1

Broj: P-1/2019-19

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

 

Broj: P-1/2019-19

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. j.d.o.o. iz O. 7 zastupani po punomoćnici A. O. B. odvjetnici iz O. protiv tuženika T. K., S. G. zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S. B., radi vraćanja stečenog bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave 6. ožujka 2020. provedene u odsutnosti punomoćnice tužitelja i u nazočnosti zamjenice punomoćnika tuženika E. Š., odvjetničke vježbenice i rasprave održane 26. ožujka 2020. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku T. K., iz S. da tužitelju L. j.d.o.o. iz O. plati iznos od 10.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. travnja 2018. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da naknadi troškove  parničnog postupka, sve u roku od 15 dana. "

 

II. Nalaže se tužitelju L. j.d.o.o., O.  da tuženiku T. K., iz S. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.218,75 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi stjecanja bez osnove.

U tužbi je navedeno da je tužitelj 27. travnja 2018. tuženiku na ime ugovorene kupoprodajne cijene za hrastove trupce platio iznos od 10.000,00 kn. Tužitelj je s tuženikom preko posrednika Ž. H. dogovorio isporuku kupljenih trupaca odmah slijedeći dan po izvršenoj uplati, međutim dolaskom na mjesto otpreme i odvoza trupaca, tuženik tužitelju nije isporučio hrastove trupce, nije vratio uplaćeni iznos niti je to učinio do dana podnošenja tužbe. Budući da je tuženik bez pravne osnove stekao iznos od 10.000,00 kn temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima dužan je isti vratiti tužitelju, stoga tužitelj predlaže da sud obveže tuženika na isplatu presudom.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava da bi on od tužitelja primio 27. travnja 2018. iznos od 10.000,00 kn na ime ugovorene kupoprodajne cijene za hrastove trupce. Navedeni iznos je uplaćen na ime kapare za prodaju trupaca iz šume u vlasništvu tuženika. Količina trupaca čiji je vlasnik tuženik i njihova tržišna vrijednost je značajno veća od uplaćenog iznosa koji predstavlja neznatni dio ukupne vrijednosti i predstavlja uplatu kapare. Obzirom na činjenicu da tužitelj nije isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu za trupce, a tužitelj je prema prethodnom dogovoru trebao platiti kupoprodajnu cijenu prije utovara trupaca jasno je da upravo zbog tužiteljeve krivnje nije došlo do realizacije posla pa je tuženik obavijestio tužitelja da zadržava iznos od 10.000,00 kn primljenih na ime kapare. Tuženik je kontaktirao druge osobe koje stanuju u blizini tuženika od kojih je tužitelj kupio trupce iz njihovih šuma i odvezao robu koju tim osobama nije platio pa je zbog toga tuženik i uvjetovao predaju trupaca isplatom. U svezi navedenog tuženik je predložio da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

