Poslovni broj Gž-1366/2018-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1366/2018-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici iz Z. protiv tuženika O. d.o.o. , O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku E. H., odvjetniku iz Z., radi naknade štete-mediji, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 142 Pn-2142/15-25 od 24. travnja 2018., 25. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 142 Pn-2142/15-25 od 24. travnja 2018. u dijelu točke I. izreke u odnosu na glavnu tražbinu i troškove postupka do iznosa od 6.491,99 kn sa zateznom kamatom.

 

2. Preinačuje se citirana presuda u dijelu troškova postupka iz točke I. izreke za iznos  od 3.245,51 kn (preko 6.491,99 kn do 9. 737,50 kn) te se odbija zahtjev tužitelja za isplatom tog iznosa.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime glavne tražbine iznos od 20.000,00 kn sa zateznom kamatom od 18. svibnja 2015. do isplate po stopi kao u tom dijelu izreke te na ime troškova postupka 9.737,50 kn s zateznom kamatom od 24. travnja 2018. do isplate po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.000,00 kn sa zateznom kamatom od 18. svibnja 2015. do isplate, kao neosnovan.

 

Protiv usvajajućeg dijela presude sadržanog u točki I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“

 

 

broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13,  89/14 i 70/19: dalje- ZPP).

 

U podnesenoj žalbi u bitnome osporava pravilnost analize provedenih dokaza i tvrdi da je zbog odbijanja dokaznih prijedloga tuženika i povrede odredbe članka 220. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a. Pravilnom analizom iskaza saslušanih svjedoka S. L. i V. B. te svjedoka predloženih po tuženiku (prije svega svjedoka Đ. G.) da bi izveo drugačiji zaključak o bitnoj činjenici je li autor i voditelj V. B. imao opravdani razlog povjerovati u postojanju dogovora između tužitelja i Z. M. prema kojemu će tužitelj o dostavi Z. M. materijale PN USKOK-a potrebnog za medijski napad na političke protivnike dok će Z. M. osigurati da tužitelj ne bude progonjen za ne plaćanje poreza. Tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da autor i voditelj emisije V. B. nije provjerio informaciju kod više izvora, nije kontaktirao Z. M. i M. B. jer nije bilo za očekivati da će Z. M. poreći te tvrdnje dok bi eventualno kontaktiranje M. B. bilo bez utjecaja, a nisu ni uspjeli doći u kontakt s tom osobom. Nastavno tvrdi i da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi tužitelj bio savjetodavac i gotovo beznačajna osoba u I. jer činjenica da on nije autor tekstova u I. i da nije prisutan inauguraciji predsjednice RH ne isključuju njegov utjecaj na realizaciju uredničke politike. Utvrđenje suda prvog stupnja upućivalo bi na zaključak da novinari ne bi smjeli iznositi svoje stavove ni koristiti metafore. Zaključno navodi i da je autor u cijelosti postupao u skladu s slobodom izražavanja propisanu odredbom članka 38 Ustav RH i članka 10 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tvrdi i da kod dosude pravične novčane naknade prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj novinar, svjestan rizika profesije i da je često izložen takvoj kritici.

 

Predlaže uvaženje žalbe.

 

Odgovor na žalbu tužitelja osporavaju se svi žalbeni navodi.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim da su u emisiji „ B.“ emitiranoj 16. i 23. veljače 2015. iznesene informacije pobliže navedene u tužbi, da je tužitelj prije podnošenja tužbe podnio zahtjev za ispravak informacije tuženiku te da su ispunjene procesne pretpostavka za vođenjem ove parnice u smislu odredbe članka 22. stavak 2. Zakona o medijima („Narodne novine“', broj 59/04, 84/11 i 81/13:dalje- ZM).

