-   -              Poslovni broj: 8 Uspor-17/20-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja U. N. iz D., , zastupanog po opunomoćeniku J. C., odvjetniku u S., , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na nasljedstvo i darove, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2020. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 23. ožujka 2020. godine,

                                                          p r e s u d i o   j e

1.Odbija se zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/17-01/129, URBROJ:513-04-19-2 od 18. rujna 2019. godine.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

                                                        Obrazloženje

U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-16/17-01/129, URBROJ:513-04-19-2 od 18. rujna 2019. godine tužitelj osporava rješenje, te je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje nezakonito; da je sa svojim pokojnim stricem V. U., koji nije imao vlastite djece, zajedno privređivao jer mu je tužitelj i tužiteljev brat I. U., najbliži srodnik. Kako je I. U. većinu vremena provodio izvan D. i izvan RH-e i kako je tužitelj ostao na „ognjištu“ kao jedini muški potomak, da ga je pok. stric V. prihvatio kao sina i praktički svom imovinom raspolagao u korist njega; da je sa stricem V. živio u zajedničkom kućanstvu kako u trenutku primitka dara tako i u trenutku njegove smrti, radi čega i nije sastavljen poseban ugovor; da se o stricu i njegovoj supruzi, strini M. U., brinuo sve do njihove smrti, a novac koji je tužitelj primio od strica da je trošen za uzdržavanje strica i strine; da je ranije u spis dostavio dokaz da je plaćao smještaj u Domu za starije i nemoćne za strinu M. U.; da je sa stricem V. zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čime se potvrđuje njihov čvrst odnos i povezanost, ali da je propušteno u istom ugovoru naznačiti da se ugovor odnosi i na pokretnine. Predloženo je da se sasluša tužitelja, te svjedoke M. U. i I. U.. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

           Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv poreznog rješenja, Klasa: UP/I-410-16/2013-01/3, Urbroj:513-07-29-02-2017-11 od 14. kolovoza 2017. godine,

Označenim poreznim rješenjem tužitelju je na poreznu osnovicu na nasljedstva i darove u iznosu od 748.742,30 kn razrezan porez  po stopi od 5% u iznosu od 37.437,11 kn.

Na ročištu za glavnu raspravu dana 13. ožujka 2020. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te je u spis predao presliku Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju  kojeg spominje u tužbi.

Prijedlog iznesen u tužbi da se sasluša tužitelja te  navedene svjedoke je odbijen kao nepotreban cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka. Saslušanje tužitelja i predloženih svjedoka u toku upravnog spora koji se vodi pred sudom s obzirom na narav upravne stvari i posebnosti slučaja ne bi bili od posebne koristi obzirom na način i sadržaj njihovih iskaza niti bi isto po ocijeni suda pomoglo da se donese pravilna odluka, što se posebno odnosi na dokazivanje zajednice života između tužitelja kao daroprimatelja i  darovatelja i zajedničko privređivanje tj. da su  primljena novčana sredstva rezultat zajedničkog življenja i privređivanja. Navedeno se je trebalo dokazivati u drugom postupku, odnosno drugim materijalnim dokazima.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 18. rujna 2019. godine, odgovor na tužbu, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predan u spis, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga. Tužitelj je popisao trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u iznosu od po 2.500,00.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li poreznim rješenjem tužitelj zakonito i pravilno utvrđen obveznikom poreza na nasljedstvo odnosno primljeni novčani iznos dara, te mu utvrđen porez po osnovi nasljedstva odnosno dara kojeg je dobio od V. U. u iznosu od 37.437,11 kuna.

Među strankama nije sporno da je tužitelj od svojeg pokojnog strica V. U. primio iznos od 100.000,00 Eura.

Člankom 7. stavak 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, broj: 117/93 do100/15.), propisano je da su obveznici poreza na nasljedstvo i darove fizičke i pravne osobe, koji na teritoriju Republike Hrvatske naslijede ili prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstvo i darove. Stavkom 2. istog članka je određeno da ako se nasljednik odrekne nasljedstva ili ga ustupi u ostavinskom postupku, da porez na nasljedstvo i darove plaća osoba kojoj je nasljedstvo pripalo ili joj je ustupljeno.

Sporno je da li se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu darovanja ili bi se radilo o stjecanju temeljem dosmrtnog uzdržavanja.

Kako u konkretnom slučaju nije zaključen ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, iz kojeg bi proizlazilo da je osnova za primitak navedenog novčanog iznosa, uzdržavanje koje je pružao tužitelj (što i nije sporno), te kako se postojeći-zaključeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju odnosi samo na nekretnine, ne može se prihvatiti stav tužitelja da je osnova za primitak novčanog iznosa uzdržavanje koje je on pružao stricu V. i njegovoj supruzi.

Člankom 14. stavak 2. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave  je propisano da porez na nasljedstva i darove ne plaćaju braća i sestre, njihovi potomci te zetovi i snahe ostavitelja ili darovatelja, ako su živjeli u zajedničkom kućanstvu s ostaviteljem u trenutku njegove smrti ili u trenutku primitka dara. Zajedničkim kućanstvom u smislu ovog Zakona smatra se zajedničko stjecanje prihoda i imovine te raspolaganje prihodima i imovinom koja se nasljeđuje ili daruje.

Tužitelj ustraje u navodima da je pok. V. U. bio član njegovog kućanstva tj. da je živio sa tužiteljem u zajednici života u trenutku smrti  ili davanja dara tužitelju, pa da po navedenom osnovu tužitelj ne bi bio u obvezi platiti porez na novčani iznos koji je primio.

Kada bi navedeni tužiteljev navod bio točan ostalo bi sporno da li su tužitelj i V. U. zajedno stjecali novčana sredstva koja je tužitelj primio ili je novčana sredstva koja je tužitelj primio, ranije sam stekao V. U..

S obzirom na navedeno nije samo sporno da li je postojala zajednica života tužitelja i V. U. tj. da li su živjeli u zajedničkom kućanstvu.

Prema stanju spisa nespornim proizlazi da novčana sredstva koja je tužitelj primio su u stvari novčana sredstva V. U., te da su ista tužitelju dana bez naknade tj. protuusluge, budući da o tome nema zaključenog ugovora niti navedeno tužitelj dokazuje na drugi način.

Slijedom navedenog sud zaključuje da je porezno tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje i na isto pravilno primijenilo odredbe Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te da je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

                                                  U Splitu, 23. ožujka 2020. godine

                                                                                                                       SUDAC

                      Studenko Vuleta,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv  ove presude žalba nije dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja, J. C., S.,, uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 13.  i 23. 03. 2020.,

-          u spis.

                                                         za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Nataša Rogošić