1                                 Poslovni broj: 3 UsI-577/19-7

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Matei Feracina zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. Đ. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik M. J. odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko – dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, S., radi izdavanja odobrenja za nabavu vatrenog oružja, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 13. ožujka 2020., a objavljene 23. ožujka  2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

    Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Tužba se uvažava.

 

II. Poništava se Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske godine, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Broj: 511-12-19-UP/I-10/319-2019 od 06. studenog 2019. godine te se predmet vraća tuženom tijelu na ponovno odlučivanje.“

 

 

Obrazloženje

 

 

              Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske godine, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Broj: 511-12-19-UP/I-10/319-2019 od 06. studenog 2019., odbijen je zahtjev M. Đ.  iz S., ovdje tužitelja, za izdavanje odobrenja za nabavu kratkog vatrenog oružja – kategorije  B radi osobne sigurnosti za držanje i nošenje oružja.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći kako je tuženo tijelo odbilo zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu kratkog vatrenog oružja – kategorije  B radi osobne sigurnosti za držanje i nošenje oružja citirajuće odredbe čl. 11. i čl. 12. Zakona, uz obrazloženje, sadržano u bitnom, da je Povjerenstvo tuženika ocijenilo na temelju činjenica i okolnosti kako tužitelj nije dokazao da je njegova sigurnost ugrožena u tolikoj mjeri da bi mu trebalo oružje u za zaštitu, odnosno kako je isti zaštićen upravo navedenim mjerama policije, međutim da se iz osporavanog rješenja ne može razabrati koje bi to činjenice i okolnosti bile koje bi upućivale na takvu odluku. Nadalje navodi da se u obrazloženju dalje navodi znakovita rečenica koja je bitna za odlučivanje, a koja kaže kako se radi o izoliranom slučaju prijetnje smrću, a što da u stvarnosti nije slučaj jer da je tužitelj žrtva prijetnji, pa i nanošenja tjelesnih ozljeda od iste osobe u više navrata, dakle da se ne radi o izoliranom slučaju. Da je prema prijavama tužitelja, razvidno da je bio žrtva prijetnji fizičkog integriteta tužitelja i njegove obitelji u dva navrata u 2008. godini, da bi mu 01. rujna 2008. godine ista osoba nanijela i teške fizičke ozljede u smislu loma ruke. Da je unatoč reakciji Policije tuženika, dana 16. kolovoza 2019. godine oko 20,15 sati tužitelj od iste osobe ponovno bio žrtva verbalnog vrijeđanja i prijetnji riječima „Ubit ću te, zaklat ću te, ako ne ovdje, onda u S.", nakon čega da ga je ista osoba pokušala u dva navrata pogoditi kamenom. Da je unatoč reakciji Policije - tuženika, dana 14. listopada 2019 godine, tužitelj od svoje nadređene Voditeljice UDU u SDŽ Ispostava K. dobio poruku slijedećeg sadržaja: "M., bija je neki tip tražit te. Pritija je i jedva sam ga se riješila. Ko je nemam pojma, jer ga nisam tila ništa pitat samo da ode, ali nije svoj.“ Nakon toga da je tužitelj nazvao šeficu i nakon razgovora s njom da je zaključio da se radi o njegovom susjedu s H. S. B. kojeg poznaje po ranijim ekscesima. Da je nakon toga kontaktirao Policiju te da su ga uputili obzirom na njegovu adresu stanovanja u PP B., a kad je došao tamo, da su ga uputili u PP K.. Da ga je tamo saslušao službujući inspektor, te da je također pozvao šeficu na prepoznavanje da otkloni sumnju da li se radi o S. B.. Da je prilikom davanja iskaza šefice tužitelja, tužitelj došao do saznanja da mu je S. B. ponovo prijetio verbalno smrću i oružjem. Da je isti prethodno bio u S., u glavnom UDU u SDŽ, te obilazio tajnicu Predstojnice, Voditeljicu ureda hrvatskih branitelja i Personalnu službu, tražeći tužiteljevu adresu i podatke o njemu. Također navodi da je S. B. od strane ODO-a u S. izrečena i mjera opreza zabrane približavanja ili uspostavljanja veze s tužiteljem, kao i zabrana uznemiravanja istoga.