 

Nastavno je utvrdio da je u emisija „B.“, emitiranoj 16. veljače 2015., (u kojoj su gostovali M. I. i T. D.) voditelj emisije V. B. govorio: „kad smo spominjali R. televiziju, vidio sam zapravo jedan zanimljivi detalj V., kojeg evo nismo htjeli pokazivati niti spominjati u prilogu, je zamalo zakasnio, jer je davao izjavu nekakvoj tamo televiziji, dvije minute prije početka inauguracije, ali kad se on pojavio, onda su svi ovi T., i ovi, ovi, ovi sa ovih portala, B. i takvi mahali onako repom, V. tu smo, tu smo, pa su uzimali izjavu od njega, bili su onako razdragani, sretni, morali su se ići gazdi javiti.“ Na navod gosta T. D. „ovo je eklatantno vrijeđanje osobe, naroda, nacije“ V. B. govori: „A stoji li? znate li što ću vas pitati? Stoji li možda ipak iza toga Z. M. koji je u kampanji, jer vidjeli smo ga kako se došaptavao cijelo vrijeme sa S. M., sad su oni u velikom novom prijateljstvu, a moje informacije kažu da je recimo održao jedan zanimljivi ručak koji je bio u kasnim popodnevnim satima jer se tada budi, s vlasnikom portala I., pa je ovoga  s njime popio malo vina i dogovorio se: ti ćeš dobaviti materijale od policijskog Uskoka, ti ćeš dobivati sve što ti treba protiv L., protiv J. čak, a naročito protiv K. ili recimo K. G. K., ti ćeš biti moja pudlica, a ja zauzvrat tebe neću ganjati radi poreza. Taj model smo već vidjeli kod D. B. koji je po pisanju i fizički sličan M. B..“ Na opasku gosta T. D. da on nema takve informacije, V. B. odgovara: „Imam ja.“

 

-da je u emisiji „B.“ emitiranoj 23. veljače 2015. u kojoj je gost emisije bio Z. H., voditelj i urednika emisije V. B. u uvodu emisije govorio da će jedna od tema emisije biti i ono što gledatelji očekuju od nje, a to je: „Istina o onome što se u subotu događalo u …“ kada su se branitelji othrvali jednom pokušaju bezočnog napada i velike provokacije“. Nakon toga, voditelj emisije najavljuje prilog L. Š. u kojemu ta novinarka navodi da je i sigurnosni ekspert C. primijetio da: „iza subotnjeg antiprosvjeda stoje osobe kojima je jedini cilj bio izazivanje nereda“, nakon čega je puštena i izjava istog. Nastavno voditelj emisije najavljuje skeč: „Evo da vidimo sad, malo smo napravili jedan skeč. Uloga medija je vrlo bitna zapravo i onda vi imate medije i neke čelne ljudi nekih medija koji pozivaju ljude na nered, a onda oni nemaju hrabrost tu doći nego se zavuku u neke svoje rupe, a imate naravno i neke voditelje i urednike nekih emisija koji iza svojih riječi stoje i koji podržavaju nekog.“…a sad ćemo mi podsjetiti da je jedan čovjek naprosto nestao i pustit ćemo jednu pjesmu inače ljevici omiljenog pjevača…“ Voditelj emisije navodi da su se u skeču „Zapitali gdje je nestao čovjek“ pušta pjesmu „Gdje je nestao čovjek“ uz koju prikazuje postupanje policije protiv ljudi, istovremeno se dva puta pojavljuje fotografija tužitelja, a u komentaru se tekst „Bez komentara“ „Posjet mišjoj rupi“, prikazuje se i zgrada te ulaz u istu s natpisom kata i imenom tvrtke „I.“.

 

Analizom iskaza svjedokinje A. H., svjedoka V. B. i tužitelja utvrdio je:

 

-da tužitelj nije bio na inauguraciji Predsjednice Republike Hrvatske kao novinar i da nije bio među uzvanicima te da nije pristupio tadašnjem premijeru Republike Srbije V. kako bi mu se javio.

