Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU
Osijek, Zagrebačka 2
3 P-449/2018-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari
tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, protiv
tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg
zastupa punomoćnik Iva Kaselj Šabić odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri
Pisarnica Osijek, radi isplate 68.477,41 kn, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave
dana 23. ožujka 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te ročišta za objavu presude dana
27. ožujka 2020.
p r e s u d i o j e
I Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976
je dužan tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862
platiti iznos od 68.477,41 kn (slovima: šezdesetosamtisućačetrstosedamdesetsedamkuna i
četrdesetjednalipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2015. do 31.
prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi
od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1.
siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31.
prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi
od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od ,
1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31.
prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje i od 1. siječnja 2020. do isplate po stopi od 6,11%
godišnje, odnosno u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.070,00 kn u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate naknade štete u iznosu od 68.477,41 kn.
2
U tužbi navodi da je dana 31. prosinca 2006. došlo do prometne nesreće na način da je
osiguranik tuženika Zdeslav Dumbović iz Zagreba, Sušačka 10, upravljao osobnim
automobilom reg. oznake ZG 212-BN kolnikom ulice Dubrava u smjeru istoka, te je došavši
do križanja sa prilaznim kolnikom tržnici Dubrava ušao u raskrižje dok je za njegov smjer
kretanja bilo uključeno crveno svjetlo, neprilagođenom brzinom te nije uspio pravodobno
usporiti vozilo i zaustaviti ga, te je isto proklizao i udario u tramvaj te u osobni automobil reg.
broja ZG 8438 AU.
Dodaje da je tramvaj u vrijeme prometne nesreće bio osiguran kod tužitelja policom
osiguranja broj 016226847662, a osobni automobil reg. oznake ZG 212-BN kod tuženika
policom osiguranja br. 0682790651 te da je za prometnu nesreću isključivo kriv osiguranik
tuženika.
Nadalje, navodi da je Jadranka Hotić, r. Stanić podnijela tužbu protiv tužitelja kao
prvotuženika i protiv ovdje tuženika kao drugotuženika kod Općinskog građanskog suda u
Zagrebu radi naknade neimovinske i popratne imovinske štete pretrpljene u naprijed
navedenom štetnom događaju, u kojem je ista sudjelovala u svojstvu putnika u osobnom
automobilu reg. oznake ZG 212-BN, te da je tuženik u navedenom parničnom postupku
sudjelovao i u svojstvu umješača na strani prvotuženika ovdje tužitelja, a isti se vodio pod
poslovnim brojem Pn-5174/08. i okončan je donošenjem pravomoćne presude kojom je
naloženo tužitelju da istoj isplati iznos od 30.562,51 kn, a tuženiku je naloženo da istoj isplati
iznos od 40.000,00 kn, te je solidarno naloženo strankama ovoga postupka platiti tužiteljici
trošak parničnog postupka u iznosu od 21.656,25 kn.
Dodaje da se obveza tuženika zasniva na dodatnom osiguranju od nesretnog slučaja
(nezgode) koja je ugovorena po polici osiguranja br. 016226847662, dok je ovdje tužitelj
utužen po osnovi naknade neimovinske i popratne imovinske štete koje je pravo Jadranka
Hotić ostvarivala kao treća osoba u prometnoj nesreći, a u odnosu na potraživanje te štete
tuženik je sudjelovao u svojstvu umješača na strani prvotuženika ovdje tužitelja te se na njega
proteže tzv. intervencijski efekt.
Navodi da je u navedenom štetnom događaju tužitelj isplatio štetu Jadranki Hotić u
iznosu od 128.204,73 kn od čega je iznos od 59.727,32 kn isplaćen prije pokretanja parničnog
postupka, dok je iznos od 68.477,41 kn isplaćen temeljem pravomoćne presude Pn-5174/08-
84, a po zahtjevu za izravnu naplatu.
Predlaže donošenje presude kao u izreci.
U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare potraživanja u smislu odredbi iz
čl. 234. st. 6 i čl. 230. st. 1 ZOO-a, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i pasivne
legitimacije.
