1                            Poslovni broj Gž-15/2020-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Srečec Fletko, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača E. S. iz P., OIB: …, odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Sp-1011/2019-12 od 4. prosinca 2019., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Sp-1011/2019-13 od 5. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              1. Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika Republike Hrvatske i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Sp-1011/2019-12 od 4. prosinca 2019., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Sp-1011/2019-13 od 5. prosinca 2019.

             

              2. Vjerovnik Republika Hrvatska snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača i potrošač je oslobođen od obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike navedene u točki III izreke, između ostaloga i osnove za plaćanje ovdje žalitelja kao vjerovnika.

 

              Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi vjerovnik Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17 – dalje: SZ) u vezi s čl. 23. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15 i 67/18 – dalje: ZSP).

 

              U žalbi vjerovnik navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 79.a st. 6. ZSP-a jer da osnova vjerovnika Republike Hrvatske broj PUP-1093/19 izdavatelja Općinskog suda u Kutini od 4. veljače 2019., koja se odnosi na sudske pristojbe ne može biti predmetom oslobađanja od obveza potrošača te da je sukladno čl. 30. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama propisano da ako Financijska agencija u roku od tri godine ne provede ovrhu na novčanim sredstvima i oročenim novčanim sredstvima stranke u skladu s odredbom istog Zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima u cjelokupnom iznosu pristojbene obveze, dostavit će osnovu za plaćanje iz stavka 3. istog članka nadležnoj ispostavi područnog ureda, Porezne uprave, Ministarstva prema prebivalištu odnosno sjedištu stranke radi provedbe ovrhe na njezinoj cjelokupnoj imovini prema propisima o prisilnoj naplati poreza.

 

              Predložio je da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača te da se vjerovniku nadoknade troškovi žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.

             

              Žalba nije osnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbe čl. 10. SZ-a te čl. 23. ZSP-a, utvrđeno je da ne postoje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje bi utjecale na zakonitost odluke.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi vjerovnika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 79.a st. 6. ZSP-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini vjerovnika Republike Hrvatske radi naplate novčane kazne već se radi o naplati sudske pristojbe pa se stoga suprotno žalbenim navodima Republike Hrvatske ne radi o tražbini koja se ne uzima u obzir kod utvrđivanja uvjeta za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi vjerovnika da se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 30. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama kao lex specialis, jer su ZSP-om uređena opća pravila u stečaju potrošača, izvansudski postupak za otvaranje postupka stečaja potrošača, postupak pred sudom te pretpostavke i učinci oslobođenja potrošača od preostalih obveza.

 

Stoga ispitujući po službenoj dužnosti da li je pravilno primijenjeno materijalno pravo u okviru odredbe čl. 79.a st. 2. i 3. ZSP-a, utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke za otvaranje i zaključenje predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača, jer je utvrđeno da postoje osnove iz navedene odredbe zakona koje ne prelazi 20.000,00 kn.

 

Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da se potrošač nalazi u blokadi više od tri godine, da vjerovnici potrošača povodom oglasa od 3. lipnja 2019. nisu obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, da ostvaruje primanja s osnova socijalnih potpora i doplatka za djecu koja su izuzeta od ovrhe sukladno čl. 172. Ovršnog zakona te je uzeo u obzir da je potrošač vlasnik nekretnina, međutim sukladno čl. 79.i st. 10. ZSP-a u jednostavnom postupku stečaja potrošača radi namirenja vjerovnika ne mogu se unovčiti nekretnine potrošača.

 

Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da vrijednost Citroena, god. proizvodnje 1998. iznosi 2.000,00 kn pa pravilnom primjenom materijalnog prava u okviru odredbe čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP-a utvrđuje da vrijednost imovine ne prelazi 10.000,00 kn pa utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača te oslobađanje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike navedene pod točkom 3. izreke.

 

Slijedom obrazloženog žalbu vjerovnika kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 10. SZ-a i čl. 23. ZSP-a odlučeno kao u točki 1. izreke ovog rješenja.

 

Vjerovniku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer sukladno odredbi čl. 45. st. 4. ZSP-a svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka pa je stoga odlučeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

 

 

U Rijeci 26. ožujka 2020.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Svjetlana Pražić