1

Poslovni broj: Gž-281/2020-2

Poslovni broj: Gž-281/2020-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Kristini Pavičić-Sirotić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o, Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice D. K., iz V. M., ..., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1145/2018-8 od 25. listopada 2019., dana 24. ožujka 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u pobijanom dijelu - toč. II, odbijajući dio toč. III i toč. IV izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1145/2018-8 od 25. listopada 2019.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

 

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. G. u Z., ..., poslovni broj Ovrv-4511/12 od 31. prosinca 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.636,17 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje

-na iznos od 226,54 kuna teku od 21. kolovoza 2012. do isplate

-na iznos od 243,14 kuna teku od 21. rujna 2012. do isplate

-na iznos od 1.166,49 kuna teku od 21. listopada 2012. do isplate

i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. G. u Z., ..., poslovni broj Ovrv-4511/12 od 31. prosinca 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.425,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. G. u Z., ..., poslovni broj Ovrv-4511/12 od 31. prosinca 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.525,00 kuna.

 

              IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka“

 

Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj u odnosu na točku II, točku III i točku IV izreke, zbog razloga iz čl. 354. st. 2. točka 11. i čl. 356. ZPP-a. Ističe da sud prvoga stupnja pogrešno smatra da je u predmetnom slučaju lex specialis Zakon o zaštiti potrošača, već da je to Zakon o elektroničkim komunikacijama. Također, da iz obrazloženja presude nije vidljivo na koji je način prouzročena neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te iz kojih bi razloga odredba čl. 7. toč. 7.3. Općih uvjeta tužitelja bila protivna načelu savjesnosti i poštenja, posebno kada se radi o odredbi koja je preuzeta iz važećih propisa Republike Hrvatske i to čl. 41. st. 5., čl. 42. st. 1. toč. , čl. 42.a. st. 3. i čl. 48. st. 5. Zakona o elektroničkim medijima. U predmetnom slučaju da nema nikakve neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, jer su obje ugovorne strane ugovorom koji su sklopile ostvarile određenu korist, stoga da se ne radi o nepoštenim odredbama. Odredbe Općih uvjeta da su preuzete iz odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama koje je odobrio HAKOM, kao stručno tijelo regulatorne agencije koja odobrava Opće uvjete ne samo tužitelju, već i ostalim operaterima. Također, ističe da je u podnesku od 18. listopada 2018. dokazao i osnov i visinu pretrpljene štete. Obzirom da je sud trebao zahtjev tužitelja u cijelosti usvojiti, da je nepravilna i nezakonita i odluka o troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži i presudu preinači sukladno žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

 

Sa žalbom  tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP).             

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja kao davatelja javnih telekomunikacijskih usluga protiv tuženice kao pretplatnika ugovora s tarifnim modelom „R.“ i Opcijom U. 50, koji je među parničnim strankama sklopljen 17. travnja 2012., visina kojih usluga proizilazi iz  ispostavljenih računa za razdoblje od srpnja do rujna mjeseca 2012., kao i plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora, sve to sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

 

Kako je nesporno da su stranke u utuženom razdoblju bile u pretplatničkom odnosu - a što je vidljivo i iz prijepisa priloženih računa sa specifikacijama i detaljnim ispisima poziva, a koje račune tuženica u smislu utvrđenja o potrošnji nije osporavala, te  obzirom da iz izvoda iz poslovnih knjiga čiju vjerodostojnost tuženica nije dovela u pitanje, proizilazi postojanje dužne obveze tuženice prema tužitelju, sud prvoga stupnja utvrđuje da tuženica nije u cijelosti podmirila svoje mjesečne obveze, slijedom čega da je dužna podmiriti tužitelju za srpanj i kolovoz 2012. dugovanje po osnovi mjesečnih naknada za pružene telekomunikacijske usluge i otplate kupljenog uređaja na rate i to za mjesec srpanj u iznosu od 226,54 kuna, a za mjesec kolovoz 2012. u iznosu od 243,14 kn, a također da je dužna isplatiti tužitelju dugovanje po osnovi mjesečne naknade za pružene telekomunikacijske usluge i za mjesec rujan 2012. u iznosu od 187,46 kn te iznos od 979,03 kn koji se odnosi na ostatak otplate kupljenog mobitela i obuhvaća razdoblje od 1. rujna 2012. pa do 17. travnja 2014. odnosno preostalo razdoblje od raskida ugovora pa do isteka obveznog trajanja ugovora.

U tom dijelu, dakle za iznos od 1.636,17 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim kao u toč. I izreke presude, sud prvoga stupnja održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. G. u Z., ..., poslovni broj Ovrv-4511/12 od 31. prosinca 2012. te tuženici naložio ispunjenje dužne obveze. U tom dijelu presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti.

 

Prema sadržaju žalbe tužitelja sporna je osnovanost dijela potraživanja tužitelja u odnosu na koji je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-4511/12 od 31. prosinca 2012. tj. da li je tuženica dužna podmiriti naknadu za prijevremeni raskid ugovora (preostale mjesečne naknade) u iznosu od 1.425,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. listopada 2012. a koja naknada joj je zaračunata u računu od rujna mjeseca 2012. Naime, u tom dijelu tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 7. toč. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja odnosno podredno na potraživanju po osnovu pretrpljene štete zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženice.

