Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

              -   -              Poslovni broj: 8 Uspor-12/20-7

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja A. A. iz B., U. 2/2, zastupanog po opunomoćenicama Z. M. i S. M., odvjetnicama u Odvjetničkom društvu M. & p. d.o.o. S. L. xx, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F. 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2020. godine, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti tuženika, 23. ožujka 2020. godine,

 

                                                          

                                                          p r e s u d i o   j e

 

1.Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/192, URBROJ:513-04-19-2 od 31. listopada 2019. godine.

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

                                                          Obrazloženje

 

U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-20/19-01/192, URBROJ:513-04-19-2 od 31. listopada 2019. godine tužitelj osporava rješenje, te je u bitnom naveo: da je porezno rješenje i osporeno rješenje tuženika nezakonito jer je u suprotnosti sa činjenicama i dokazima u spisu; da je navedenim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka, jer obrazloženja rješenja su kontradiktorna ispravama koja priležu spisu kao i razlozima na koja se poziva u rješenju, radi čega ih se ne može ispitati; da je netočan navod tuženika da tužitelj u upravnom postupku (prije donošenja rješenja a i nakon donošenja u žalbi), nije argumentirao i dostavio propisane dokaze o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine; da je tužitelj dostavio Izvadak iz zemljišne knjige, rješenje Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine od 06. listopada 2014. godine, KLASA:UP/I-612-08/11-06/0551,URBROJ:532-04-01-03-02/2-14-5, te rješenje o izvedenom stanju („legalizaciji“); da je procjena vrijednosti nekretnine izvršena 17. svibnja 2018. godine što je vidljivo iz zapisnika o procijeni, a što znači da je procjena vršena dvije godine nakon što je tužitelj  nekretninu stekao i kada je nastala porezna obveza; da je kroz navedene dvije godine tužitelj i njegova supruga svojim sredstvima od prizemnog ruševnog objekta površine 54 m2, kakvog su kupili, napravili objekt kakav je danas, a koji svojom površinom i izgledom je različit od nekretnine iz vremena kupnje, obzirom da je velikim ulaganjem u nekretninu povećana njezina vrijednost a isto tako je povećana i površina jer sada površina iznosi 204 m2, dok je kod kupnje površina bila 54 m2, a što potvrđuje rješenje o izvedenom stanju. S obzirom na navedeno, da se za procjenu vrijednosti ne mogu koristiti kao usporedni podaci, podaci koji se odnose na stanove u S.:  u D., S., Š. I. M., koji se odnose na promet iz razdoblja 2015. do 2017. godine i tržišna vrijednost zemljišta (teniskih terena), jer nekretnine po površini ni po vrijednosti ni opremljenosti za stanovanje se ne mogu uspoređivati sa predmetnom tužiteljevom nekretninom - prizemnicom kakva je kupljena; da su predmetne nekretnine prije kupoprodaje rješenjem Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine od 06. listopada 2014. godine proglašene kulturnim dobrom jer se nalaze u kulturno povijesnoj cjelini M., što znači da se na istu odnose ograničenja i zabrane predviđene Zakonom o zaštiti kulturnih dobara, a što umanjuje vrijednost nekretnine; da se osporenim rješenjem samo paušalno navodi da je tužitelju dana mogućnost sudjelovanja u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina, budući da je tužitelj u roku podnio prigovor na visinu porezne osnovice a o kojem prigovoru porezno tijelo nije odlučilo niti je pregledalo dokumentaciju o stanju nekretnine u vrijeme stjecanja; da je prijavnim listom Ureda za katastar od 23. svibnja 2017. godine, rješenjem od 21. veljače 2018. i rješenjem o izvedenom stanju od 15. ožujka 2017. godine, zaprimljenim kod Suda dana 27. ožujka 2018. godine pod brojem xxxx evidentirana promjena površine i kulture čest. zem. xxx iz dotadašnjeg stanja: dvor površine 1123 m2 i zgrada površine 54 m2, u novo stanje: dvorište površine 986 m2 i stambena zgrada površine 204 m2, koje javne isprave potvrđuju da je došlo do promjene površine objekta pa time i tržišne vrijednosti, a što nije uzeto u obzir kod procijene. Predložio je da se poništi osporeno rješenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

           Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv Privremenog poreznog rješenja, Klasa: UP/I-410-20/2017-001/00082, Urbroj:513-007-17-01-2018-0008 od 21. kolovoza 2018. godine,

Privremenim poreznim od 13. srpnja 2017. godine tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.134.300,00 kn, te porez na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 45.372,00 kn.

