1              Poslovni broj: Gž R-120/2019-2

Poslovni broj: Gž R-120/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji toga suda Denis Pancirov Parcen, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., pravnik Nezavisnog sindikata, Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2799/16 od 14. prosinca 2018., dana 25. ožujka 2020.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2799/16 od 14. prosinca 2018. i sudi:

Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, za Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju Z. G. iz Z., OIB: ..., na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 83.550,00 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom:

- na iznos od 3.150,00 kn od 01.03.2015. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.04.2015. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od 01.05.2015. do isplate,
- na iznos od    750,00 kn od 01.06.2015. do isplate,
- na iznos od 1.500,00 kn od 01.07.2015. do isplate,
- na iznos od 2.400,00 kn od 01.08.2015. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.09.2015. do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.11.2015. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.12.2015. do isplate,
- na iznos od 2.700,00 kn od 01.01.2016. do isplate,
- na iznos od 2.850,00 kn od 01.02.2016. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od 01.03.2016. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.04.2016. do isplate,
- na iznos od 2.700,00 kn od 01.05.2016. do isplate,
- na iznos od 2.400,00 kn od 01.06.2016. do isplate,
- na iznos od 1.650,00 kn od 01.07.2016. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kn od 01.08.2016. do isplate,
- na iznos od 3.450,00 kn od 01.09.2016. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od 01.10.2016. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.11.2016. do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn od 01.12.2016. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.01.2017. do isplate,
- na iznos od 2.850,00 kn od 01.02.2017. do isplate,
- na iznos od 1.650,00 kn od 01.03.2017. do isplate,
- na iznos od 2.850,00 kn od 01.04.2017. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.05.2017. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.06.2017. do isplate,
- na iznos od    900,00 kn od 01.07.2017. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.08.2017. do isplate,
- na iznos od 2.400,00 kn od 01.09.2017. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži Republici Hrvatskoj da mu na ime dodatka na terenu isplati ukupan iznos od 83.550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate u visini utvrđenoj točkom I. izreke, a sve u roku od 8 dana.

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn u roku od 8 dana.

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava predlaže da se osporena presuda preinači i usvoji tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, a presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom terenskog dodatka za obavljanje poslova radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije, Službi za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta – Zagreb.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave KZ, Službe kriminalističke policije, Odsjeka za obradu kriminaliteta,

- da je temeljem naloga za obavljanje poslova od 24. veljače 2015. tužitelj obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u PNUSKOK-u, SSKOK-u,

- da je po navedenom nalogu tužitelj počeo raditi 01. ožujka 2015. te da mu je doneseno novo rješenje o plaći od 02. ožujka 2015.,

- da je tužitelj navedene poslove obavljao u Zagrebu, a da tužitelj živi u Z.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio privremeno upućen na rad u drugo mjesto rada, a ne radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je inače raspoređen, a za što je dobio i novo rješenje o plaći, te da se stoga to ne može smatrati radom na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 153/13 – dalje KU/13) te da stoga nema pravo na terenski dodatak.

Međutim, ovakav stav suda prvog stupnja je pogrešan.

Odredbom članka 56. stavka 2. KU/13 propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojemu službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela, a stavkom 1. propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak na rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je radio.

Odredbom članka 32. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14 i 33/15) na temelju kojeg tužitelj ima pravo na plaću radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije organiziranog kriminaliteta u PNUSKOK-u, SSKOK-u – Zagreb sve dok obavlja te poslove, jer je za njega bilo povoljnije, ne isključuje primjenu članka 56. KU.

Naime, Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike donijela je tumačenje (18. svibnja 2015.) u kojem je utvrdila da službenik i namještenik ostvaruje pravo na dodatak za terenski rad ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 56. KU te da davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.

Odredbom članka 123. stavka 2. KU-a tumačenje Zajedničke komisije je obvezujuće za ugovorne strane i s obzirom na to da je tužitelju kao policijskom službeniku raspoređenom u PU KZ, dok mu je prebivalište u Z., dan nalog za obavljanje poslova od 24. veljače 2015. ne isključuje pravo tužitelja na terenski dodatak.

S obzirom da je mjesto boravka tužitelja Z., a da je raspoređen na poslove radnog mjesta u PU KZ te obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u PNUSKOK-u, SSKOK-u, dakle izvan mjesta svog boravka i izvan mjesta obavljanja poslova na koje je raspoređen, pa tužitelju na ime terenskog dodatka pripada utuženi iznos.

Prvostupanjski sud pogrešno tumači i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene KU-a, jer Zajednička komisija na temelju članka 120. KU ovlaštena je tumačiti odredbe tog ugovora, budući da je u smislu odredbe članka 123. stavka 2. KU-a ugovorne stranke su se obvezne pridržavati danih tumačenja Zajedničke komisije pa je tako i tužena kao ugovorna strana tog KU-a obvezna pridržavati se i dati tumačenje Zajedničke komisije time i tumačenja broj 12/56 od 18. svibnja 2015.

Navedenim tumačenjem broj 12/56 od 18. svibnja 2015. Zajednička komisija je utvrdila kako službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak na terenski rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 56. KU-a te da davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.

Zbog iznesenog žalba tuženika prihvaćena je kao osnovana, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu točke I. u utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 25. ožujka 2020.