- 1 -              II Kž 124/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 124/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. K., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog R. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 6. veljače 2020. broj Kovm-3/2020-5 o produljenju primjene mjera opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog R. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog R. K., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. u svezi stavaka 1. i 2. točaka 4. i. 5. i u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog R. K., produljena je primjena mjera opreza i to zabrana približavanja bivšoj supruzi oštećenoj J. K. na udaljenost manju od 100 metara, te zabrana uspostavljanja i održavanja veze, izravne ili neizravne, sa oštećenom bivšom suprugom J. K.

 

Određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, a navedene mjere izvršavati će se sukladno članku 100. stavku 2. ZKP/08. i člancima 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza po djelatnicima PU Š. k., PP K. koji će svakih petnaest dana dostaviti pisano izvješće o tome izvršava li okrivljenik naložene mu mjere opreza.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. K. po braniteljici, odvjetnici N. C. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu okrivljenika te preinači pobijano rješenje na način da ukine mjere opreza protiv istog, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iako se žalitelj u uvodu žalbe poziva na zakonske žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, iz obrazloženja žalbe je razvidno kako istu zapravo pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, držeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako na strani okrivljenika postoji osnovana sumnja da bi počinio kaznena djela u odnosu na koja je protiv njega podignuta optužnica.

 

Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio te cijenio sve činjenice i okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a posljedično i konkretne primjene mjera opreza protiv okrivljenog R. K. i to, kako one vezane uz postojanje opće pretpostavke u pogledu osnovane sumnje, tako i onih koji se odnose na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Naime, postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, koje je prvostupanjski sud, doduše šturo, no dostatno, pobliže i naveo u pobijanom rješenju. U tom smislu, za odluku o istražnom zatvoru, a time i za zamjenu mjerama opreza nisu od utjecaja žalbeni navodi okrivljenika da iz iskaza saslušane žrtve, J. K., ne bi proizlazilo da bi okrivljenik na njezinu štetu počinio kaznena djela, a i da se u preostalom dijelu, u odnosu na saslušane svjedoke D. B. i L. K., radi samo o svjedocima ''po čuvenju'' čiji iskazi nisu dostatni da bi se na njima temeljio zaključak o postojanju osnovane sumnje. Ocjena provedenih dokaza, pa i iskaza žrtve, ulazi u nadležnost raspravnog vijeća koje će, nakon provedene rasprave, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, dok je za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora, odnosno mjera opreza, potreban odgovarajući stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenih mu kaznenih djela, koji ovdje postoji.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na brojnosti i upornosti okrivljenika u činjenju kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv da ih je počinio, na štetu članova svoje uže obitelji.

 

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se svrha istražnog zatvora, a to je sprječavanje okrivljenika u počinjenju novih kaznenih djela na štetu iste oštećenice, i dalje može ostvariti izrečenim mu mjerama opreza iz članka 98. stavka 6. u svezi stavaka 1. i 2. točaka 4. i. 5. ZKP/08. Niti okolnost da je u međuvremenu brak okrivljenika i žrtve, J. K., i službeno razveden, ne dovodi u pitanje postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., stoga je ispravan stav prvostupanjskog suda da je potrebno i nadalje produljiti primjena mjera opreza, sve radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 27. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v. r.