U naknadno provedenom postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina donijeto je predmetno porezno rješenje od 21. kolovoza 2018. godine kojim je  tužitelju utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.191.220,85 kn i porez na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 47.648,83 kn.

Na ročištu za glavnu raspravu dana 13. ožujka 2020. godine stranke nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužitelja je iskazala da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva; da je u konkretnoj situaciji porezno tijelo pogrešno utvrdilo tržišnu vrijednost predmetne nekretnine iz razloga što je procjenu vrijednosti nekretnine vršila sa vremenskim odmakom od oko dvije godine tj. što je od zaključenja ugovora o kupoprodaji do vršenja procijene proteklo dvije godine, te s obzirom na činjenicu da je tužitelj u navedenom razdoblju u  predmetnu nekretninu vršio ulaganja čime je povećao tržišnu vrijednost iste. Isto tako da je nakon zaključenja ugovora povećana i površina predmetne nekretnine u odnosu na površinu koja je navedena u kupoprodajnom ugovoru, a što je vidljivo iz Prijavnih listova Ureda za katastar o promjeni površina nekretnine. Popisala je trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u iznosu od po 2.500,00 kuna uvećano za PDV-a.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 31. listopada 2019. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li privremenim poreznim rješenjem tužitelju pravilno procjenom utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.191.220,85 kuna i obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 47.648,83 kn.

Među strankama je sporno da li je procjena vrijednosti nekretnine  vršena za nekretninu koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji (prema površini i stanju nekretnine u trenutku zaključenja ugovora) ili je procijenjena tržišna vrijednost prema površini i stanju u kojem se nekretnina nalazila u trenutku vršenja procijene, što znači oko dvije godine nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji.

Prema stanju spisa proizlazi da su Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 02. prosinca 2016. godine tužitelj i Z. A. iz S., O. H. p. xx, kupili nekretninu od R. J. iz Z., čime je ostvaren promet nekretnina u smislu članka 4. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11 i 143/14,  u daljnjem tekstu: ZPPN-a).

Prema članku 9. stavak 1. ZPPN-a osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pod kojom se prema stavku 2. istog članka podrazumijeva cijena koja se za nekretninu postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze i koja se u pravilu utvrđuje prema ispravi o stjecanju. Stavkom 5. istog članka je propisano da je Porezna uprava ovlaštena tržišnu vrijednost nekretnine utvrditi procjenom.

Člankom 14. stavak 1. ZZPPN-a je propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

Prema stanju spisa, odnosno prema članku 1. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. prosinca 2016. godine je vidljivo da je predmet kupoprodaje čest. zem. xxx Z.U.xxxx k.o. S., zgrada i dvor i to zgrada površine 54 m2 i dvor površine 1123 m2 ili ukupno 1177 m2, anagrafske oznake Š. I. M. xx, označene u katastru zemljišta kao kat. čest. xxx k.o. S..

Porez na promet nekretnina prijavio je javni bilježnik elektroničkim putem dana 27. siječnja 2017. godine.

Porezno tijelo je tržišnu vrijednost nekretnine utvrdilo Zapisnikom o procijeni od 17. svibnja 2018. godine, što je vidljivo iz zapisnika o procijeni, dakle, u istoj godini kada je poreznom tijelu prijavljen promet nekretnina, pa nije osnovan tužbeni navod da se je utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnine procjenom obavilo oko dvije godine nakon ostvarenog prometa, jer je za razrez poreza na promet bitno kada je poreznom tijelu prijavljen promet nekretnine.

Porezno tijelo je kod procijene vrijednosti nekretnine Zapisnikom o procijeni utvrdilo da su tužitelj i Z. A. stekli svaki po ½ dijela kuće u S. anagrafske oznake Š. I. M. xx, ukupne neto površine 118,37 m2, natkrivena terasa površine 47,69 m2 (korisne površine 23,84 m2) i natkriveni trijem (prolaz) površine 27,25 m2 (korisne površine 13,63 m2, te zemljište koje u naravi predstavlja teniski teren površine 1021,16 m2, sve položeno na čest. zem. xxx, Z.U.xxxx k.o. S..