Čini nespornim da je Jadranka Hotić r. Stanić sudjelovala u prometnoj nesreći dana 31.
prosinca 2006. u svojstvu putnika, ali ističe da nisu postojale pretpostavke solidarne
odgovornosti tužitelja i tuženika za štetu prvenstveno iz razloga što tramvaj sukladno
pozitivnim zakonskim propisima nije motorno vozilo pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1069. st. 3.
ZOO-a, sukladno kojoj odredbi za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila
odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno.
3
Također, navodi da se sukladno čl. 3. st. 1 t. 10. Zakona o obveznim osiguranjima u
prometu koji predstavlja lex specialis, motornim vozilom smatra svako vozilo koje se kreće
snagom vlastitog motora, osim vozila koja se kreću tračnicama, slijedom čega tramvaj koji je
bio osiguran kod tužitelja uopće nije bio pravno relevantni uzročnik štete u smislu odredbi iz
čl. 1069. st 3 ZOO-a jer prema navodima tužitelja iz tužbe šteta nije bila prouzročena
postupanjem vozača tramvaja nego postupanjem vozača vozila navodno osiguranim kod
tuženika.
Zbog navedenog razloga tuženik smatra da plaćanja od strane tužitelja za štete za koje
nije bio odgovoran nikako ne mogu pasti na teret tuženika iz ove parnice.
Tužitelj osporava navode tuženika ističući da se potraživanje koje je predmet ovog
postupka odnosi na isplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude, u postupku u kojemu je
tuženik sudjelovao u svojstvu umješača na strani tuženika, ovdje tužitelja tijekom trajanja
cijeloga navedenoga postupka i na njega se proteže intervencijski efekt navedene pravomoćne
presude, a pristupanjem u svojstvu umješača u parnicu koja se vodila protiv ovdje tužitelja,
tuženik je priznao njegovu aktivnu legitimaciju u ovom sporu, a također podredno i svoju
pasivnu legitimaciju.
Ističe da je tramvaj linije 11, vozni red 1110, motorna kola br. 160, u trenutku
prometne nezgode bio osiguran kod tužitelja, a što nesporno proizlazi iz zapisnika o očevidu
koji ima značaj javne isprave, a da je iz preslike police osiguranja br. 0682790651 priložene
uz tužbu razvidno da je vozilo reg. oznake ZG 2122-BN bilo osigurano kod tuženika.
U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja navodi da se u konkretnom slučaju
radi o regresnom zahtjevu tužitelja za štetu koju je tužitelj trećoj osobi isplatio kao solidarni
dužnik u smislu odredbe čl. 1069. ZOO-a, dakle, temeljem Zakona, a ne ugovora, pa
navedeno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina o čemu je zauzeo stav
i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Rev-670/12. od 20. siječnja 2016.
Nadalje, navodi da je tuženik kao umješač na strani tužitelja u parničnom postupku
koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu po poslovnim brojem Pn-
5174/08.punopravno sudjelovao u svim fazama trajanja postupka te je imao mogućnost
istaknuti sve prigovore i razjasniti sva sporna pitanja, a na presudu donijetu u tom postupku je
ulagao i pravni lijek – žalbu upravo u svojstvu umješača.
Podneskom od 17. veljače 2020. tužitelj je specificirao što čini iznos od 68.477,41 kn
koji potražuje regresnim zahtjevom navodeći da je temeljem pravomoćne presude Općinskog
građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5174/08. koja je djelomično preinačena
presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-546/14. po podnesenom zahtjevu
za izravnu naplatu odnosno ovrhom s računa tužitelja naplaćena glavnica u iznosu od
27.862,51 kn, obračunate kamate na glavnicu u iznosu od 27.574,19 kn, parnični trošak u
iznosu od 10.828,12 kn i kamate na parnični trošak u iznosu od 2.212,59 kn, a što je razvidno
iz izvatka FINE sa stanjem na dan 14. rujna 2015. kada je plaćanje izvršeno.
Tužitelj je preinačio tužbu u odnosu na potraživanje zateznih kamata na iznos glavnog
duga na način da iste potražuje od 15. rujna 2015. do isplate kada je izvršena isplata po
pravomoćnoj presudi.