Tužitelj je u podnesku od 23. listopada 2019. naveo da je preko posrednika Ž. H. dogovorena kupoprodaja hrastovih trupaca, do čega nije došlo jer tužitelju isti nikada nisu isporučeni. Stoga se ne radi odustanku od pravnog posla niti je uplatom na račun tuženika tužitelj uplatio kaparu, da je tuženik doista isplatio tužitelju hrastove trupce onda bi morao posjedovati poratnu dokumentaciju (otpremnice) iz koje bi bilo razvidno da je tužitelj robu preuzeo a u tom slučaju tužitelj ne bi imao pravni interes pokretati ovaj postupak. Iz priloženog prometa po računu tužitelja koji je dostavljen uz tužbu razvodno je da je tužitelj na račun tuženika uplatio iznos od 10.000,00 kn na ime hrastovih trupaca koji mu nikada nisu isporučeni niti je tuženik tužitelju vratio uplaćeni iznos. Slijedom navedenog razvidno je da je tuženik bez ikakve pravne osnove stekao iznos koji tužitelj potražuje tužbom.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz P. b. Z. od 27. travnja 2018. iz kojeg je vidljivo da je T. K. tužitelj 27. travnja 2018. uplatio iznos od 10.000,00 kn s naknadom, da se plaćanje odnosi na "Kupljenu robu od privatnika" (str. 3 spisa). Sud je izvršio uvid u preslik kupoprodajnog ugovora iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između Ž. H. iz G. R., i K. T., da je kao predmet kupoprodaje navedeno tehničko drvo (trupci) šuma Ugori površine 13 306 čhv hrast lužnjak s 92 stabla i da je dogovorena cijena 1.900,00 kn za 1 m3. Nije naveden dan kada je taj ugovor sastavljen i nisu ovjereni potpisi stranaka na tom ugovoru (str.14 spisa). Uvidom u preslik elaborata od 23. travnja 2018. sa smjernica gospodarenja H. poljoprivredne – šumarske S. službe B. županije je vidljivo da je T. K. podnio zahtjev za kč.br. … k.o. S., da je izdan elaborat sa smjernicama gospodarenja i da je navedeno da je na toj kčbr. mješovita sjemenača hrasta lužnjaka s dosta klena mjestimično dobre kvalitete. Ukupno je označeno 29 stabala hrasta lužnjaka ukupne drvene mase 138,88 m3 i ostala stabla u ukupnom iznosu od 152,92 m2 i prije stavljanja u promet drvo mora biti propisano obilježeno i za njega izdana popratnica (str. 15 spisa). Uvidom u doznačnu knjižicu je vidljivo da je ista izdana 18. travnja 2018. pod rednim brojem 38 i da se odnosi na drveće ukupne površine 152,92 m2 (str. 16 spisa). Saslušane su stranke u svrhu dokazivanja i svjedok K. P. je dala svoj iskaz.

Iz iskaza tužitelja S. L. je utvrđeno da se poduzeće L. d.o.o. bavi raznim oblicima i preradom drveta. Ž. H. nije osobno poznavao, stupio je s njim u kontakt preko A. P. iz Z. i dogovorili su se da će se naći. Pokazao mu je tri hrpe hrastovih trupaca, on je bio zainteresiran za otkup istih. Dao mu je podatke o 5 osoba, račune i adrese tih osoba, nije mu dao OIB-e. Dogovorio se s H. da će tim osobama isplatiti ukupno 173.470,00 kn  što je i isplatio na njihove račune i da će preuzeti te hrastove trupce.  On je isplatu izvršio, međutim trupce nije dobio. Kada su mu trebali biti prevezeni, prvo je bilo rečeno da će sutradan, onda je padala kiša i kada je došao u S. tih trupaca nije bilo. On se sam nalazio nekoliko puta s H., uvijek je bila neka priča da će mu nadomjestiti trupce, da će se nekim drugim trupcima ih zamijeniti, ali nikada od toga ništa nije učinjeno. Išao je i u K. kod njega, a na kraju je vidio da je to prevara. Da zaštiti interese firme, morao je tužiti sve osobe kojima je uplatio novac. S tuženikom je razgovarao nekoliko puta telefonom, nisu se uspjeli dogovoriti i podnio je tužbu. On od tuženika nije preuzeo hrastove trupce. On nikada osobno s tuženikom nije pregovarao, dogovarao ili sastavljao kakav ugovor u svezi prodaje hrastovih trupaca. Izvršio je uplatu na zahtjev H., koji mu se predstavio kao osoba koja mu može prodati te trupce, a vlasnik je trupaca. H. mu nije pokazao punomoć niti ovlaštenje da može u njihove ime i za njihov račun prodati trupce.

