Poslovni broj Gž Ovr-19/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. iz Z., protiv I. ovršenika D. H. iz N. Z., OIB: …i II. ovršenice G. M. iz N. Z., OIB: …, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pu Ovr-18646/2015 od 28. listopada 2019., dana 23. ožujka 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pu Ovr-18646/2015 od 28. listopada 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je prijedlog ovrhovoditelja od 7. listopada 2019. za ponovnim dostavljanjem osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4366/12 od 23. svibnja 2012. Financijskoj agenciji (dalje FINA).

 

U točki II izreke utvrđeno je da je ovrha na računima I. ovršenika D. H. (dalje I. ovršenik), određena citiranim rješenjem o ovrsi djelomično dovršena i to u dijelu kojim je određena naplata zateznih kamata za iznos od 8.359,00 kn, zatim u dijelu kojim je određena naplata troškova određenih istim rješenjem u iznosu od 547,00 kn te za iznos od 103,25 kn na ime naknade FINE.

 

Točkom III izreke je odlučeno da se obustavlja ovrha na računima I. ovršenika određena citiranim rješenjem o ovrsi u preostalom dijelu za iznose koji nisu namireni.

 

Točkom IV izreke je odlučeno da se obustavlja ovrha na računima II. ovršenice G. M. (dalje II. ovršenica), određena citiranim rješenjem o ovrsi.

 

              Protiv rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) u vezi s člankom 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 121/05. - daje OZ), koji propis se u ovom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme pokretanja ovršnog postupka.

 

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak te potražuje troškove sastava žalbe.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4366/12 od 23. svibnja 2012. određena ovrha na novčanim sredstvima oboje ovršenika radi prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja koje je dostavljeno na provedbu FINI koja je dopisom od 30. srpnja 2019. obavijestila sud kako je prestala izvršavati predmetnu osnovu za plaćanje sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18. - dalje ZPONS) uz obavijest o djelomičnoj naplati i visini naplate tražbine ovrhovoditelja. Sud dalje utvrđuje da je navedena obavijest FINE dostavljena ovrhovoditelju 8. kolovoza 2019., da je ovrhovoditelj podneskom od 7. listopada 2019. predložio da sud ponovno predmetno rješenje o ovsi dostavi FINI kako bi se ova osnova za plaćanje ponovno zavela u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje (dalje Očevidnik) uz dokaz o plaćenom predujmu troškova naknade za provedbu osnove, prema cjeniku FINE.

 

Navedeni prijedlog ovrhovoditelja sud prvog stupnja je ocijenio neosnovanim te ga je odbio točkom I izreke pobijanog rješenja pozivom na sadržaj odredbe članka 12. i članka 33. stavak 1. ZPONS-a uz obrazloženje da nije dopuštena ponovna dostava rješenja o ovrsi FINI kako bi se predmetno rješenje ponovo zavelo u Očevidnik.

 

Uvažavajući djelomično provedenu ovrhu naplatom tražbine ovrhovoditelja sa računa I. ovršenika za iznose prema specifikaciji FINE - zatezne kamate u iznosu od 8.359,00 kn, troškovi postupka u iznosu od 547,00 kn te naknada FINE u iznosu od 103,25 kn, sud u tom dijelu i za navedene iznose utvrđuje ovrhu dovršenom (točka II izreke).

 

Uz daljnji zaključak da se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ne može provesti, o kojoj nemogućnosti je sud obavijestio ovrhovoditelja dostavom dopisa FINE, pa kako ovrhovoditelj u smislu članka 5. stavak 3. i 4. OZ-a nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe radi namirenja svoje tražbine u roku od dva mjeseca, to prvostupanjski sud pobijanim rješenjem (točke III i IV izreke) obustavlja daljnju ovrhu u pogledu oba ovršenika.

 

              U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a te uz primjenu članka 19. stavka 1. OZ-a.

 

Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odlučio na opisani način u ovome slučaju jer sadržaj dokumentacije dostavljene po FINI i nepostupanje ovrhovoditelja po odredbi članka 5. stavka 3. i 4. OZ-a, opravdava donesenu odluku suda.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe članka 12. stavak 1. ZPONS-a kao lex specialisa u konkretnom slučaju. Naime, FINA je izvijestila sud a nastavno sud ovrhovoditelja da je sukladno članku 12. ZPONS-a u vezi s člankom 33. stavak 1. ZPONS-a, FINA prestala izvršavati predmetnu osnovu ovrhovoditelja protekom roka od tri godine u kojem ova osnova zavedena u Očevidnik, nije naplaćena. 

 

Bez uporišta ovrhovoditelj u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja u takvoj situaciji može od FINE tražiti da se osnova - rješenje o ovrsi ponovno uvrsti u redoslijed naplate Očevidnika. Naime, odredbama ZPONS-a takva obaveza suda nije predviđena, pa je u tom pravcu sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog ovrhovoditelja.

 

Navedeno stajalište sukladno je Zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019.

 

Prema tome, nedostatak novčanih sredstava na računu ovršenika predstavlja nemogućnost provedbe ovrhe u smislu odredbe članka 5. stavka 3. OZ-a, u situaciji kada je radnja provedbe ovrhe pred FINOM vremenski ograničena na period od tri godine od zaprimanja osnove za naplatu, koji rok je u konkretnom slučaju nedvojbeno protekao.

 

Ovrhovoditelj nije predložio nastavak ovrhe na novom predmetu i sredstvu ovrhe sukladno članku 5. stavku 3. OZ-a u roku od dva mjeseca od dana kada je zaprimio obavijest suda o nemogućnosti provedbe ovrhe, koji rok je prema stanju spisa u konkretnom slučaju bezuspješno potekao.

 

Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su za obustavu predmetne ovrhe ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 5. stavka 4. OZ-a u svezi sa člankom 67. stavak 2. OZ-a.

 

U odnosu na djelomičnu provedbu ovrhe sa računa I. ovršenika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ovrhu djelomično dovršenom što je sukladno odredbi članka 68. OZ-a te se takvo utvrđenje posebno ne dovodi u pitanje žalbom ovrhovoditelja.

 

Zbog tih je razloga žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a.

 

 

U Rijeci 23. ožujka 2020.

 

                 Sutkinja

                Branka Ježek Mjedenjak