Slijedom navedenog, te obzirom na čitav niz ispada od strane osobe koja je na ozbiljan način pokazala da ima namjeru nauditi tužitelju ili njegovoj obitelji, koja se očigledno konstantno ponavlja već dugi niz godina unatoč mjerama koje je poduzelo tuženo tijelo, da je očigledno kako se ovdje ni u kom slučaju ne radi o izoliranom incidentu, a posebno kako mjerama policije nije osigurana zaštita u smislu zakonske odredbe.

Kao dokaz na navedene tvrdnje tužitelj predlaže izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, provesti neovisno vještačenje, izvršiti uvid u pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u S. G. 11P-…, u presudu Županijskog suda u S. broj Gžp-… od 23. svibnja 2014. god., u pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u S. G. IIP-…, u presudu Županijskog suda u S. broj Gžx-… od 14. rujna 2012. god., kao i u Rješenje ODO-a S. te da nakon provedenog postupka Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 8. siječnja 2020. citiralo  odredbe Zakona  o nabavi i posjedovanju oružja građana te je navelo da nadležno tijelo utvrđuje od slučaja do slučaju po slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, u kojim slučajevima postoji potreba za nabavom odnosno držanjem i nošenjem oružja radi osobne sigurnosti.

Da je u smislu odredbe članka 12. stavka 2. Zakona nadležno povjerenstvo tuženika  utvrdilo kako na strani tužitelja ne postoje opravdani razlozi za nabavu oružja radi osobne sigurnosti za držanje i nošenje oružja, i o tome da je izrađen i Zapisnik iz čijeg sadržaja da je vidljivo da je povjerenstvo utvrdilo da tužitelj nije dokazao kako je njegova osobna sigurnost ugrožena ili bi moga biti ugrožena u tolikoj mjeri da mu za osiguranje treba oružje radi držanja i nošenja. Da je mišljenje dato na temelju prikupljenih činjenica, a da je tužitelju sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku pružena mogućnost izjašnjavanja o razlozima zbog kojih smatra da ima opravdani razlog za izdavanje traženog odobrenja, a da je 17. rujna 2019. tužitelj izjavio  kako je obrazloženje razloga naveo u izjavi koju je priložio uz zahtjev te da ih nije nadopunjavao.

Također je navelo da je na podnositelju zahtjeva da dokaže ispunjavanje pretpostavki za izdavanje odobrenja za nabavu oružja radi osobne sigurnosti za držanje i nošenje oružja sukladno čl. 12. st. 1. Zakona, a da podnositelj zahtjeva u provedenom upravnom postupku nije dokazao da je njegova osobna sigurnost ugrožena u smislu citirane odredbe Zakona da mu za njegovo osiguranje treba oružje. Da tužitelj u tužbi, u bitnom ponavlja razloge zbog kojih smatra da mu je sigurnost ugrožena, a da je tuženik pravilno utvrdio sve relevantne činjenice za pravilno rješavanje ove upravne stvari te da se rukovodio zahtjevima tužitelja iz samog zahtjeva.  Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 13. ožujka 2020. opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe, osporio je navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći da je jedini razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja isključivo slobodna procjena tuženika kako kod tužitelja ne postoje opravdani razlozi za izdavanje dozvole radi nabave oružja radi osobne sigurnosti, dok da činjenice govore sasvim suprotno. Također je istakao da su tužitelj i njegova obitelj žrtve obitelji B. već punih 15-ak godina doživljavali razno razne prijetnje od navedene obitelji, a da posebnu upornost ovakvom ponašanju iskazuje S. B. koji da je unatoč postupanjima policije iskazao izrazitu upornost u ponavljanju djela, a kojim da je ugrožavao osobnu sigurnost tužitelja i njegove obitelji. Da je posljedica postupanja svih strana u ovom postupku činjenica da tužitelj i njegova obitelj više ne mogu zbog straha za vlastitu sigurnost više pristupiti u svoju kuću koja je u vlasništvu tužitelja, a koji da je u predmetnoj kući zadnji put bio u mjesecu kolovozu  2019., a kada da je i posljednji put bio napadnut od strane S. B.. Stoga je ustrajao u prijedlogu za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, kao i za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku kriminalistike na okolnost opravdanosti zahtjeva tužitelja, odnosno njegove ugroze i ugroze njegove  osobne sigurnosti, kao i ugroze sigurnosti njegove uže obitelji.

