Broj: Rev 1034/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja  i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz N., M. koju zastupa punomoćnik  E. B., odvjetnik u B. na M., protiv  tužene M. M. iz B. na M., koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u B. na M., radi predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2962/2011-2 od 11. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru posl. br. P-566/09 od 9. rujna 2011., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2015.,

p r e s u d i o   j e

              I. Revizija tužene M. M. odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2962/2011-2 od 11. studenoga 2012. odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru posl. br. P-566/09-90 od 9. rujna 2011. pod toč. I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenjem tužene iz stambene zgrade izgrađene na čest. zem. 3042 k.o. B. i predajom iste nekretnine u posjed i vlasništvo tužiteljice slobodno od stvari.

              II. Revizija tužene djelomično se prihvaća, te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2962/2011-2 od 11. studenoga 2012. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru posl. br. P-566/09-90 od 9. rujna 2011. pod toč. I. izreke glede odluke o troškovima postupka, te se sudi:

              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke obvezana je tužena iseliti se iz stambene zgrade izgrađene na čest. zem. 3042 k.o. B. i predati istu nekretninu u posjed i vlasništvo tužiteljici slobodnu od stvari tužene, te je tuženoj naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 11.187,50 kn.

              U toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica potraživala od tuženice isplatu iznosa 507.000,00 kuna s 14% kamate godišnje na taj iznos koji teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

              Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbačena je tužba tužiteljice zaprimljena kod prvostupanjskog suda 12. srpnja 2006. godine, kojom je zahtijevala da se tuženoj naloži da tužiteljici preda u posjed nekretninu, u naravi kuća, gospodarski objekt i dvorište čest.br. 3042 upisanu u zk.ul. 1649 k.o. B. U toč. II. izreke rješenja tužena je oslobođena plaćanja troškova sudske pristojbe.

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude tužena je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija tužene samo je djelomično osnovana.

              U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo glede razloga određeno navedenih u reviziji.

              U revizijskoj fazi postupka tužena pobija drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenje tužene iz stambene zgrade izgrađene na čest. zem. 3042 k.o. B. i predaju iste nekretnine u posjed i vlasništvo tužiteljice, te u svezi s tim odluku o troškovima postupka. Kod toga je u tužbi podnesenoj prvostupanjskom sudu 25. veljače 2011. naznačena vrijednost predmeta spora od 550.000,00 kn, što se odnosi upravo na navedeni nenovčani zahtjev u smislu čl. 40. st. 2. ZPP. Stoga je revizija tužene razmotrena kao redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

              Neosnovano tužena u reviziji ukazuju da je pobijanom drugostupanjskom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, a kada je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenjem i predajom u posjed. To iz razloga što je glede istog zahtjeva, o kojem je suđeno u ovom postupku, pravomoćno odbačena tužba tužiteljice, a što je vidljivo iz rješenja prvostupanjskog suda u ovom predmetu.

              Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

              Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju tužena  također ističe u reviziji, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od relevantne važnosti za donošenje odluke u ovom predmetu.

              Tužena u reviziji ističe da istu podnosi i zbog pogrešno i „nedovoljno“ utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP), pa je i taj revizijski navod neosnovan.

              Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava vezano za odluku o glavnoj stvari.

              Naime, predmet spora je reivindikacijski zahtjev tužiteljice kao vlasnice neposjednice protiv tužene kao posjednice nevlasnice nekretnine – u naravi stambene zgrade izgrađene na čest. zem. 3042 k.o. B., za iseljenje i predaju u posjed predmetne nekretnine.

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnine oznake čest. zem. 3042 k.o. B. ,

- da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužene,

- da tužena nije uspjela dokazati da glede predmetne nekretnine ima prava koja bi ukinula, zaustavila ili negirala prava tužiteljice, odnosno da tužena nije dokazala niti pravni temelj, niti istiniti način stjecanja vlasništva prijepora.

              Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenje i predaju u posjed sporne nekretnine i to odredba čl. 161. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98,137/99,22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06,146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda tu stvar natrag u posjed.

              Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužena ničim nije dokazala niti svoje vlasništvo sporne nekretnine, niti pak neko drugo pravo glede sporne nekretnine koje bi joj omogućavalo posjed sporne nekretnine, a isto tako da tužena nije postavila ni zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova. Već je rečeno da prigovori tužene koji se odnose na činjenična utvrđenja, nisu prihvatljiva u revizijskoj fazi postupka, budući se revizije ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenično stanja.

              Stoga je valjalo reviziju tužene glede merituma spora odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

              Međutim, osnovano tužena pobija odluku o troškovima postupka, a kojom je tužena obveza tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 11.187,50 kn.

              Naime tužiteljici je nižestupanjskim presudama prihvaćen dio njenog tužbenog zahtjeva i to nenovčani zahtjev (za iseljenjem i predajom u posjed, a naznačena vrijednost spora koja se odnosi na isti jest 550.000,00 kuna), dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu  u kojem se tražila naknada štete u iznosu 507.000,00 kn.

              Prema shvaćanju revizijskog suda u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su pogrešno ocijenili uspjeh stranaka u postupku, te time pogrešno primijenili odredbu čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, u konkretnom slučaju pravomoćno je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 507.000,00 kn, dok je tužiteljica pravomoćno uspjela za reivindikacijskim zahtjevom, glede kojeg je u tužbi bila naznačena vrijednost predmeta spora od 550.000,00 kn. Kako je uspjeh parničnih stranka u ovom predmetu podjednak, svaka strana u ovom postupku snosi svoj trošak, radi čega je u tom dijelu valjalo prihvatiti reviziju tužene i preinačiti pobijanu presudu temeljem čl. 395. st. 1. ZPP.

Zagreb, 6. svibnja 2015.