4
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: ispis
podataka iz police br. 016226847662 od 27. srpnja 2018. (zamjena polica – nova polica),
zapisnik o očevidu od 13. travnja 2007., prijava štete od odgovornosti po polici od 2. siječnja
2008., izvješće vozača o prometnoj nesreći i šteti od 31. prosinca 2006., podaci o prometnoj
nezgodi od 31. prosinca 2006., polica osiguranja od automobilske odgovornosti br.
0682790651 od 29. kolovoza 2006., zahtjev za izravnu naplatu od 15. srpnja 2015., preslika
presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5174/08-84 od 17. prosinca
2013. i preslika presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-546/14-2 od 3. ožujka 2015.,
rješenje o ispravku presude poslovni broj Pn-5174/08-85 od 27. prosinca 2013., specifikacija
zahtjeva za izravnu naplatu kod FINE od 15. srpnja 2015., izvadak o promjenama i stanju na
transakcijskom računu od 16. srpnja 2015., preslika medicinske dokumentacije za Jadranku
Hotić r. Stanić (list spisa 46-77), izvod FINE – MOP od 14. rujna 2015. i specifikacija
izvršenja osnove za plaćanje od 15. srpnja 2015.
Osim toga je izvršen uvid u parnični predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5174/08.
U konkretnom slučaju nije sporan nastanak štetnog događaja u kojem je sudjelovala
Jadranka Hotić r. Stanić kao putnik u vozilu reg. oznake ZG 2122-BN (tužitelj je pogrešno u
tužbi naveo reg. broj ZG 212-BN) koja je pretrpjela tjelesne ozljede zbog čega je podnijela
tužbu za naknadu štete protiv prvotuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb ovdje tužitelja i
drugotuženika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb (sada Adriatic osiguranje) ovdje tuženika
Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj Pn-5174/08.u kojem je
donijeta presuda poslovni broj Pn-5174/08-84 od 17. prosinca 2013. kojom je u točki I
naloženo Croatia osiguranju d.d. Zagreb ovdje tužitelju da na ime naknade štete isplati
Jadranki Hotić r. Stanić iznos 30.562,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od 20.600,00 kn s osnova naknade neimovinske štete od 14. prosinca 2007. do isplate,
na iznos od 7.232,00 kn s osnova naknade nenovčane imovinske štete od 17. prosinca 2013.
do isplate i na iznos od 2.730,51 kn s osnova naknade imovinske štete od 12. siječnja 2007. do
isplate, sve u roku od 15 dana, a u točki III je naloženo drugotuženiku Jadransko osiguranje
d.d. Zagreb (sada Adriatic osiguranje) da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od
40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca do isplate u roku od
15 dana, dok je u točki V naloženo tuženicima da tužiteljici naknade prouzročeni parnični
trošak u iznosu od 21.656,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca
2013. do isplate u roku od 15 dana.
Županijski sud u Zagrebu je odlučujući o žalbama izjavljenim protiv navedene
presude, presudom poslovni broj Gžn-546/14-2 od 3. ožujka 2015. je odbio žalbu
prvotuženika Croatia osiguranje d.d. i umješača na strani prvotuženika Jadransko osiguranje
d.d. i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen tužbeni
zahtjev u odnosu na prvotuženika do iznosa od 27.862,51 kn sa pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama i točki V izreke kojom je naloženo tuženicima da tužiteljici naknade
parnični trošak u iznosu od 21.656,25 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
tekućom od 17. prosinca 2013. do isplate, dok je preinačio navedenu presudu u dijelu kojim je
prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 27.862,51 kn do iznosa od 30.562,51 kn te je za
iznos od 2.700,00 kn odbio tužbeni zahtjev.
Ovo je sud utvrdio uvidom u parnični predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu
5
poslovni broj Pn-5174/08. te uvidom u preslike navedenih presuda koje je priložio tužitelj uz
tužbu. (list spisa 21-39)
Također je nesporno da je u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće vozilo
kojim je upravljao osiguranik tuženika Zdeslav Dumbović iz Zagreba bilo osigurano kod
tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0682790651 (list spisa 17), te
da je tramvaj bio osiguran kod tužitelja temeljem police broj 016226847662 (list spisa 4).