 

-da je izjava V. B. iz emisije B. emitirane 16. veljače 2015. kod prosječnog gledatelja mogla stvoriti zaključak da je tužitelj bio na inauguraciji te da je s veseljem dočekao tadašnjeg premijera Republike Srbije V. koji mu je gazde što nije istina jer tužitelj nije bio na inauguraciji ni  komunicirao s premijerom V.. Takva izjava kojom se tužitelja kao novinar uspoređuje s pudlicom  je uvredljiva i stvorila je kod tužitelja osjećaj povrijeđenosti i poniženja.

 

Analizom iskaza tužitelja i svjedoka I. Ć. te A. H. utvrdio je da je tužitelj bio na ručku sa Z. M. prije nego što je isti postao predsjednik Vlade, a ne i nakon toga.

 

-da tuženik nije dokazao točnost iznesene informacije o tome da bi se tužitelj sa Z. M. dogovorio da će dobivati materijale policijskog USKOK –a, sve što mu je potrebno protiv L., J., K. ili K. G. K., a da ga zauzvrat M. neće teretiti zbog neplaćenog poreza ni da je autor i voditelj emisije V. B. imao osnovani razlog povjerovati da su te činjenice točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti i da su iznesene u dobroj vjeri.

 

-da tuženik sudu nije predočio dokaze da bi autor emisije pokušao kontaktirati tužitelja (npr. ispis poziva), ni da je broj koji navodi svjedok V. B. tužiteljev broj. Nije prihvatio istinitim iskaz svjedoka V. B. u kojem tvrdi da je pokušao telefonski kontaktirati tužitelja radi provjere ovih informacije. Utvrdio je da je zadatak profesionalca novinara dobivenu informaciju provjeri na više izvora prije same objave (primjerice kontaktom i sa Z. M.), što je u ovom slučaju izostalo. Savjestan i profesionalan novinar, da bi izjave osoba B. Š. i S. L. koje su bile u sukobu sa Z. M. trebao uzeti s oprezom. Stoga nije prihvatio navode tuženika o iznošenju ovakvih informacija u dobroj vjeri.

 

-da tuženik ničim nije dokazao da bi I. svojim tekstovima poticao ljude na prosvjed protiv prosvjeda branitelja ni da je tužitelj stajao iza članaka objavljenih o toj temi na I. ili ga pisao.  

 

Nije prihvatio ni tvrdnju svjedoka V. B. da je ''skeč'' o tužitelju emitiran u emisiji 23. veljače 2015. nastao kao posljedica nemoguće uspostave kontakta s tužiteljem vezanog za informacije o ručku sa Z. M. jer je pregledom snimke sporne emisije B. utvrdio da se tim skečom implicira da je B. osoba koja se traži jer stoji iza poziva ljudi na prosvjede protiv tada aktualnog prosvjeda branitelja, a nema hrabrosti pokazati se.

 

Utvrdio je da tuženik nije dokazao ispunjenje uvjeta predviđenih odredbom članka 21. stavak 4. ZM koji bi oslobodili nakladnika od odgovornosti, da je objavom neistinitih informacija povrijeđeno prava osobnosti, prava na ugled i čast tužitelja koje opravdava dosudu novčane naknade u smislu odredbe članka 21. stavak 2. i 3. ZM te članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO).

 

Uzevši u obzir sve kvalifikatorne okolnosti iz članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15: dalje - ZOO) dosudio mu je na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a na dosuđeni iznos naknade štete dosudio je i zatezne kamate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a s tijekom od dana podnošenja tužbe 18. svibnja 2015. do isplate.

 

Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni one na koje se poziva tuženik. Presuda je jasna i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

Nije počinio ni relativno bitnu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer nije povrijedio odredbu članka 220. ZPP-a. Opravdano je odbio dokazni prijedlog tuženika iz odgovora na tužbu za saslušanjem svjedoka Đ. G., Z. T., T. D., J. K., B. G., D. J. i A. D. jer se saslušanjem tih svjedoka ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu.