Opunomoćenica tuženika je ustrajala u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, kao i u navodima iz odgovora na tužbu te se usprotivila predloženom izvođenju dokaza, predlažući da Sud zaključi raspravljene te donese presudu kojom će odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu ocjenjujući  predloženi dokaz suvišnim, budući da je tužitelj već dao Izjavu od 16. rujna 2019. priloženu uz Zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja od 17. rujna 2019., te dane Izjavu sadržanu na Zapisniku o uzimanju izjave stranke Broj. 511-12-19-UP/I-10/319-2019 od 17. rujna 2019.

Sud je odbio i prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku kriminalistike na okolnost opravdanosti zahtjeva tužitelja, odnosno njegove ugroze i ugroze njegove osobne sigurnosti, kao i ugroze sigurnosti njegove uže obitelji, kao suvišan budući da se na navedene okolnosti ne može provoditi dokaz vještačenjem, već o opravdanosti zahtjeva u konkretnom slučaju odlučuje nadležno povjerenstvo tuženika u skladu s kogentnom odredbom čl. 12. st. 2. Zakona, a nakon čega nadležno tijelo donosi rješenje, a zakonitost rješenja ocjenjuje Sud u upravnom sporu.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istome priložene, te je zaključio raspravljanje.

Stranke trošak nisu popisale.

Na temelju ocjene dokaza izvedenih u upravnom postupku, pregledom isprava priloženih spisu, uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da  tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Broj: 511-12-19-UP/I-10/319-2019 od 06. studenog 2019.

              Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu kratkog vatrenog oružja – kategorije  B radi osobne sigurnosti za držanje i nošenje oružja.

Konačno, među strankama je sporno ispunjava li tužitelj opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj: 94/18, dalje Zakona).

Tužba tužitelja nije osnovana.

Odredbom čl. 10. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj: 94/18, dalje Zakona) je propisano da se zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja kategorije B podnosi na propisanom obrascu policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ministarstva nadležnog za unutarnje poslove prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva odnosno mjestu boravišta državljanina treće zemlje odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo).

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se vatreno oružje kategorije B može nabavljati radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti.

Odredbom članka 11. st. 1. Zakona propisano je da će nadležno tijelo izdati podnositelju zahtjeva odobrenje za nabavu vatrenog oružja kategorije B radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti ako ispunjava opće i posebne uvjete.

Odredbom članka 11. stavkom 2. Zakona propisani su opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi:

1. da je položila lovački ispit, ako vatreno oružje nabavlja radi bavljenja lovom ili da se aktivno bavi sportskim streljaštvom, ako vatreno oružje nabavlja radi bavljenja sportskim streljaštvom, o čemu mora priložiti odgovarajuće uvjerenje, potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz ili da ima opravdani razlog za nabavu oružja, ako oružje nabavlja radi osobne sigurnosti,

2. da je navršila 21 godinu života, osim policijskih službenika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, pravosudne policije, drugih državnih tijela i zaštitara koji su prema posebnim propisima ovlašteni držati i nositi oružje i koji moraju imati navršenih 18 godina života te članova sportske streljačke organizacije koji se aktivno natječu u streljaštvu i osoba s položenim lovačkim ispitom koje moraju imati navršenih 18 godina života,

3. da nije pravomoćno osuđena i da protiv nje nije pokrenut postupak za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, kazneno djelo protiv strane države ili međunarodne organizacije, kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kazneno djelo protiv života i tijela, kazneno djelo protiv opće sigurnosti, kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kazneno djelo protiv osobne slobode, kazneno djelo protiv spolne slobode, kazneno djelo protiv okoliša koje se odnosi na protuzakoniti lov i ubijanje ili mućenje životinja, kazneno djelo protiv zdravlja ljudi koje se odnosi na neovlaštenu proizvodnju i promet drogama i omogućavanje trošenja droga, te kazneno djelo koje u sebi sadrži elemente nasilja, a sadržano je u kaznenim djelima protiv imovine, kaznenim djelima protiv braka, obitelji i djece, kaznenim djelima protiv pravosuđa, kaznenim djelima protiv javnog reda, kaznenim djelima protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda, kaznenim djelima protiv privatnosti, kaznenim djelima protiv službene dužnosti, kaznenim djelima protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske i u kaznenim djelima iz propisa o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima,

4. da nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaje zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaje u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište, te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi navedenih prekršaja,

5. da ima uvjete za siguran smještaj i čuvanje oružja.