 

Sud je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbio kao neosnovan uz obrazloženje u osnovnom da tuženicu u predmetnom slučaju valja smatrati korisnikom usluge ili potrošačem u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 - dalje u tekstu: ZZP), da je odredba čl. 7. toč. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja tužitelja nepoštena odredba jer se o takvoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo - u konkretnom slučaju riječ je o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, da je tom odredbom suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer raskidom ugovora obveza tužitelja prestaje i  tuženik ne prima nikakvu uslugu iako je obvezan podmiriti ukupnu naknadu do kraja ugovornog razdoblja - čl. 402. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO/05) u vezi sa čl. 81. st. 1. ZZP-a, slijedom čega da se radi o ništetnoj odredbi sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a.

 

Nadalje, sud zaključuje da u slučaju kada je pretplatnički  odnos raskinut - a koja okolnost je nesporno nastupila u predmetnom slučaju, tužitelj svoja prava može ostvariti zahtjevom za naknadu štete zbog raskida ugovora u smislu odredbe čl. 368. ZOO-a. Tužitelj je i s toga osnova postavio svoj zahtjev za isplatom iznosa od 1.425,00 kn, međutim sud je zahtjev tužitelja i iz toga razloga odbio kao neosnovan, uz obrazloženje u osnovnom da tužitelj nije dokazao (čl. 221.a) osnovanost i visinu pretrpljene štete odnosno da li je utuženi iznos odgovarajuća naknada štete koja tužitelju pripada sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a.

 

U ovome predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. a ZPP.

 

              Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

 

Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer pobijana presuda nema proturječja ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

 

Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredba parničnog postupka. Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Opći uvjeti tužitelja predviđaju u čl. 7. toč. 7.3.3. da ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane T. krivnjom pretplatnika, da je pretplatnik obvezan T. jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora. U predmetnom slučaju ugovor je raskinut a zbog činjenice raskida ugovora tužitelj svoju ugovornu obvezu više ne ispunjava, pa je stoga sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno zaključio da primjena tako unaprijed formulirane odredbe dovodi do očigledne neravnopravnosti u pravima i obavezama parničnih stranaka i to na štetu korisnika usluga (koji je ujedno i potrošač) zbog čega na tako nepoštenoj i stoga ništetnoj odredbi u smislu čl. 49., čl. 50. i čl. 55. ZZP tužitelj nema pravo temeljiti svoj zahtjev, a na što sud prema čl. 327. st. 1. ZOO-a pazi po službenoj dužnosti, kao što je to u predmetnom slučaju i učinjeno.

 

U odnosu na žalbene navode tužitelja valja reći da je pravilno primijenjeno materijalno pravo od strane suda prvog stupnja, točnije odredbe članka ZZP-e, kraj činjenice da je tužitelj sve odredbe ugovora pa i tako i odredbu o naknadi za prijevremeni raskid ugovora unaprijed formulirao na standardnom ugovoru, pa stoga postoji presumpcija da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo (unatoč činjenici što je tuženica mogla izabrati drugu tarifu međutim predmetnu tarifu koju je izabrala nije mogla izabrati po drugačijim uvjetima) stoga ta ugovorna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

Nadalje, žalbeni navodi koji se tiču naknade štete, odnosno pitanja postojanja same odštetne odgovornosti korisnika, tužitelj je kao vjerovnik bio dužan dokazati, odnosno da je zbog neispunjenja obveze pretrpio štetu te u kojoj visini pa tek u ispunjenju navedenih činjenica imao pravo ostvariti naknadu, a tužitelj nije dokazao da bi mu prijevremenim raskidom ugovora nastupila šteta, pa je stoga sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je polazeći od odredbe čl. 221.a ZPP-a zahtjev tužitelja i s toga osnova odbio kao neosnovan.

 

Vezano za žalbene navode koji se odnose na primjenu odredbe čl. 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13 i 71/14 - ZEK) valja reći da je tom odredbom uređeno pravo pretplatnika (tuženice) na raskid pretplatničkog odnosa i posljedicama za slučaj raskida od strane pretplatnika, a ne pravo tužitelja kao pružatelja usluga. Isto tako prema prihvaćenim Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda RH i predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova od 14. listopada 2016. (broj Su IV-409/16) proizlazi da se u ovakvim sporovima, kakav je i predmetni - pravni odnos presuđuje prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača a ne Zakona o elektroničkim komunikacijama.

 

Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti u odnosu na toč. II izreke, kao neosnovanu te u tom dijelu potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

Presudu suda pravoga stupnja valjalo je potvrditi i u odbijajućem dijelu toč. III i IV izreke, jer je odluka o troškovima postupka pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, obzirom su parnične stranke u predmetnom slučaju uspjele razmjerno u jednakim omjerima.

 

Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

 

   U Puli-Pola, 24. ožujka 2020.

 

 

S u d a c

 

Kristina Pavičić-Sirotić, v.r.