              Iz iskaza tuženika T. K. je utvrđeno da je taj iznos od 10.000,00 kn  bio kapara, on je mislio da je taj iznos uplaćen na njegov račun od strane Ž. H.. Na bankomatu se nije vidjelo tko je uplatio. Ti trupci nisu bili odvezeni i on je  zvao H. zbog toga i rekao, dok mu ne bude u cijelosti plaćeno, da ne da da se trupci voze. K. P. su odvezli trupce, a nisu platili. H. mu je dao broj tužitelja i rekao da je tužitelj njegov financijer. Nazvao je tada tužitelja i razgovarao s njim i tužitelj je rekao da je uplatio ukupno 170.000 kn i da neće više poslovati i financirati H.. Na to je on nazvao H. i to mu i rekao. Onda su se odjednom pojavili kupci tih trupaca sa svih strana, stalno su spuštali cijenu. Došao je I. M. i s njim se dogovorio za prodaju za 1.400 kn po kubiku, a s H. je prije toga dogovorio 1.900 kn po kubiku. Tako da je bio na gubitku, ali je trupce prodao. Kada je tužitelj nazvao za tih 10.000 kn on mu je rekao da je to kapara. H. mu je rekao da će mu biti uplaćeno 80.000 kn, da on to podigne i da njemu 70.000 kn i sebi ostavi 10.000. On  na to nije pristao, ali je bilo onih koji su pristali. Tužitelj mu je trebao uplatiti za 80 kubika hrastovih trupaca, to su bili kvalitetni trupci s ruba šume i to po cijeni od 1.900 kn kubik. Kada je nazvao tužitelja i pitao ga što da radi s tim trupcima, tražio je savjet od tužitelja, tužitelj mu je rekao da proda te trupce ako ima kome, a to mu je rekao i Ž. H.. Hrastovi su bili raznih promjera, od 80 cm pa nadalje. Sa H. se dogovorio, jer je H. radio na dva mjesta u blizini njegovog mjesta prebivalištea, a prije toga se dogovarao s K. P., da ako netko naiđe da bi prodali šumu. H. je stupio u kontakt s K., a onda i s njim. Išao je gledati hrastove dok su još bili u šumi, K. šuma je bila na 5 metara od njegove. H. je pregledao šumu i rekao je K. dati 1.700 kn po kubiku, a njemu 1.900 kn. H. ga je osobno odveo u S. B. u savjetodavnu službu gdje je dobio dozvolu za sječu. Sve je  dogovarao s H., nije znao da postoji netko drugi, dok ga H. nije uputio na tužitelja i to je bilo kada je pitao H. kada će odvesti i platiti trupce, a H. mu je rekao da kontaktira tužitelja. Sječa je počela u travnju 2018. i završena je koncem travnja 2018., početkom svibnja. Bilo je odrezano 5 – 6 komada hrasta i onda je rekao H. da ne može dalje sjeći jer mu nije uplatio kaparu. Nakon toga je došlo do uplate 10.000 kn, nije znao da tu uplatu nije izvršio H., kada je bio na bankomatu podići novac, nije vidio tko je uplatitelj.

              Iskazima stranaka ovaj sud je poklonio vjeru jer su iskazi istih logični i uvjerljivi. Stranke nisu međusobno dogovarale posao nego preko posrednika i svaka od stranka je i iznijela svoju verziju događaja koje se međusobno razlikuju jer obje stranke imaju svoje viđenje stvari.

Svjedok K. P. je navela da je  ona  bila radila u S., tuženik T. K. joj je susjed. Vratila se u S., bila je bez mirovine i onda joj je T. K. rekao, kada bude Ž. H. otkupljivao hrastove trupce, da li može i njene. Ona je na to pristala, 21 kubik hrastovih trupaca je bio odrezan i odvezen. Sam Ž. H. je naveo da je to iznos od 35.700,00 kn i rekao je da ima novac u automobilu. Da će doći za 2 sata kada odveze i nikada se više nije pojavio. T. K., kada je vidio kako je ona prošla nije dao da se odveze i njegovo. Ona ne zna s kim je dalje Ž. H. poslovao.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

 

Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

-          je tužitelj tuženiku 27. travnja 2018. uplatio na račun iznos od 10.000,00 kn,

-          tuženik nije vratio tužitelju iznos od 10.000,00 kn,

-          tužitelj i tuženik nikada nisu zaključili bilo kakav pismeni niti usmeni ugovor.

 

Tijekom postupka je bilo sporno:

-          da li je tuženik u obvezi izvršiti povrat uplaćenog iznos od 10.000,00 kn jer tužitelj smatra da je tuženik iste stekao bez osnove i potražuje povrat tih novčanih sredstva, a tuženik se tome protivi i naveo je da je uplata iznosa od 10.000,00 kn bila kapara i da budući da nije realiziran posao ne treba izvršiti povrat uplaćene kapare tužitelju.