Iz rješenja o izvedenom stanju Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje, KLASA:UP/I-361-03/13-04/09859, URBROJ:2181/01-03-01/13-17-9 od 15. ožujka 2017. godine je vidljivo da je  postupak ozakonjenja nekretnine pokrenuo J. R. iz Z., M.(prodavatelj nekretnine), i to zahtjevom od 29. lipnja 2013. godine uz kojeg je priložio svu potrebnu dokumentaciju (geodetske snimke, snimke izvedenog stanja , građevinsku dozvolu za objekt od 05. studenog 1997. godine, te potvrdu Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Splitu od 24. listopada 2016. godine).

Navedenim rješenjem o izvedenom stanju ozakonjuje se završena, manje zahtjevna, slobodnostojeća, stambena zgrada, građevinske (bruto) površine 203,66 m2, vanjske visine 2,83 m te vanjske tlocrtne dužine i širine 26,00 m x 10,00 m, katnosti E = Pr (prizemlje pod kosim višestrešnim krovom) s ukupno jednom stambenom jedinicom ( u prizemlju se nalazi jedna stambena jedinica), a da se nekretnina nalazi na području kotara M., Š. I. M. 17, izgrađena na kat. čest. zem. xxx k.o. S., koja je prikazana  na geodetskoj snimci izvedenog stanja, broj: 791/13 od 06. ožujka 2008. godine, koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije M. B. iz "G." d.o.o. S., i na snimci izvedenog stanja, broj: 06/12 od 10. studenog 2012. godine, koju je izradio ovlašteni inženjer građevine N. U. iz „B. U.“ d.o.o. S.

Iz navedenog proizlazi da je pravni prednik, odnosno prodavatelj nekretnine  pokrenuo postupak ozakonjenja (legalizacije) nekretnine prema njezinom stvarnom stanju u vrijeme pokretanja postupka ozakonjenja (29. lipnja 2013.g.), te da je temeljem dokumentacije koja je predana uz zahtjev za ozakonjenje donijeto rješenje dana 15. ožujka 2017. godine, koje rješenje je dostavljeno podnositelj zahtjeva tj. prodavatelju nekretnine J. R..

Naprijed navedeno znači da je predmetna nekretnina u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. prosinca 2016. godine imala građevinsku (bruto) površinu 203,66 m2, vanjsku visinu 2,83 m te vanjsku tlocrtnu dužinu i širinu 26,00 m x 10,00 m, jer isto proizlazi iz priloženih geodetskih snimki i snimke izvedenog stanja koje su bile osnova za donošenje navedenog rješenja.

Stoga, neosnovan je navod tužitelja da je stvarna površina objekta u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora  o kupoprodaji nekretnine iznosila 54 m2, jer se radi o „starom“ podatku, kako se je vodio u Uredu za katastar Split, a što proizlazi i iz rješenja istog tijela, KLASA: UP/I 932-07/18-02/73, URBROJ:541-26-02/5-18-2 od 21. veljače 2018. godine kojim je izvršena promjena podataka o površini i namjeni  kat. čest.xxx, iz dotadašnjeg stanja: dvor površine 1123 m2 i zgrada površine 54 m2, u novo stanje: dvorište površine 986 m2 i stambena zgrada površine 204 m2.

Porezno tijelo je kod procijene imalo na raspolaganju rješenje o izvedenom stanju  od 15. ožujka 2017. godine a samim time i saznanje da se predmetna nekretnina nalazi na području kotara M. gdje su objekti pod nadzorom Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Splitu, ali isto ne znači da su nekretnine izvan prometa. Tužiteljeva nekretnina je udovoljavala uvjetima za ozakonjenje te je ozakonjena, a gradnja (dogradnja ) je dozvoljena sukladno Urbanističkom planu i uz uvjete koje odredi Konzervatorski odjel, što bi moglo imati utjecaja na tržišnu vrijednost, ali upravo zbog lokacije (Meje) nekretnine postižu veću vrijednost.

Slijedom navedenog sud ocjenjuje da je porezno tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje, provelo postupka procijene i pravilno utvrdilo tržišnu vrijednost nekretnine (porezne osnovice), slijedom čega je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

                                                  U Splitu, 23. ožujka 2020. godine

                                                                                                                       SUDAC

 

                     Studenko Vuleta,v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu