Broj: Rev 986/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz B.,  R. S., koju zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv tuženika: 1. R. H. i 2. Agencija u D., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 1150/2010-2 od 10. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu broj P - 1205/09-74 od 28. travnja 2010., u sjednici održanoj 6. svibnja 2015.,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

Revizija tužiteljice se prihvaća u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za brisanje zemljišnoknjižnog upisa izvršenog po osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. rujna 2004. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kao i u odluci o troškovima postupka (u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I.2., I.3. i II. izreke), pa se u tom dijelu ukida presuda drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom dijelu (kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I.1. izreke) revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 9. rujna 2004. sklopljen između tužiteljice kao prodavateljice, koju je temeljem punomoći zastupala K. V., te tuženika kao kupca, a kojim je izvršena kupoprodaja nekretnine označene kao čk. br. 836., 180/1., 179/1. i 169/1. z.u. 115. k.o. Š. ništetan (izreka pod I.1. prvostupanjske presude), te zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog upisa izvršenog temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše Republika Hrvatska kao vlasnik i upiše vlasništvo tužiteljice nad ovom nekretninom (izreka pod I.2. prvostupanjske presude). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, te je ista obvezana na plaćanje troškova postupka u iznosu od 32.500,00 kuna (izreka pod I.3. i II. prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužiteljice djelomično je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ovog Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. rujna 2004., te tako i brisanje upisa prava vlasništva provedenog osnovom ovog ugovora i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće odlučne činjenice: - da je tužiteljica u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica nekretnine označene kao čk. br. 836., 180/1., 179/1. i 169/1. z.u. 115. k.o. Š., - da je navedena nekretnina uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 9. rujna 2004. između tužiteljice kao prodavateljice, a koji ugovor je kao punomoćnica tužiteljice potpisala K. V., te Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, koja je ovaj ugovor sklopila u svoje ime a za račun Republike Hrvatske kao kupca, te - da je tužiteljica ovlastila K. V. za prodaju nekretnine koja je predmet Ugovora sklopljenog 9. rujna 2004., te da je istoj potpisala punomoć za sklapanje ovog Ugovora.

Kako tužiteljica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi tužiteljice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje.

U tako utvrđenom činjeničnom stanju pravilno je primijenjeno materijalno pravo u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 9. rujna 2004. (u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I.1. izreke). Sklopljeni pravni posao, kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, proizvodi pravne učinke jer su ispunjene pretpostavke koje su zakonom predviđene za njegovu valjanost; poslovna sposobnost suugovaratelja, suglasnost njihovih volja, dopustivost i mogućnost činidbe, te pisani oblik ugovora o kupoprodaji čiji je predmet nekretnina. Obzirom na iznesene revizijske navode po ovom osnovu valja reći da tužiteljica svoj zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora (čl. 103. st. 1. i čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/, a koji Zakon je primijeniti u konkretnom slučaju temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11/) temelji na činjeničnom osnovu da je isti u njeno ime sklopljen od osobe (K. V.) koja za to nije bila ovlaštena. Međutim, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tužiteljica je ovlastila K. V. za prodaju nekretnine koja je predmet Ugovora sklopljenog 9. rujna 2004., te je istoj potpisala punomoć (čl. 89. st. 1., čl. 90., čl. 91. st. 1. i 3. i čl. 93. st. 1. ZOO-a) za ovu kupoprodaju.

Kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica, jer u ovom dijelu pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 9. rujna 2004. (u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I.1. izreke).

Nižestupanjski sudovi su odbili i zahtjev tužiteljice za brisanje zemljišnoknjižnog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja jer tužiteljica ovaj zahtjev temelji upravo na ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. rujna 2004. Međutim, kako to osnovano u reviziji ističe tužiteljica, o ovom zahtjevu valja odlučiti primjenom pravila o brisovnoj tužbi iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK) u svezi s odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV). U smislu ovih odredbi nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanom, odnosno neistinitom uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati.

