Broj: Rev-x 460/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. S. pok. N. iz K., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv I-tuženika S. B. rođ. V. iz D. i II.-tuženog D. M. iz D., koje tužene zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženih i dopuni revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1186/13 od 19. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-86/13 od 10. lipnja 2013., u sjednici održanoj 20. svibnja 2015.,

r i j e š i o   j e

Revizija i dopuna revizije tuženih odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine koja je predmetom ovog postupka, pa se ovlašćuje da temeljem te presude zatraži i postigne upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženih.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u odnosu na glavnu stvar.

Protiv drugostupanjske presude, pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), reviziju podnose tuženici s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju te preinači presudu suda drugog stupnja i presudu prvog stupnja na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

Dopunom revizije određeno je navedena odluka koja se pobija.

Odgovor na reviziju kao niti na dopunu nije podnesen.

Revizija niti njena dopuna nisu dopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude kad odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz stavka 2. tog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važnih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti. U ovoj fazi postupka sporno je, može li tužitelj drugotuženiku suprotstaviti svoje pravo vlasništva stečeno dosjelošću, kad je drugotuženik svoje pravo suvlasništva upisao na nekretnini koja je predmet postupka dok još pravo vlasništva stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, a temeljem odredbe iz čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/14 i 152/14).

Revident postavlja tri pitanja:

1. Može li tužitelj podnositi tužbu, a sud donositi presudu o utvrđenju vlasništva uz ovlaštenje da se temeljem presude provede upis u zemljišnim knjigama ako tuženi u ovom slučaju prvotužena S. B. nije u zemljišnim knjigama zavedena kao vlasnik?

2. Da li odgoda zaštite povjerenja u zemljišne knjige se odnosi na odgodu zaštite povjerenja na nekretnine u društvenom vlasništvu ili se odnosi i na sve ostale?

3. Na koji način se treba tumačiti postupanje u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, da li to znači običnu pažnju ili se traži da se primjenjuje pojačana pažnja i dodatna ispitivanja?

Prvo postavljeno pitanje nije važno, jer je uvidom u zk.ul.br. 317 k.o. V. utvrđeno da je prvotužena S. B. rođena V. upisana kao suvlasnica 1/6 dijela nekretnine koja je predmetom ovog postupka.

Drugo pitanje i treće pitanje, nisu važni za presuđenje u ovom predmetu, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da drugotuženik kao stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri prilikom upisa svog prava na nekretnini koja je predmet ovog postupka, pa mu tužitelj može suprotstaviti svoje pravo na nekretnini stečeno na temelju zakona.

Dakle, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopustivost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, pa je na temelju odredbe iz čl. 392.b st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2015.