 

Na temelju čl. 1111.st.1. Zakona o obveznom odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje – ZOO-a) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno nadležne vlasti, ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga.

Čl. 1112.st.1. ZOO-a  Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan  platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje osim ako je zadržavao pravo na povrat ako je platio da  bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

Na temelju čl. 303.st.1. ZOO-a ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca kao znak da je ugovor sklopljen (kapara) ugovor se smatra sklopljen kada je kapara dana ako nije što drugo ugovoreno.

Po ocjeni ovog suda tužitelj nema pravo na povrat tuženiku uplaćenih 10.000,00 kn jer između tužitelja i tuženika nije zaključen bio nikakav ugovor, nije postojala odluka suda po kojoj bi morao platiti, nije tužitelj izvršio isplatu da bi izbjegao prisilu i u svezi navedenog na temelju citiranog čl. 1112.st.1. ZOO-a tužitelj nema pravo na povrat jer on i nije bio dužan izvršiti bilo kakvu uplatu tuženiku.

Tužitelj je bio u poslovnom odnosu sa Ž. H., tuženik je bio u poslovnom odnosu  sa Ž. H., ali tužitelj i tuženik nesporno nisu bili niti u poslovnom niti u bilo kakvom drugom odnosu i tužitelj nije dokazao tijekom postupka da je on znao da  mora izvršiti uplatu tuženiku pa sada i nema pravo na povrat tih novčanih sredstava.

Uplata iznosa od 10.000,00 kn nesporno nije bila stjecanje bez osnove na temelju čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer tužitelj je znao da ne mora uplatiti, budući da on osobno nije zaključio sa tuženikom nikakav ugovor i budući da si tužitelj prilikom uplate nije zadržao pravo na povrat, primjenjuje se navedeni čl. 1112.st.1. ZOO-a i tuženik  nije u obvezi izvršiti povrat uplaćenih novčanih sredstava. Sud je u svezi navedenog odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer isti nesporno nije osnovan. Nesporno je i da navedena uplata nije bila kapara, kako to navodi tuženik jer nije na temelju čl. 303.st.1. ZOO-a sklopljen ugovor između tužitelja i tuženika.

Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje – ZPP-a) tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku troškove postupka.

Tijekom postupka se nije promijenila vrijednost predmeta spora,  a promijenila se je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  (Narodne novine  142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje - OT) ali promjena iste nije utjecala na troškove postupka.

Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn (tbr. 8.t.1. OT), troškovi zastupanja na ročištu 10. rujna 2019. u iznosu od 10. rujna 2019. u iznosu od 375,00 kn (tbr. 9.t.2. OT) jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi samo se raspravljalo o procesnim pitanjima, priznat je i trošak zastupanja na ročištu 2. listopada 2019. u iznosu od 375,00 kn (tbr. 9.t.2. OT) jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi samo se raspravljalo o procesnim pitanjima, trošak zastupanja na ročištu 18. studenog 2019. je priznat u iznosu od 750,00 kn (tbr. T.1. OT) jer je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem svjedoka. Trošak zastupanja na ročištu 18. prosinca 2019. je priznat u iznosu od 750,00 kn (tbr. 9.t.1. OT) jer je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem stranaka i trošak zastupanja na ročištu 6. ožujka 2020. je priznat u iznosu od 375,00 kn (tbr. 9.t.2. OT) jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi samo se raspravljalo o procesnim pitanjima. Pripadajući porez od 25% iznosi 843,75 kn (tbr.42 OT), što ukupno iznosi 4.218,75 kn kako je to i navedeno pod točk. II izreke presude.

Tužitelj je bio predložio saslušanje svjedoka D. L., ali je i povukao prijedlog za njegovo saslušanje pa sud nije proveo taj dokazni prijedlog.  Svjedoka Ž. H. je ovaj sud nekoliko puta pozivao radi saslušanja, isti se nije odazvao pozivu niti je opravdao izostanak, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno i bez njegovog saslušanja pa je ovaj sud odlučio da neće izvesti taj dokaz.  

 

Slavonski Brod, 26. ožujka 2020.

Sudac:

 

Marina Vučetić

 

 

 

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.