Odredbom čl. 11. stavkom 3. Zakona propisani su posebni uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi:

1. da je na zdravstvenom pregledu utvrđeno da je zdravstveno sposobna za držanje i nošenje oružja,

2. da raspolaže tehničkim znanjem i vještinom za pravilnu uporabu oružja i da poznaje propise koji se odnose na posjedovanje oružja,

Stavkom 4., istog članka, je propisano da građanin ne smije nabavljati, držati niti nositi vatreno oružje kategorije B bez odobrenja za nabavu oružja koje je izdalo nadležno tijelo.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da ministar nadležan za poslove zdravstva, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za hrvatske branitelje, pravilnikom propisuje način obavljanja zdravstvenih pregleda za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za držanje i nošenje oružja iz stavka 3. točke 1. ovoga članka i visinu naknade u vezi s utvrđivanjem zdravstvene sposobnosti.

Odredbom članka 12. stavkom 1. Zakona propisano je da opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti ima osoba koja dokaže da je njezina osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj za njezino osiguranje treba oružje te ako zbog naravi posla ili okolnosti u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavom oružja, a aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ili drugim mjerama ne bi se mogla osigurati dostatna zaštita.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da mišljenje o tome postoji li kod osobe koja je podnijela zahtjev za nabavu oružja radi osobne sigurnosti opravdani razlog za nabavu oružja daje povjerenstvo koje osniva čelnik nadležnog tijela, na temelju činjenica i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenica i okolnosti utvrđenih tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.

Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona je propisano da je osoba koja podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja dužna pisanom izjavom potvrditi da ima osigurane uvjete za siguran smještaj i čuvanje oružja.

              Stavkom 2., istog članka, je propisano da će u  slučaju sumnje policijski službenik nadležnog tijela provjeriti postojanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka neposrednim opažanjem u stambenom ili drugom prostoru gdje se oružje drži, a vlasnik oružja dužan mu je omogućiti ulazak u prostor u kojem se oružje drži.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da o  utvrđenom činjeničnom stanju iz stavka 2. ovoga članka policijski službenik sačinjava zapisnik.

Odredbom čl. 14. st. 1. Zakona je propisano da Postojanje uvjeta zdravstvene sposobnosti iz članka 11. stavka 3. točke 1. ovoga Zakona podnositelj zahtjeva dokazuje uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja uz prethodno pribavljeno mišljenje izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite i izabranog doktora medicine specijalista psihijatrije izdaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju djelatnost medicine rada i privatne ordinacije medicine rada koje ispunjavaju propisane uvjete i koje za to ovlasti ministarstvo nadležno za poslove zdravstva.

Odredbom članka 17. st. 1. toč. 3. Zakona je propisano da postojanje posebnog uvjeta raspolaganja tehničkim znanjem i vještinom za pravilnu uporabu oružja i poznavanja propisa koji se odnose na posjedovanje oružja iz članka 11. stavka 3. točke 2. ovoga Zakona podnositelj zahtjeva dokazuje: za oružje kategorije B koje nabavlja radi osobne sigurnosti - potvrdom o osposobljenosti za posjedovanje i pravilnu uporabu oružja koju izdaje nadležna ustrojstvena jedinica ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili ustanova i druga pravna osoba ili obrt koji imaju odobrenje ministarstva nadležnog za unutarnje poslove za obavljanje djelatnosti osposobljavanja građana za pravilnu uporabu vatrenog oružja.

              Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona je propisano da će nadležno tijelo zatražit od podnositelja zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavu oružja koji ispunjava opće uvjete iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona da u roku od 60 dana dostavi dokaze o ispunjavanju posebnih uvjeta iz članka 11. stavka 3. ovoga Zakona

Stavkom 2., istog članka, je propisano da će građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona nadležno tijelo izdati odobrenje za nabavu lovačkog oružja radi držanja i nošenja te odobrenje za nabavu sportskog oružja i oružja za osobnu sigurnost radi držanja.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona nadležno tijelo može izdati odobrenje za nabavu oružja za osobnu sigurnost radi držanja i nošenja, o čemu nadležno tijelo odlučuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir činjenice i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenice i okolnosti utvrđene tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da odobrenje za nabavu oružja nadležno tijelo izdaje građaninu s rokom važenja od šest mjeseci od dana izdavanja.

Odredbom čl. 20. st. 1. Zakona, je propisano da će nadležno tijelo odbit rješenjem zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja građaninu ako ne ispunjava uvjete za nabavu oružja propisane ovim Zakonom.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da protiv rješenja o zahtjevu za izdavanje odobrenja za nabavu oružja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Pravilno je tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navelo da je na temelju činjenica i okolnosti utvrđenih tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja,  povjerenstvo dalo mišljenje da tužitelj nije dokazao kako je njegova osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da bi mu oružje (držanje i nošenje) trebalo za zaštitu te da mu se adekvatnim mjerama policije ne bi mogla osigurati zaštita u smislu zakonske odredbe čl. 12. st. 2. Zakona.

Nadalje, tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno se pozvalo i na odredbe čl. 2. Zakona o policiji i čl. 3. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima kojima je propisano da policija građanima pruža zaštitu njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda i zaštitu drugih Ustavom Republike Hrvatske zaštićenih vrijednosti, te da su policijski poslovi između ostalih: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih dijela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, a iz isprava priloženih spisu je nesporno utvrđeno da je tužitelju takva zaštita od strane policije i pružena kada ju je tužitelj zatražio.

              Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da je isključivi razlog odbijanja zahtjeva „slobodna procjena tuženika“ kako kod tužitelja ne postoje opravdani razlozi za izdavanje odobrenja  radi  nabave oružja radi osobne sigurnosti, a što da predmetno rješenje čini nezakonitim.

              Ovo stoga što je naprijed  citiranom odredbom čl. 19. st. 3. Zakona izričito propisano da iznimno od odredbe stavka 2. istog članka (držanje oružja za osobnu sigurnost), građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona, nadležno tijelo može izdati odobrenja za nabavu oružja za osobnu sigurnost radi držanja i nošenja, o čemu nadležno tijelo odlučuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir činjenice i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenice i okolnosti utvrđene tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.

              Dakle, u konkretnom slučaju radi se o iznimci (držanje i nošenje oružja za osobnu sigurnost), a u kojim slučajevima postoji potreba za nabavom odnosno držanjem i nošenjem oružja radi osobne sigurnosti utvrđuje nadležno tijelo od slučaja do slučaja, ovisno o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja po slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku u svezi s odredbom čl. 19. st. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

              Pored svega naprijed navedenog, valja istaći da je odredbom članka 5. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisano da u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

              Na temelju odredbe članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZUS-a) upravni spor ne može se voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

Citirana zakonska odredba ne dopušta vođenje upravnog spora o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene dokaza javnopravnog tijela već je dopušteno samo osporavanje zakonitosti takve odluke, granica ovlasti koje je javnopravno tijelo prilikom donošenja odluke koristilo te svrhe radi koje takvom ovlašću raspolaže, o čemu je Visoki upravni sud u Zagrebu zauzeo i izrazio svoje stajalište u presudi poslovni broj Usž-691/15 od 13. kolovoza 2015.

              Slijedom svega naprijed navedenog, tuženo tijelo je u cijelosti postupilo u skladu s odredbama Zakona u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana te osporavanim rješenjem nije povrijedilo Zakon na štetu tužitelja, a kako to isti neosnovano smatra.

U konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi ništavosti odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

Odluka o troškovima je izostala obzirom na činjenicu da stranke trošak nisu popisale, ni zatražile.

U Splitu 23. ožujka 2020.

 

 

         S U D A C

 

                                                                                                                  Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Matea Feracina