1

Poslovni broj: 26 Gž Zk-474/2019-2

 

Poslovni broj: 26 Gž Zk-474/2019-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja K. H. S., OIB:..., iz Z., radi upisa promjene opisa i površine posebnog dijela, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-18014/19-13 od 5. srpnja 2019., dana 25. ožujka 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-18014/19-13 od 5. srpnja 2019.

 

              Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-35660/19 u zk.ul. 2528 k.o. G. Z.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje zemljišnoknjižnog referenta broj Z-532/19 od 10. siječnja 2019.

 

              Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagatelj ne navodeći zakonske žalbene razloge, te predlažući drugostupanjskom sudu dopustiti zahtijevani upis.

 

              Žalba predlagatelja nije osnovana.

 

              Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem broj Z-532/19 od 10. siječnja 2019. odbijen prijedlog predlagatelja te je određen upis zabilježbe odbijenog prijedloga u zk.ul. 2528 k.o. G. Z. E.-14. Uzimajući u obzir da iz priloženih isprava ne proizlazi utemeljenost prijedloga za upis jer predlagatelj uz prijedlog nije dostavio ispravu odgovarajućeg oblika i sadržaja (valjanu tabularnu ispravu) iz koje bi bilo vidljivo da je izvanknjižno stekao nadograđeni dio stana koji je upisan kao posebni dio od 24 m2 a predlaže se upisati s površinom od 102,24 m2, da priloženi ugovori nisu sklopljeni s upisanim vlasnicima posebnih dijelova, a rješenje o izvedenom stanju nema pravni učinak na vlasništvo na zgradi u kojoj se stanovi nalaze kako je to i određeno toč. IV. izreke rješenja o izvedenom stanju od 13. rujna 2018., ocijenio je neosnovanim navode iz prigovora kojima se predlagatelj poziva na rješenje o izvedenom stanju zaključujući da je navedeno rješenje dokaz da je zajednički dio nekretnine – tavan prenamijenjen u stambeni prostor i da je rekonstrukcija izvedena u skladu s građevinskim propisima, ali da nije od pravnog učinka na stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br.: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., u daljnjem tekstu: ZPNIZ). Nadalje, zaključuje da osim potvrde nadležne upravne vlasti predlagatelj treba ishoditi pisanu suglasnost svih suvlasnika koja će ispunjavati opće i posebne pretpostavke tabularne isprave i da isto ne može nadomjestiti suglasnost tadašnjih stanara za poboljšanje uvjeta stanovanja i izvedbu radova unutar stambenog prostora predlagatelja. Pritom prvostupanjski sud ukazuje da je predlagatelj podnio prigovor u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora u zk.ul. 2528 k.o. G. Z. u kojem će imati priliku raspraviti navode na kojima temelji zahtjev za promjenu opisa stana.

 

U žalbi predlagatelj sadržajno ponavlja žalbene navode iz prigovora navodeći da je sud na temelju rješenja o izvedenom stanju, suglasnosti tadašnjih stanara od 20. studenog 1984., suglasnosti SIZ-a br. 32/85 i rješenja SIZ-a od 9. srpnja 1988., te na temelju tri kupoprodajna ugovora trebao dopustiti zahtijevani upis. Ističe da je uz stan od 24 m2 na kojem je imao stanarsko pravo uložio novčana sredstva u tavan koji je bio u društvenom vlasništvu uz suglasnost tadašnjih stanara i SIZ-a br. 32/85 što je utvrđeno nalazom građevinske inspekcije od 1. kolovoza 1985., pa smatra da sud nije ovlašten sada "retroaktivno" tražiti suglasnost stanara. Nadalje, ističe da je rekonstrukcija izvršena na mansardnom dijelu tavana u površini od 83,95 m2 što dokazuje dokumentacija ovlaštenih arhitekata i građevinske inspekcije, te rješenje SIZ-a od 9. srpnja 1988. kojim je rekonstruirani tavanski prostor priznat legalnim, pa ukupna površina stana iznosi 107,95 m2. Zaključno upućuje i citira odredbu čl. 229. i 373. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, temeljem kojih smatra da je prvostupanjski sud trebao dopustiti zahtijevani upis.

 

Prvostupanjski sud je osnovano zaključio da predlagatelj uz prijedlog nije priložio ispravu koja bi ispunjavala opće i posebne pretpostavke za dopustivost upisa u strogo formalnom zemljišnoknjižnom postupku. Pritom pravilno utvrđuje da je rješenje o izvedenom stanju dokaz da je dio zgrade rekonstruiran u skladu s mjerodavnim propisima, odnosno da u konkretnom slučaju dokazuje da je tavan prenamijenjen u stambeni prostor, da je izvedena galerija nad dijelom stana i pripojena stanu predlagatelja, pa isto ne proizvodi učinke na stjecanje prava vlasništva jer to izričito propisuje čl. 32. ZPNIZ, a navedeno je konstatirano i pod toč. IV. izreke rješenja o izvedenom stanju od 13. rujna 2018.

 

Preuređenjem (adaptacijom) zgrade, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine prema čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV).

 

Dakle, ulaganjem (rada, novčanih sredstava) u tavanski prostor, koji nije formiran kao samostalna stambena cjelina niti pripada stanu predlagatelja i kao takav predstavlja zajednički dio zgrade u suvlasništvu svih suvlasnika zgrade, predlagatelj nije mogao steći pravo vlasništva na temelju odobrenja za renoviranje i suglasnosti tadašnjih stanara u kojoj je navedeno da se daje u svrhu poboljšanja uvjeta života predlagatelja. Pravo (samo)vlasništva predlagatelj bi mogao steći pod pretpostavkom da je isto ugovoreno s vlasnicima zgrade (suvlasnicima), u kojem slučaju bi se radilo o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla sukladno čl. 115., te čl. 119. i 120. ZV-a.

 

Stoga, da bi predlagatelj ishodio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoknjižnom postupku na tavanu koji čini zajednički dio zgrade u suvlasništvu svih vlasnika posebnih dijelova nekretnine (stanova), morao je priložiti ispravu potpisanu od svih suvlasnika zgrade koja ispunjava opće i posebne pretpostavke za valjanost tabularne isprave, odnosno koja udovoljava materijalnopravnim pretpostavkama propisanim odredbama ZV-a i pretpostavkama zemljišnoknjižnog prava za dopustivost upisa, te kojom bi bilo uspostavljeno i etažno vlasništvo na prostoru tavana obzirom u zemljišnoj knjizi tavan nije formiran kao samostalna cjelina, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da dopustivost upisa ne proizlazi iz isprava koje je predlagatelj priložio uz prijedlog u smislu čl. 108. st. 1. Zakona o  zemljišnim knjigama (Narodne novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., u daljnjem tekstu: ZZK), kao i da zahtijevano pravo predlagatelj može ostvariti upravo u okviru postupka povezivanja zemljišne knjige sa knjigom položenih ugovora koji je u tijeku.

 

Kako su žalbeni navodi predlagatelja neosnovani, a  ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s čl. 91. st. 1. ZZK-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, te da je pravilnom primjenom materijalnog prava prigovor predlagatelja ocijenio neosnovanim, to je odbio žalbu i primjenom čl. 128. st. 3. ZZK-a potvrdio prvostupanjsko rješenje i naložio brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Varaždinu 25. ožujka 2020.