetni stan kao E-189, što je bilo 31. siječnja 2017., slijedom čega je primjenom čl. 85. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 55/13.) sudska pristojba za upis iz Tbr. 16. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ZSP-a obračunata u peterostrukom iznosu. Kako je iz navedenih razloga prvostupanjski sud prigovor predlagateljice ocijenio neosnovanim, to je isti odbio i potvrdio rješenje kojim je T. M. obvezana platiti sudsku pristojbu.

              Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagateljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje. U bitnome navodi da obveza plaćanja pristojbe za zemljišnoknjižne upise nastaje u trenutku podnošenja prijedloga, da je prijedlog podnijela APN koja je temeljem čl. 11. ZSP-a (ispravno čl. 16. st. 1. toč. 2.) oslobođena plaćanja sudske pristojbe, te da prvostupanjski sud nije bio ovlašten odrediti drugog obveznika plaćanja pristojbe umjesto predlagateljice. Ukazuje da je čl. 3. st. 1. ZSP-a propisano da je pristojbe dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a st. 3. citirane odredbe da je za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužan platiti tužitelj ili predlagatelj, iz čega slijedi da ZSP ne dopušta alternaciju između primjene st. 1. i st. 3. čl. 3., već da je izričit u dijelu propisane obveze za plaćanje sudske pristojbe na odluke prvostupanjskog suda na način da je pristojbu dužan platiti tužitelj ili predlagatelj. Kako je o upisu prava vlasništva prvostupanjski sud odlučio odlukom, to bi u smislu čl. 3. st. 3. ZSP-a pristojbu bila dužna platiti predlagateljica a ne T. M., te u tom smislu prilaže rješenja prvostupanjskih sudova koji su po prigovoru predlagateljice ukidali rješenja o plaćanju sudske pristojbe iz razloga što je predlagateljica oslobođena plaćanja sudske pristojbe po sili zakona.

              Žalba predlagateljice nije dopuštena.

              Prema stanju u spisu ovaj sud utvrđuje da je APN podnijela prijedlog zemljišnoknjižnom sudu za upis prava vlasništva na 48/10000 suvlasničkih dijelova z.k.č.br. 2664/13 zgrada mješovite uporabe površine 6687 m2 i dvorište površine 1933 m2 upisane u z.k.ul. 21292 k.o. S. i sa tim suvlasničkim dijelom povezanom vlasništvu posebnog dijela – stana br. 189 oznake S-4D-11-3-186, spremišta 4D-56 i garažnog parkirališnog mjesta u podrumu 95-GI u korist kupca T. M., a temeljem U. o kupoprodaji broj: ... koji je sklopljen između predlagateljice kao prodavatelja i T. M. kao kupca.

Nadalje iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem broj Z-33823/2018 od 20. rujna 2018. T. M. obvezana platiti sudsku pristojbu od 1.050,00 kn na račun državnog proračuna, te je evidentno iz preslike univerzalnog naloga za plaćanje koji je priložen u spisu da je T. M. sukladno navedenom rješenju pristojbu platila 2. listopada 2018.

              U prigovoru protiv rješenja Z-33823/2018 od 20. rujna 2018. APN je istakla da je kao pravna osoba s javnim ovlastima temeljem čl. 16. st. 1. toč. 2. ZSP-a oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, radi čega predlaže prvostupanjskom sudu ukinuti rješenje o plaćanju sudske pristojbe. Odlučujući o navedenom prigovoru prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje kojim je prigovor odbio i potvrdio rješenje o plaćanju pristojbe.

              Dakle, iz navedenog proizlazi da rješenjem broj Z-33823/2018 od 20. rujna 2018. na plaćanje pristojbe nije obvezana APN nego T. M., pa su stoga bez pravne važnosti navodi APN-a da je kao pravna osoba koja obavlja javne ovlasti po sili zakona oslobođena plaćanja sudskih pristojbi. Tom prigovoru nema mjesta u konkretnoj situaciji u kojoj je na plaćanje sudske pristojbe obvezana T. M. (a ne APN).

              Ovaj sud prihvaća tvrdnje predlagateljice da je pristojbu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoknjižnom postupku u obvezi platiti predlagatelj. To proizlazi iz Napomene pod Tar. br. 16. Tarife sudskih pristojbi ZSP-a kojom je pod toč. 1. propisano - Pristojbu za upis dužna je platiti osoba koja podnosi prijedlog za upis. Ovlaštenje APN-a za podnošenje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva temelji se na čl. 95. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17.) koji propisuje da je osoba koja bi time stekla, promijenila ili izgubila knjižno pravo ovlaštena staviti prijedlog za upis koji bi imao značenje uknjižbe ili predbilježbe, iz čega slijedi da je APN ovlaštena podnijeti prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u korist treće osobe na temelju ugovora o kupoprodaji u čiju korist je raspolaganje nekretninom izvršeno. Stoga se u konkretnom slučaju APN mora smatrati predlagateljicom upisa prava vlasništva i pristojbenim obveznikom za plaćanje sudske pristojbe na uknjižbu temeljem Tar. br. 16. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ZSP-a, time da pristojbu nije dužna platiti jer je oslobođena plaćanja sudske pristojbe kao tijelo javne ovlasti u smislu čl. 16. st. 1. toč. 2. ZSP-a.

Međutim, iz niti jedne zakonske odredbe ne proizlazi ovlaštenje APN-a za izjavljivanje žalbe (a niti prigovora) protiv rješenja kojim je obvezana na plaćanje sudske pristojbe treća osoba (T. M.). Naime, T. M. nije izjavila prigovor protiv rješenja broj Z-33823/2018 od 20. rujna 2018. nego je platila pristojbu 2. listopada 2018., a isto tako nije izjavila žalbu protiv pobijanog rješenja.

Prema čl. 39.a ZSP-a protiv rješenja o pristojbi stranka može izjaviti prigovor (st. 1.), a protiv rješenja kojim je odlučeno povodom prigovora stranka može izjaviti žalbu (st. 3.), pa se strankom u postupku odlučivanja o plaćanju sudske pristojbe u smislu prava na izjavljivanje pravnog lijeka smatra ona osoba koja je obvezana pristojbu platiti.

Kako APN nije obvezana na plaćanje pristojbe, niti je ovlaštena u ime Tine Martinović izjaviti pravni lijek protiv rješenja o plaćanju pristojbe, valja zaključiti da APN nije bila ovlaštena na izjavljivanje prigovora protiv rješenja broj Z-33823/2018 od 20. rujna 2018. a niti je ovlaštena na izjavljivanje žalbe protiv pobijanog rješenja.

Stoga je predmetna žalba izjavljena od neovlaštene osobe i kao takva nedopuštena u smislu čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), radi čega je ovaj sud primjenom čl. 367. st. 1. ZPP-a žalbu odbacio kao nedopuštenu.

U Varaždinu 28. ožujka 2020.