1

Poslovni broj: 6 UsIpor-83/20-2       

 

 

Poslovni broj: 6 UsIpor-83/20-2       

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

    Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužiteljice M. P. iz Z., N. .., zastupana po opunomoćeniku Đ. A., odvjetniku u Z., V. .., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F.., radi povrata više uplaćenog doprinosa, bez održavanja glavne rasprave, 24. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I       Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-411-10/17-01/329, Urbroj: 513-04/18-4 od 25. srpnja 2018. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II       Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

            Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-411-10/17-01/329, Urbroj: 513-04/18-4 od 25. srpnja 2018. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M., Klasa: UP/I-416-02/16-04/28, Urbroj: 513-07-24-04/17-03 od 25. siječnja 2017., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za godišnji obračun doprinosa prema najvišoj godišnjoj osnovici i utvrđivanju prava na povrat više uplaćenog doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za 1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997.,1998., 1999., 2000.,2001., 2002. i 2003.

              Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikovog rješenja, navodi kako postupanje tuženika nije pravedno ni pravično. Tvrdi kako nije sporno da je tijekom niza godina, a za vrijeme trajanja radnog odnosa, redovito uplaćivala sve doprinose iz plaće i na plaću, pa je tako i u cijelom tom razdoblju plaćan doprinos za obvezno mirovinsko osiguranje.  U tom razdoblju svu svoju dobit kao udjelničar u tvrtki poslodavca, uplaćivala je u mirovinski fond, u nadi da to sve predstavlja određeno jamstvo bolje mirovine i života u starosti. Sada kada je donesen Zakon kojim je propisana maksimalna visina mirovine, što predstavlja u pravnom smislu pravni paradoks, tada država odbija svojim rješenjima isplatiti onaj iznos uplaćenih doprinosa koji joj je bez ikakvog pravnog osnova isplaćen, a od kojih je bez pravnog temelja ostvarila velike koristi. Prigovara da je tuženik nezakonito i nepravilno primijenio odredbe Zakona o doprinosima, jer je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Opći porezni zakon. Poziva se na dopis Porezne uprave, Klasa:411-01-06-01/60 u kojem je dana uputa, odnosno obavijest o postupanju u ovakvim predmetima, na koji način i pod kojim uvjetima može nastupiti zastara u ovakvim slučajevima zahtjeva za povrat više uplaćenih doprinosa. Naglašava kako se cijela stvar mora sagledati sukladno sadržaju članka 3. točke 13. tada važećeg Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja. Prigovara kako tuženik nigdje nije naveo početak tijeka zastarnog roka, već samo spominje odredbu članka 243. Pravilnika o doprinosima, koja nema nikakve veze s predmetnim slučajem. Prigovara što se tuženik poziva na dopis HZMO-a o kojem prvostupanjsko tijelo nije imalo nikakvih saznanja. Prigovara i kako nije imala nikakvih saznanja o navedenom dopisu i na isti se nije mogla očitovati.  Nadalje, tužiteljica smatra kako joj sva prava i obveze teku od rješenja HZMO-a od 26. lipnja 2012. kada joj je priznato pravo na starosnu mirovinu, i od tada teku svi rokovi vezano za ostvarivanje nekih drugih prava. Smatra da obzirom da je predmetni zahtjev podnijela 13. travnja 2016., očito je kako nije protekao opći zastarni rok od 5 godina. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaz pregledom sudskog spisa te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužiteljica 13. travnja 2016. podnijela zahtjev za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje prema najvišoj godišnjoj osnovici i utvrđivanju prava na povrat više uplaćenog doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za 1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000.,2001., 2002. i 2003.

              U postupku je pribavljeno očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. travnja 2017. u kojem je navodi kako je termin najviše mjesečne i najviše godišnje osnovice definiran odredbama Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja, citira se odredba članka 77. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“ broj: 147/02. i 175/03.), odredba članka 223. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08.) te odredba članka 27. Pravilnika o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 83/13.). Ističe se da nevezano uz protek roka od pet godina za podnošenje zahtjeva za povrat više plaćenih doprinosa od najviše godišnje osnovice, samo institut naviše godišnje osnovice postoji od 1. siječnja 2003., stoga je nemoguć povrat doprinosa prije 2003., bez obzira u čijoj je nadležnosti bila naplata doprinosa u razdoblju od 1992. do 2003.

              U skladu sa navedenim, porezno tijelo je odbilo zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

              Odredbom članka 223. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08.) propisano je da obveznik doprinosa koji je sam uplatio ili su u njegovo ime i u njegovu korist drugi obveznici plaćanja doprinosa uplatili doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, za određenu kalendarsku godinu, a koji je doprinos obračunan prema osnovici čiji je ukupni iznos viši od iznosa najviše godišnje osnovice propisane za tu godinu, ima pravo na povrat toga doprinosa obračunanog i plaćenog prema dijelu osnovice koji prelazi iznos najviše godišnje osnovice.

              Odredbom članka 224. stavkom 1. Zakona o doprinosima propisano je da pravo na povrat doprinosa plaćenih iznad najviše godišnje osnovice utvrđuje se u postupku godišnjeg obračuna doprinosa.

              Stavkom 2. istog članka propisano je da postupak godišnjeg obračuna provodi Porezna uprava u upravnom postupku na temelju zahtjeva obveznika doprinosa.

              Stavkom 3. istog članka propisano je da postupak kojim se provodi godišnji obračun doprinosa te rok za njegovo pokretanje i način dokazivanja propisat će ministar financija.

              Odredbom članka 243. stavka 1. Pravilnika o doprinosima („Narodne novine“ broj: 2/09., 9/09., 97/09., 25/11., 61/12. i 86/13.) propisano je da postupak godišnjeg obračuna radi utvrđivanja prava na povrat plaćenog doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti koji je obračunan prema osnovici čiji je iznos viši od najviše godišnje osnovice provodi Porezna uprava. Postupak se pokreće na temelju pismenog zahtjeva obveznika doprinosa, sukladno članku 224. stavak 2. Zakona.

Stavkom 2. istog članka propisano je da zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najranije 1. veljače godine koja slijedi iza godine za koju se podnosi, a najkasnije u roku od pet godina računajući od dana kada je obračunan i uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti prema osnovici čiji je iznos viši od najviše godišnje osnovice.

Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

              Sud je stajališta kako je porezno tijelo pravilno utvrdilo da zahtjev tužiteljice za obračun doprinosa prema najvišoj godišnjoj osnovici i utvrđivanju prava na povrat više uplaćenog doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za razdoblje od 1992. do  2003. nije osnovan, budući institut najviše godišnje osnovice postoji od 1. siječnja 2003., pa nije moguć povrat doprinosa uplaćivanih prije 1. siječnja 2003.

              Osim toga, tužiteljica je svoj zahtjev za povrat više uplaćenih doprinosa propustila podnijeti u roku od 5 godina, računajući od dana kada je obračunan i uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, u smislu citirane odredbe članka 243. stavka 2. Pravilnika o doprinosima, te je u smislu citiranih odredbi Zakona nastupila i zastara za podnošenjem predmetnog zahtjeva.

              Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

Stoga se prigovori tužiteljice otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

              Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

              Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i  odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

 

 

 

U Splitu, 24. ožujka 2020.

 

                                                                                                                                  S U T K I N J A

 

                                                                                                               Nela Mešin, v.r.

                                                                                                                                              

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Matea Feracina