Broj: Rev 1934/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K., R. i K. iz K., protiv prvotuženice Đ. V. i drugotuženika S. V., oboje iz K., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G., F.-G. i M. iz B., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici br. Gž-1960/11-2 od 7. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima br. P-148/09-18 od 29. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2015.,

r i j e š i o   j e

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da su tuženici suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Križevcima za k.o. K. i to u zk. ul. 902 na kat. česticama br. 13863/1 površine 1025 m2, kuća sa 215 m2, dvor sa 385 m2, oranica sa 425 m2, br. 13863/2 put M. b. sa 48 m2 i br. 13863/3 oranica M. b. sa 1049 m2, kao i zahtjev da je prvotuženica dužna drugotuženiku izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretninama iz toč. I. izreke (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženicima nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 13.530,00 kn (toč. II.).

              Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP). U reviziji se predlaže ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

              Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija tužitelja nije dopuštena.

              U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pitanje radi kojeg reviziju podnosi, izložiti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te navesti razloge zbog kojih podnositelj smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

              U konkretnom slučaju prvotužena je upisana kao vlasnica nekretnina pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude, time da je 1/2 dijela tih nekretnina stekla darovanjem od svog supruga i to ugovorom o darovanju od 31. siječnja 2000. godine. Tužitelj pak prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Križevcima br. P-134/07 ima potraživanje prema drugotuženiku, pa je tužitelj tužbu u ovom slučaju podnio temeljem odredbe čl. 64. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatrajući da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu i da je udio svake strane u toj stečevini polovica dijela.

              U samoj reviziji tužitelj postavlja pitanje „smatra li se darovanje nekretnine koje darovanje učini jedan bračni drug drugome, a koja nekretnina potječe iz bračne stečevine tih bračnih drugova, vlastitom imovinom obdarenog bračnog druga i je li takvo stjecanje darovanjem iz bračne stečevine različito od pravnog temelja navedenog u čl. 251. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 162/98).“

              Kod toga kao razlog važnosti tužitelj ističe odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-821/2007 u kojem je zauzeto shvaćanje da je raspolaganje imovinom koja je stečena u braku kao bračna stečevina ima za posljedicu ništetnost pravnog posla.

              Prema shvaćanju revizijskog suda od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu, a niti su pravilno označeni razlozi važnosti budući se odluka Ustavnog suda, na koju se poziva tužitelj, odnosi na sasvim drugačiju činjeničnu situaciju. To iz razloga što je u konkretnom slučaju drugotuženik svoju imovinu darovao prvotuženoj na temelju valjanog Ugovora o darovanju, pa se ne radi o tome da bi se radilo o imovini koja bi bila zajedničko vlasništvo, niti se pak radi o tome da bi isti neovlašteno raspolagao dijelom imovine drugog bračnog druga.

              Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. svibanj 2015.