Baza je ažurirana 12.04.2026. zaključno sa NN 14/26 EU 2024/2679
Broj: Rev 1454/11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz K., koju zastupa punomoćnik Z. V. odvjetnik u odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. i J. iz R. protiv tuženika V. F. iz K., kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u R., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3468/2008 od 2. veljače 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2243/07-15 od 27. veljače 2008., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2015.
p r e s u d i o j e
Revizija tuženika od 12. travnja 2011. odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e
Revizija tuženika od 20. travnja 2011. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku V. F. da tužiteljici J. K. preda u posjed, slobodne od osoba i stvari nekretnine k.č. br. 424/2 i k.č. br. 424/3, upisane u z.k. ul. 1833 k.o. K. kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 16.140,00 kuna u roku od 15 dana.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik osobno te tuženik putem punomoćnika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud usvoji reviziju i pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tuženika od 12. travnja 2011. nije osnovana, a revizija od 20. travnja 2011. nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 91.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju reviziju može podnijeti kao punomoćnik osoba koja ju je prema odredbama toga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit.
Odredbom čl. 91.a st. 3. ZPP propisano je da je stranka, odnosno njen punomoćnik dužna uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu.
U konkretnom slučaju reviziju od 20. travnja 2011. je podnijela sama stranka - tuženik bez punomoćnika, a uz reviziju nije priložio potvrdu o položenom pravosudnom ispitu.
Zbog toga predmetna revizija koju je podnio tuženik osobno nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP).
Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Navodi revizije u kojima tuženik drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda (koji se odnose na utvrđenje da tužiteljica nije vlasnica sporne nekretnine) iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Zbog navedenog nije ostvaren revizijski navod bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice za predaju u posjed nekretnina k.č. br. 424/2 i k.č. br. 424/3, upisane u z.k. ul. 1833 k.o. K.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina upisana kao vlasnik u zemljišne knjige,
- da tuženik drži u posjedu predmetne nekretnine bez pravnog osnova.
Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su na temelju odredbe čl. 161. st. 1 i čl. 162. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/09, 141/06 i 141/08, u daljnjem tekstu: ZV) obvezali tuženika da preda u posjed predmetne nekretnine tužiteljici.
Točan je revizijski navod tuženika da je tuženik ovlašten tvrditi da tužiteljica nije vlasnica nekretnine čiju predaju u posjed traži. Međutim, tuženik tijekom postupka nije dokazao da tužiteljica ne bi bila vlasnica predmetne nekretnine.
Tužiteljica je svoje pravo vlasništva dokazala izvatkom iz zemljišnih knjiga u kojima je upisana kao vlasnik nekretnina. Za zemljišne knjige smatra se da istinito i potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje zemljišta u skladu s odredbom čl. 8. st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, u daljnjem tekstu: ZZK) , a zemljišne knjige, zemljišnoknjižni izvaci odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava sukladno odredbi čl. 8. st. 1 ZZK.
Tuženik nije tijekom postupka uspio osporiti presumpciju istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga, tim više što je tužiteljica osim upisa u zemljišne knjige tijekom prvostupanjskog postupka svoje pravo vlasništva dokazala kupoprodajnim i darovnim ugovorima kao pravnim temeljem stjecanja prava vlasništva od osoba koje su također prije nje bile upisane u zemljišne knjige kao vlasnici, a za koje također vrijedi presumpcija istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da te osobe ne bi bili vlasnici nekretnine.
Budući da u konkretnoj situaciji tuženik nije dokazao da tužiteljica ne bi bila vlasnica predmetne nekretnine, nije odlučno je li tuženik bio dužan dokazivati tko jest vlasnik nekretnine.
Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su na temelju odredbe čl. 161. st. 1 ZV naložili tuženiku da preda tužiteljici nekretnine u posjed.
S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoje ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.
Zagreb, 20. svibnja 2015.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.