 

Nije povrijedio ni odredbu o slobodnoj ocjeni dokaza iz članka 8. ZPP-a, već je pravilnom analizom svih provedenih dokaza izveo pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno pravilno utvrdio koje činjenice utvrđuje osnovanim, a koje neosnovanim i naveo je odlučne razloge za to utvrđenje koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje i to utvrđenje suda prvog stupnja u cijelosti je prihvatljivo i ovom žalbenom sudu.

 

Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tuženik nije dokazao (a teret dokaza te tvrdnje u smislu odredbe članka 21. stavak 6. ZM-a bio bi na njemu) da bi bili ispunjeni uvjeti za njegovim oslobođenjem od odgovornosti za štetu iz članka 21. stavak 4. ZM-a u smislu da je objavljena informacija bila utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupao je u dobroj vjeri.

 

Činjenično utvrđenje suda prvog stupnja opravdava zaključak tog suda da autor emisija nije imao osnovani razlog povjerovati da su točne informacije o tužitelju koje je iznio u tim emisijama te da nije postupao u dobroj vjeri. Način na koji su u emisijama iznesene informacije o tužitelju, upućuje na zaključak da je voditelj emisije izašao izvan okvira dobre vjere i da je postupao protivno novinarskoj etici, s ciljem omalovažavanja i vrijeđanja tužitelja.

 

Uloga medija je, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, istinito i nepristrano izvještavati javnost. Novinar ima pravo o informacijama za koje je javnost zainteresirana izraziti svoje stajalište i ima pravo na kritiku javnih osoba, ali mora djelovati u okvirima profesionalne etike novinarske struke dosljednim poštovanjem ljudskog dostojanstva i etičkih načela, istinitosti, objektivnosti i potpunosti prema onima o kojima piše ili govori.

 

Nastavno, pravilno je sadržajno zaključio prvostupanjski sud, da je tužitelju objavom predmetnog članka povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri koja opravdava dosudu novčane naknade, u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a u vezi s člankom 19. ZOO-a koja se primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. i 2. ZM-a. Kad se sagleda sadržaj objavljenih informacija u navedenim emisijama jasno je da se njime vrijeđa privatnost, ugled i čast tužitelja i da je zbog objavljenih informacija tužitelj kao novinar uživao manji ugled u svojoj životnoj i radnoj sredini.

 

Osim toga prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, vodeći računa o stupnju odgovornosti nakladnika, značenju povrijeđenoga dobra i jakosti pretrpljene boli te cilju koji se naknadom želi postići, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pravilno dosudio tužitelju novčani iznos od 20.000,00 kn.

 

Činjenica da je tužitelj novinar, ne umanjuje njegovo pravo na isplatu dosuđenog novčanog iznosa jer je tužitelj kao javno poznata osoba, zbog objave takvih informacija trpio prijetnje i omalovažavanja čak i u većem opsegu od običnog građanina.

 

Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi tuženika su neosnovani.

 

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ukupne opravdane troškove postupka tužitelja u iznosu od 9. 737,50 kn, ali je pogrešno dosudio tužitelju cjelokupne troškove postupka. Naime, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a valjalo je tužitelju koji je uspio u sporu u omjeru od 66,67 % (potraživao je 30.000,00 a dosuđeno mu je 20.000,00) u tom omjeru dosuditi i opravdane troškove postupka što iznosi 6.491,99 kn (9.737,50:66,67%).

 

Stoga je potvrđena pobijana presuda u dijelu točke I. izreke u odnosu na glavnu tražbine i troškove postupka do iznosa od 6.491,99 kn dok je preinačena i odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 3.245,51 kn (9. 737,50 kn-6.491,99 kn) te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Tuženik koji je u žalbenoj fazi postupka uspio samo s dijelom sporedne tražbine ne ostvaruje pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

     Nepobijani dio  presude iz točke II. izreke ostaje neizmijenjen.

 

.

U Rijeci, 25. ožujka 2020.

 

 

                   SUTKINJA:

Brankica Malnar v.r.

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Suzana Perković

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                     

                             OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.