Temelj zahtijevanja sudske zaštite upisanog knjižnog prava ovom tužbom je povreda tog prava provedbom nevaljane, odnosno neistinite uknjižbe, tj uknjižbe za koju u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu nisu bile ispunjene sve pretpostavke nužne da bi uknjižba uistinu bila istinita i valjana. Pri tom se za istinitost uknjižbe zahtjeva da su u trenutku podnošenja prijedloga za upis kumulativno bile ispunjene sve materijalnopravne pretpostavke za nastanak, promjenu ili prestanak knjižnog prava, kao i sve pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom nužne za valjanu provedbu uknjižbe tog knjižnog prava. Tako je uknjižba neistinita i kad za njezinu provedbu nisu bile ispunjene sve zemljišnoknjižne pretpostavke iako su bile ispunjene sve ostale pretpostavke određene materijalnim pravom za promjenu stvarnopravnog odnosa. U tom smislu, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, uknjižba je neistinita i kad je provedena na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku na kojoj istinitost potpisa opunomoćitelja na punomoći nije ovjerovljena kako to nalaže odredba čl. 53. st. 3. u svezi s odredbom čl. 52. ZZK-a.

Međutim, brisovnom tužbom može se zahtijevati brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe, dok nije moguće zahtijevati brisanje ostalih upisa (tj. upisa predbilježbe i zabilježbe – čl. 30. st. 3. i 4. ZZK-a). Naime, uknjižba je upis stjecanja, prijenosa, promjene, ograničenja ili prestanka knjižnog prava za koji nije potrebno nikakvo naknadno opravdanje i čiji pravni učinci nastupaju odmah kad se upis provede (čl. 30. st. 2. ZZK-a). Zbog toga i pravni učinci povrede knjižnog prava koja je provedena neistinitom uknjižbom nastupaju odmah, konačno i bezuvjetno, te se tako mogu otkloniti u sudskom postupku povodom brisovne tužbe. S druge strane, provedbom ostalih upisa ne dolazi do povrede knjižnih prava u smislu da provedbom nevaljanog upisa to pravo konačno i bezuvjetno prestaje ili mu se mijenja sadržaj, opseg i red prvenstva. Tako se predbilježbom (čl. 30. st. 3. ZZK-a) knjižno pravo upisuje pod uvjetom naknadnog opravdanja i povreda knjižnog prava do koje je došlo provedbom predbilježbe ovisi o tome hoće li predbilježba biti opravdana shodno odredbama čl. 60. do 69. ZZK-a ili ne. Kad se predbilježba opravda i pretvori u uknjižbu može doći do povrede knjižnog prava neistinitom uknjižbom.

U konkretnom slučaju (tj. u okolnostima valjano sklopljenog kupoprodajnog ugovora temeljem kojeg se zahtjeva provedba upisa prava vlasništva) ispunjene su opće pretpostavke za zemljišnoknjižni upis predviđene odredbama čl. 43. i 44. ZZK-a, te tako pretpostavke za provedbu upisa predbilježbom shodno odredbi čl. 56. st. 1. ZZK-a. Međutim, u okolnostima kada je kupoprodajni ugovor kao privatna isprava potpisan po opunomoćeniku na kojem istinitost potpisa opunomoćitelja na punomoći nije ovjerovljena kako to nalaže odredba čl. 53. st. 3. u svezi s odredbom čl. 52. ZZK-a, ne bi bile ispunjene posebne pretpostavke za provedbu uknjižbe, pa bi u ovim okolnostima, te pod daljnjim pretpostavkama predviđenim odredbom čl. 129. ZZK-a, tužiteljica bila ovlaštena zahtijevati brisanje provedene uknjižbe i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedene uknjižbe.

Tužiteljica postavljenim zahtjevom ne precizira upis čije brisanje zahtjeva (zahtjev nije postavljen na brisanje uknjižbe kako to nalaže odredba čl. 129. ZZK-a u svezi s odredbom čl. 168. ZV-a), dok u provedenom postupku nižestupanjski sudovi nisu utvrdili pretpostavke u kojima je provedena predmetna uknjižba u smislu odluke o osnovanosti ovako postavljenog zahtjeva tužiteljice prema iznijetom shvaćanju ovog suda u primjeni odredbe čl. 129. ZZK-a u svezi s odredbom čl. 168. ZV-a. Tako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravili odlučne okolnosti za rješavanje predmetnog spora (činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno).

Kako ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjskih presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice u dijelu kojim je odlučeno o njenom zahtjevu za brisanje zemljišnoknjižnog upisa izvršenog po osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. rujna 2004. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kao i u odluci o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a), u ovom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sva sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu kojom će odlučiti o preostalom zahtjevu tužiteljice.

Zagreb, 6. svibnja 2015.