Isto tako je nesporno da je tužitelj izvršio isplatu po navedenom štetnom događaju
osiguranici Jadranki Hotić, r. Stanić ukupan iznos od 128.204,73 kn od čega je iznos od
59.727,32 kn isplaćen prije pokretanja parničnog postupka dok je iznos od 68.477,41 kn
isplaćen temeljem pravomoćne presude Pn-5174/08-84 a po zahtjevu FINI za izravnu naplatu
(list spisa 19-20), te da je FINA u postupku izravne naplate dana 14. rujna 2015. izvršila
isplatu Jadranki Hotić r. Stanić ukupnog iznosa od 68.477,41 kn i to: po osnovu glavnice
iznos od 27.862,51 kn, po osnovu kamata na glavnicu iznos od 27.574,19 kn, po osnovu
parničnog troška iznos od 10.828,12 kn i po osnovu kamata na trošak iznos od 2.212,59 kn a
što je razvidno iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 17. veljače 2020. koju je
dostavio tužitelj (list spisa 115).
Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije.
Ovo iz razloga što se potraživanje tužitelja odnosi na isplatu koju je izvršio trećoj
osobi na temelju pravomoćne i ovršne presude u postupku koji se vodio kod Općinskog
građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5174/08. u kojem je tuženik sudjelovao kao
umješač na strani tužitelja i na njega se proteže intervencijski efekt navedene pravomoćne
presude.
Sukladno čl. 208a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92,
112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i
70/19. u daljnjem tekstu ZPP), što se tiče učinka presude na umješača, on ne može u odnosu
na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je
tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj
parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo
ako je on, s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama
i radnjama te stranke, bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda
spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama
stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje.
Kako je tuženik u prethodnom postupku kao umješač na strani Croatia osiguranje d.d.
Zagreb ovdje tužitelja sudjelovao u svim fazama postupka, isti je mogao iznositi sve
prigovore koje iznosi u ovom postupku, a također i u žalbi protiv presude koju je izjavio, pa je
sud ocijenio neosnovanim njegov prigovor da nisu postojale pretpostavke solidarne
odgovornosti tužitelja i tuženika za štetu iz razloga što tramvaj nije motorno vozilo, iz kojeg
razloga nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 1069. st. 3 Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. u daljnjem tekstu ZOO-a).
Isto tako, sud je ocijenio neosnovanim i prigovor zastare istaknut od strane tuženika.
6
U konkretnom slučaju se radi o regresnom zahtjevu za štetu koju je tužitelj trećoj
osobi isplatio kao solidarni dužnik u smislu odredbe čl. 1069. st. 3 ZOO-a dakle, temeljem
Zakona a ne ugovora, za koji nije propisan poseban zastarni rok pa navedeno potraživanje
zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, pri čemu zastarijevanje
počinje teći prvog dana nakon dana kada je naknada štete isplaćena trećoj osobi.
Budući je tužitelj trećoj osobi Jadrani Hotić r. Stanić isplatio štetu u utuženom iznosu
dana 14. rujna 2015., a tužbu je u ovom predmetu podnio dana 2. kolovoza 2018., nije
protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.
Na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza
pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan pa
je presudio kao u izreci presude sukladno čl. 29. st. 1 i 2, čl. 225. i čl. 1069. st 3 i 4 ZOO-a.
Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. l a u svezi s čl. l55. ZPP-a pa je
tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.070,00 kn na ime sudske pristojbe
na tužbu 1.035,00 kn i presudu 1.035,00 kn u skladu sa Tarifom sudskih pristojbi Tbr. 1. t. 1 i
Tbr. 2 t. 1 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.)
U Osijeku, 27. ožujka 2020.
ZAPISNIČAR S U D A C
Sanja Ban Gordana Njari
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pismeno u 2 primjerka putem ovog suda.
Kontrolni broj: 0a3cb-45c1d-21c0f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=GORDANA NJARI, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.