- 1 -              I Kž 187/2020-4

 

 

 

 

Broj: I Kž 187/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. T., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 2. ožujka 2020. broj Ik-I-669/2019-16, u sjednici održanoj 27. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba zatvorenika I. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje u tekstu: ZIKZ) prijedlog zatvorenika I. T. za uvjetni otpust odbijen kao neosnovan.

 

Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 11 godina na koju je osuđen presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kžm-58/14 od 12. ožujka 2015. (kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzm-12/14 od 11. studenog 2014.) zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. (silovanje), članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. (prijetnja), članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11. (povreda djetetovih prava), članka 140. stavaka 1. i 2. KZ/11. (nametljivo ponašanje) i članka 331. stavaka 1. i 2. KZ/11. (nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih stvari). Početak kazne je 4. ožujka 2014., a predviđeni istek 19. ožujka 2025. Zatvorenik kaznu izdržava u Kaznionici u G.

 

Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog, žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku, odvjetniku M. K., ne navodeći izrijekom žalbenu osnovu, no sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da mu se odobri uvjetni otpust.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi s člankom 495. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te u skladu s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada ističe da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust, jer da je dosadašnje izdržavanje kazne na njega dovoljno utjecalo da više ne čini kaznena djela, te da nema drugih postupaka u tijeku, a osiguran mu je i postpenalni smještaj. Osim toga, zatvorenik ima zdravstvenih poteškoća za koje drži da se ne mogu adekvatno tretirati u zatvorskom sustavu. Stoga suprotno stavu prvostupanjskog suda smatra da je svrha izvršavanja kazne zatvora u njegovom slučaju postignuta, pa mu treba odobriti uvjetni otpust.

 

Naime, iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi da je zatvorenik aktualno u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen na razinu ''uspješan'', te se pridržava odredbi Kućnog reda. Prilikom izdržavanja kazne ne javlja se u negativnom kontekstu, nije stegovno tretiran, zbog čega kaznu izdržava na poluotvorenom odjelu kaznionice od 16. listopada 2019. Kritičnijeg je stava prema počinjenim kaznenim djelima, iako u nekim aspektima svojeg ponašanja umanjuje značenje. Imao je odobren prekid kazne s kojeg se uredno vratio, pod kontrolom je zatvorske psihijatrice i zatvorskog liječnika, a u nekoliko navrata hospitaliziran je u zatvorskoj bolnici na Odjelu psihijatrije i Internom odjelu, te je trenutno njegovo zdravstveno stanje zadovoljavajuće i uredno prima propisanu terapiju. Djelomično je zadržao podršku obitelji, pokrenuo je postupak za razvod braka, a ocjena je kaznionice da se vjerojatnost kriminalnog povrata ne može isključiti, te ovisi o spremnosti i prihvaćanju drugačijih obiteljskih okolnosti po izlazu na slobodu. Mišljenje je Kaznionice u G. da prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika treba odbiti, jer kazna nije ispunila svrhu, te da je do punog isteka preostalo previše vremena.

 

Imajući u vidu izraženo mišljenje Kaznionice u G. i razloge koje je prvostupanjski suda iznio u pobijanoj odluci, te žalbene prigovore zatvorenika, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik I. T. nastavi s izdržavanjem kazne, radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

 

Naime, iako je neupitno da na strani zatvorenika postoji niz pozitivnih pomaka u izvršenju kazne, činjenica da je do punog isteka kazne preostalo gotovo punih pet godina, i ovaj drugostupanjski sud upućuje na zaključak kako je neophodno nastaviti izvršavati kaznu. Pri tome nije od odlučnog značaja niti okolnost koju je, uostalom, i prvostupanjski sud cijenio prilikom donošenja pobijane odluke, da zatvorenik ima zdravstvenih poteškoća koje se mogu uspješno tretirati i u okviru zatvorskog sustava. Neupitno je da zatvorenik može, prema procjeni osnovanosti, u slučaju pogoršanja postojeće kronične bolesti, ukoliko se ista ne može liječiti unutar zatvorskog sustava, na temelju članka 155. stavka 2. točke 1. ZIKZ-a, zatražiti prekid izdržavanja kazne.

 

Stoga, slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama iz žalbe, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je odbio prijedlog zatvorenika I. T. za uvjetni otpust, jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

 

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v. r.